Začetci germanskog slavljenja Valpurgine noći (30.04.) sežu u pretkršćansko doba.
Na ovaj su dan gorštaci s visoravni Harz slavili proljetni praznik praćen raznim „žrtvama“, veseljem zbog kraja zime i vjenčanja vrhovnog germanskog boga Wotana. Protjerivali su se tako i zli duhovi, uz ples pod maskama, pucanjem i krijesovima.

U sklopu kristijanizacije prije nešto više od 1000 godina, naziv i sadržaj ovog poganskog spektakla formalno su prilagođeni novoj eri. Međutim, očito jekako današnja Valpurgijska noć sve samo ne kršćanski festival.

Valpurgina noć uvijek se slavi uoči blagdana svete Valpurge, učene žene i opatice benediktinskog samostana čiji život nije imao veze s vješticama i đavlom. Tek njezinom kanonizacijom od strane pape Hadrijana II. 1. svibnja uspostavljena je veza s današnjom Valpurgijskom noći, jer se kroz brojna čuda, koja se pripisuju Valpurgi, smatra i zaštitnicom pomorstva i borbe protiv zlih duhova. O tome više u Goetheovom „Faustu“, koga zanima.

Njemački rigorozni zakoni više ne dopuštaju proizvodnju i prodaju prigodne „vještičije masti“ (Hexensalbe), jedne rizične mješavine bilja i velebilja, koja je ženama nakon nanošenja davala osjećaj da lete (na metli i bez nje), vjerojatno kao i bunika ličkom šamanu.
Još jedna tradicija, točno i precizno nedefinirano značenja, nadovezala se vremenom (od XVI.stoljeća) na ovu noć, ogleda se gradnjom svibanjskog stabla („Maibaum“) slijedeće jutro.

Sudeći po jednoj slici Agostina Buonamici Tassi-a, ni Rimljanima pentranje na svibanjsko stablo nije bila nepoznata vještina.
Kasnije je stigao običaj konzumacije jela s kazana, grilla ili ražnja u prirodi, na neradni dan.

#wikiwand

Oznake: nek se slavi