Nedavna prispodoba o tome kako je 3OKY ponizio svog domaćina koji je ostao iznenađen i malo zatečen značenjem, govori kako je ponekad najteže protumačiti jasnu poruku.

Sjatila se tako i u biotopu elita, od kanape-posvuduša do šarolikih infantilnih likova, da (ad hominem) etiketira MPT koji bez po muke uđe u Guinnessovu knjigu rekorda.

Kaže Vanja kako MPT nije miljenik niti projekt države, Dore, Porina, neke TV kuće, niti (i to je izuzetno važno) neke od stranaka ili struja koje se kunu da su desne.
On pjeva o jednom stradanju i identitetu koji se puno i iznova gurao u stranu, ili kad mu se politički podilazilo nije dobro prošao.
Ne bude li se konkretno politički opredijelio i ostane li univerzalan u tom svom nastupu..., bude li ga se i dalje opovrgavalo osobito, imat će karizmu glasnogovorništva ukupnog sentimenta trnovitog hrvatskog identiteta bez filtera. Važno je i da on ne zastupa Hrvate s terencem koji su se u svom patriotizmu snašli.
MPT je i reakcija na Brenu, Brijune, Bregovića, Priju, Milu Kekina u statusu podobnika svoje infrastrukture i sl., na svoje zabrane i optužbe od seljakluka do neke kolektivne krivnje.
Bude li bilo što od ovoga nabrojanog izostalo, to mu neće ići u prilog, ovog trenutka on ima sve ovo na svojoj strani.

Ni Poncije Pilat nije završio u Vjerovanju zbog zasluga.
Niti riba nije svinja.
A pogotovo ne orao.

Zapjevale ptice u daljini
Ne čuješ ih, ne čuješ ih ti
A zoru smo, a zoru smo
S njima čekali
Zaustila zemlja tvoje ime
Spavaju mi u njoj sokoli
Ne zovi me, ne zovi me
Ne mogu ti doći
Rosa, rosa
Rosa sad te pokriva

#GlennMcCoy

Oznake: guinness