Dakle vrhunski intelektualac (s rukavima košulje na leđima kako sebe opisuje) tvrdi kako se s ratom smije sprdati.

Njegovi performansijeri niske gledanosti, nikave umjetničke kvalitete ali obilato prikrpeljeni državnoj sisi izbjegavaju fojbe, Jazovke i Hude Jame kao kulisu.

Naprotiv, kad im ta stratišta izbiju na površinu okrenu se perverznoj inverziji po uzoru na "ceo svet ŽvalAVog".
U periodu od 25. svibnja do 6. lipnja 1945. godine u rudnik Huda jama kod Laškog likvidirano je preko 3.000 ljudi.
Među njima oko 300 posmrtnih ostataka djevojaka, žena i djevojčica.

Jedan od istražitelja zločina u Hudoj Jami bio je i rođeni Srebreničanin Mehmedalija Alić.
U svojoj knjizi o strahotama komunističkog zločina posebno naglašava:
” Počele su se pojavljivati duge pletenice kose, slične onima koje su nosile moje sestre i mati, a i ostale žene i djevojke koje sam susretao u djetinjstvu. Svojom rukom sam ih sklanjao sa ženskih sitnih lobanja. Stručnjaci su se počeli nekako čudno odnositi prema nađenim pletenicama jer su za njihovu statistiku važile samo ljudske kosti”. Užas! Pošto o kosi niko nije vodio brigu, ja sam svu dugu kosu uredno, a posebno pletenice, slagao u posebnu kartonsku kutiju. Kad mi se ukazala prilika, iznosio sam je vani, osušio pletenice pred radijatorom, a nešto i na suncu. Osjetio sam potrebu da ih fotografiram pred ulazom u jamski grob, koji nosi sudbonosni naziv Huda Jama”
via #braniteljskiportal

Oznake: stratišta