Jednom, kada se stotine tisuća Rašista koji sebe vole nazivati vojnicima vrate kući, potpuno lišeni ikakve osjetljivosti koja je postojala u početku i jako naviknuti na uništavanje gradova i ubijanje nevinih ljudi za 3000 dolara mjesečno, RuZZija ih više neće moći zaposliti u tvornicama za 300 dolara mjesečno niti će se oni moći suzdržavati od toga da rade ono što su ih obučavali i, kako se čini, Vatnici jako uživaju u tome.

Kad ovaj rat završi, a jednog dana hoće, slično kao što se dogodilo gotovo svakoj drugoj zemlji koja je prilagodila svoje društvo i ekonomiju za ratovanje, a onda se odjednom našla bez rata za vođenje, doći će do povratnog udarca. RuZZi će to osjetiti na svojim ulicama, osjetit će to u svojim džepovima i osjetit će to u svojim domovima, a jedino što će pokazati kako je to malo više zemlje dostatno za život u bijedi, kao da Rusija nema dosta zemlje ili bijede kakva je bila ratova.

Kada Putler i njegov krug moći jednom umru, a hoće, bez obzira na to koliko izvrsnu medicinsku skrb mu pružaju, RuZZi će otkriti zašto je opasno predati svu vlast šačici ljudi, nevezanih nikakvim pravilima ili provjerama, nešto kroz što su mnogi već prošli u bivšim totalitarizmima.

Kada ova noćna mora završi za Ukrajinu i baš kao što sve što je ostalo od slobodnog svijeta pomogne da se ona ponovno izgradi, prava noćna mora će tek početi za RuZZiju, a oni su se prokleto pobrinuli da ih nitko neće biti u stanju ili iole voljan spasiti od njih samih ovaj put.

#RomanSheremeta

Oznake: ruZZki PTSP