bio je rat
iako to nije opravdanje

vrijeme kad ljudi su odlazili
nekamo gdje nije bilo smisla svijeta
i kad se sve preokretalo
vrtjelo i presijecalo
pa su noći bile posljednji
očevidci umora dana
i uporno goleme, odsustvom
skrivale su svaki trag
lijepog što moglo bi se steći

bio je rat
vrijeme kad čovjekom su
dolazile zvijeri poput palih anđela
a kad je prošao
stigao je grozan zaborav
još oštrijih očnjaka
i preživjele lešinama je dubio
a nagon onaj što radostan dočekuje jutro
od tada stalno mrije na odru rose
nikad se ne budeći

bilo je to vrijeme
kad bio je rat
i kad bose noge
stvrdnjavale su se na usijanom ugljevlju osjećaja
po kojima se moralo gaziti
a ja ne znam jesam li odlazio
ili dolazio

iako to nije opravdanje
Meroveus