;2/6yzu.jpg)
Mozgalice
31.12.2005., subota
"Genij u šahu"
Sretna Nova 2006. godina i vidimo se u mome Gradu !4.9 Učitelji Da li vrijedi plaćati učitelje? Može biti, mada biste mogli razmišljati o ovome: 1. Imati nekoga da vam pomaže oko tehničkih detalja može biti neefikasno i skupo. Neke stvari se lakše nauče iz knjiga. Nedavno sam na internetu čitao mišljenja o politici (http://www.usenet.org.uk/newsgroups.html#uk.politics) i neki Sam Saunders (govoreći o općem obrazovanju, a ne o šahu) je to vrlo sažeto opisao: “ Utjecaj učitelja je uvijek bio neizravan, a u najboljem slučaju, oni nisu bili “prenositelji znanja”, nego menadžeri procesa učenja”. Točno. Opći savjeti, ispitivanje vaših partija, može biti vrlo korisno. Može otkriti probleme i stilske slabosti, i tako vam uštedjeti vrijeme. Stvari koje možete uraditi sami, trebate uraditi sami. Ako niste motivirani da radite sami, ni učitelj vam vjerojatno neće pomoći. 2. Važno je da ne postanete ovisni o svom učitelju. Važno je da budete sposobni sami misliti u šahu, da neovisno analizirate i formirate svoje mišljenje. Postoji opasnost da se razvije lijeni mentalitet ako učitelj uvijek sve objasni, i učini da sve izgleda suviše lako. Dobar učitelj zna za ovu opasnost i neće hraniti svoje učenike na cuclu. 3. Birajte pažljivo svog učitelja. Ako je sve ostalo isto, što je jači igrač, to je bolji učitelj. Ali sve ostalo često nije isto. Tražite učitelja sa solidnim učiteljskim kvalitetama, pri tome mislim na nekoga tko ima strpljivost i motivaciju da haje o vašem mišljenju. Ako pravite iste grješke, učitelj treba ići nazad sve do uzroka grješke, ispravi je, a onda nastavi gdje je stao. Dobar učitelj treba vam dati pozitivno i negativno mišljenje, i reći vam kako on vidi poziciju. “Treniranje percepcije” može biti vrlo efikasna metoda u učenju šaha. Naravno, dobar učitelj, mora biti perfektan . . . Da završim s još jednim citatom Oscar Wilde-a: “Nitko nije perfektan. Ja sam primjerice vrlo osjetljiv na propuh”. …………………………. KRAJ ………………………… |
- 22:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #
30.12.2005., petak
"Genij u šahu"
|
4.8 Knjige “Studiraj majstore, a ne njihove učenike” (Abel) Veći broj klasičnih knjiga mogu od srca preporučiti: Laskerov Šahovski priručnik, Emanuel Lasker (Dover). Zanimljiva knjiga za sve nivoe, koja će dati čitateljima dublje razumijevanje šaha. Misli kao velemajstor ( Alexander Kotov); Dobro napisana knjiga sa mnogim vrijednim zapažanjima. Po mom mišljenju, vas rating treba da bude bar 1600 da biste imali koristi od nje. Moj sistem, Aron Nimzovich ; Nimzovicheva dobro napisana knjiga elegantno objašnjava njegovu šahovsku filozofiju (koja je ponekad malo ekscentrična). Po mom mišljenju, vaš rating treba da bude bar 1800 da biste imali koristi od nje. Mojih 60 nezaboravnih partija (My 60 Memorable Games, Bobby Fischer (Faber)). Stvarno izuzetna kolekcija komentiranih partija. Pogodna za sve igrače. Slično se može reći za knjige Allichena, Retija, Capablance, Nunna, i Kasparova. Jednostavan šah (Simple Chess, Michael Stean (Faber)); Jasno napisan udžbenik koji će pomoći igračima da jasnije misle u mnogim pozicijama. Pogodna za igrače iznad 2300. Tajne šahovske taktike, Tajne šahovskog treniranja, Pozicijska igra, Tehnike za turnirske igrače (Secrets Of Chess Tactics, Secrets Of Chess Training, Positional Play, Technique for the Tournament Player, Mark Dvoretsky, a u nekim slučajevima i Artur Yusupov; Batsford); Odlična serija knjiga za vježbu, pogodna za sve igrače iznad 2000. Težak ali solidan i točan materijal sa mnogim ruskim zapažanjima. Informatori su dobar izvor suvremene teorije i dobri su za sve igrače iznad 1800. Koncentrirajte se na partije iz vaših otvaranja i komentare sličnih Kasparovljevim, Shirovljevim, Ivanchukovim ako, kao većina drugih, ne možete se nositi sa cijelim materijalom. Knjige otvaranja se mnogo razlikuju po kvalitetu. Nunn, Gallagher, Burgess, Chandler i Wells su vrlo pouzdani i odgovorni autori. I drugi su, nema sumnje, ali ja ne mogu da tvrdim da sam ih čitao. Izgleda da neki ljudi uživaju u čitanju knjiga iz otvaranja, ali ako namjeravate da ih tretirate u prvom redu kao reference, u redu. Trebate imati knjige iz otvaranja koje igrate, bez obzira na vaš rating, a naročito ako ste iznad 2000. Slabiji igrači mogu izabrati nešto kao BCO2 (Batsford Chess Opening 2, Keene and Kasparov; Batsford), ali jednog dana će im trebati detaljnije knjige. Preporučujem Kompletan šahovski kurs (Comprehensive Chess Course, Pelts and Alburt; Batsford), mlađim igračima i početnicima. To je izvanredno napisan kurs. Kris Wardova knjiga Otvaranje (Chris Ward’s Opening Play; Batsford) se preporučuje za igrače ispod 1600 koji žele opća uputstva za otvaranja, ali ne i poteze koje on predlaže. Neki njegovi potezi se ipak mogu preporučiti. Naravno, preporučujem i knjigu Tajne spektakularnog šaha (Lewitt i David Friedgood; Batsford) svakom kome stignem. Izgleda da se sviđa i nekim drugim ljudima. Godinama me ljudi pitaju koje knjige kupiti. Predlažem gornje u duhu korisnog savjeta, a ne u duhu reklame. Ispričavam se mnogim autorima koji nisu spomenuti. |
- 21:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #
25.12.2005., nedjelja
Sretan Božić
|
Jeronim Korner I bio je Čovjek-Bog, I dobar i drag i blag! Kud prošla je njegova stopa, Rastao milinja trag. I bio je Čovjek-Bog, I lijep i svet i tih. I svaka njegova riječ Bijaše zvonak stih. On življaše davno, Al spomen je o njemu živa. I mnoštvo o njemu zvijezda Zemlji priču dariva. O, čuva cijeli svijet O njemu spomen čist: Bio je čovjek, Bog i cvijet, A zvao se Isus Krist. |
- 17:41 - Komentari (1) - Isprintaj - #
23.12.2005., petak
"Genij u šahu"
|
4.6 Tehnologija Koristite sve moguće metode: računalo, video, audio trake, knjige. Ne zaboravite da dobra tabela otvaranja napisana olovkom na papiru može značiti mnogo za vaša otvaranja, kao što sam ranije rekao. Ako vam se teško koncentrirati na knjige, možda će vam biti lakše gledati i učiti s video snimaka. Mnogo je vise informacija u knjigama, ali vam video može pomoći u napredovanju. Ne zaboravite da ste ljudsko biće. Ne možete očekivati da zapamtite masu varijanata kao što to rade baze podataka. Budite efikasni u svom radu. Upoznajte svoje nedostatke. Ovo izgleda očigledno ali je teško to i postići. Na primjer, testovi pokazuju da lekcije od jednog sata ne odgovaraju sposobnosti mozga da nauči. Koncentracija počinje opadati poslije dvadeset minuta. Sveučilišna nastava je zasnovana na empirijski pogrešnim metodama. Toliko se mnogo pažnje pridaje predmetu, da se zaboravlja priroda procesa ljudskog učenja. Kao da informacija postoji u nekom apstraktnom smislu, a da ljudski mozak ne postoji. Ne pravite iste grješke – koristite metode koji vama odgovaraju. 4.7 Novac Opće uzevši, šahisti su cicije. Budite spremni da investirate u svoju šahovsku budućnost. Ako je knjiga vrijedna, kupite je ako možete. Ako imate namjeru i da je čitate, onda novac ne bi trebalo da bude problem, osim ako ste na granici siromaštva. Da bi se pročitala knjiga od 200 strana, koja košta 180 kuna, treba bar 20 sati (ne vjerujem da je moguće pravilno čitati šahovsku literaturu brže od toga). To košta manje od jedne funte na sat! Računala su ozbiljnija investicija. Razmislite koliko vremena provedete na šahu, i koliko je on vama važan. Ako ozbiljno očekujete poboljšanje svoga šaha, onda je ova investicija vrijedna tih para. Računalo je korisno i za druge stvari, ako nije specijalno šahovsko računalo. Može vam se desiti da povratite investirani novac kroz nagrade. Pored toga, trošenje para će vam biti dodatna motivacija jer ćete morati to opravdati. S obzirom da dobra forma ovisi o motivaciji – to nije nešto što treba ignorirati. |
- 15:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #
22.12.2005., četvrtak
"Genij u šahu"
|
4.3 Konačnice Rad na konačnicama ne bi trebalo biti gnjavaža kao što mnogi zamišljaju. Teorija ima mnogo iznenađujuće lijepih ideja (i studija), i jednom kad počnete, vjerojatno ćete uživati u tome. Konačnice se ne pojavljuju tako često, ali njihovo studiranje, kao što je rečeno ranije, ima nekoliko neizravnih koristi. Mnogi igrači znatno napreduju kad rade na konačnicama. Vjerujem da je to više zbog toga što su oni u to vrijeme naročito motivirani (dovoljno da studiraju partije), nego zbog tehničkog znanja koje su dobili. Ako ste ozbiljni u vezi s poboljšanjem vašeg šaha, ne biste trebali imati problema na radu s konačnicama. Preporučujem Keresovu knjigu “Praktične konačnice” (Practical Chess Endgames; Batsford). Napisao ju je s brigom i ljubavlju velikog igrač i zaslužuje pažnju, iako je knjiga bez humora. Ako se hoćete samo smijati, probajte umjesto nje čitati Kingpin (tj. http://www.chesscenter.com/kingpin/Kingpin ) Rad na studijama konačnica je vjerojatno bolji za vašu taktiku i računanje nego rad na konačnicama. Preporučujem Magiju konačnica (Endgame Magic, Beasley and Whitworth; Batsford) kao odličan uvod za uživanje konačnica. 4.4 Taktika Vaši rezultati će više ovisiti o ovom radu nego o bilo kom drugom. Taktika odlučuje partiju u većini slučajeva. Radite na kombinacijama tipa “Bijeli (ili Crni) igra i dobiva, koji se objavljuju u novinama, magazinima, i slično. Postoje knjige sa stotinama i tisućama ovakvih pozicija. Radite sustavno na ovakvim knjigama i rješavajte desetak pozicija svaki dan. Za nekoliko mjeseci bit ćete taktički čarobnjak. Rad na problemima i studijama je još jedan zabavan i efektivan način da izoštrite svoje taktičke oči. Analiziranje vaših partija na kompjuteru pomoći će vam naći taktičke mogućnosti koje prethodno niste uočili. To je još jedan izvanredan način da poboljšate svoje partije. 4.5 Središnjice (generalne) Analiziranje partija je najbolji način da se prikupe znanja i poboljša generalni nivo igranja u središnjicama. Nađite jakog igrača sa stilom koji vam se sviđa i analizirajte komentirane partije. Studije partija Capablance, Alekhina, Fischera, ili Kasparova će sigurno poboljšati vaše igranje. To će vam razviti bolji instinkt za tipične poteze u tipičnim pozicijama. Knjige su tradicionalna metoda, ali gledati partije na kompjuteru može isto tako biti korisno. Predlažem da napišete na komadu papira plan za poboljšanje vaše igre. Podijelite ga u četiri kategorije kao gore. Da li postoji dobra ravnoteža? Radite naročito na problemu koji vam izgleda kao slabost. |
- 23:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #
21.12.2005., srijeda
"Genij u šahu"
|
4.1 Ravnoteža Važno je imati plan za poboljšanje. Ovaj plan treba biti uravnotežen na više načina. Prvo, postoji pitanje ravnoteže između igranja i studiranja. Ravnoteža može biti različita za različite ljude, i vi se trebate upitati na kojoj ste strani ove ravnoteže. Ako ne igrate dovoljno, igrajte više! Drugo, treba postojati ravnoteža između rada na šahu uopće (učiti iz vanjskih izvora) i rada na svojim partijama (analiza vlastitog načina mišljenja). Većina igrača najviše napreduje kada rade intenzivno na samokritici, kad detaljno analiziraju svoje partije i haju o grješkama koje su pravili. Probajte pisati komentare svojih partija, što ste vidjeli a što niste, ako to već niste probali. Treće, u okviru generalnih studija, trebala bi postojati ravnoteža između rada na raznim aspektima šaha. Nekad, kad sam ja radio na svojim partijama, dijelio sam rad ovako: 4.2 Otvaranja Najlakše je raditi na otvaranjima odmah poslije odigrane partije. Pogledajte koliko je od toga bila teorija. Pronađite način kako izbjeći teškoće u koje ste upali. Što bi se desilo da je vaš protivnik odigrao onaj potez koje vas je toliko brinuo za vrijeme partije. Vaš slijedeći protivnik mogao bi ga odigrati. Na ljudsku memoriju ne treba se oslanjati, i vi trebate imati neki sustav za dobivanje informacija. Kompjuter se može koristiti i za ovo i za analize. Preporučujem i papirni dokument. Ovo je daleko bolje od knjige za vježbama zbog dodatnih fleksibilnosti. Pišite jasne i precizne komentare da biste lakše upamtili ideje koje treba znati. Jaki klupski igrači trebaju imati Enciklopediju Šahovskog Otvaranja (ESO) kao i specijalne knjige za otvaranja koja su u centru njihovog repertoara. Potrošite novac – to će vam uštedjeti vrijeme. Svatko tko hoće igrati na međunarodnim turnirima bit će u nepovoljnom položaju ako je bez kompjuterske baze podataka. Chessbase je dobra. |
- 20:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #
20.12.2005., utorak
"Genij u šahu"
|
4. KAKO POBOLJŠATI SVOJ ŠAH Do sada ste ocijenili svoj talenat i vaš ego je ostao netaknut. Tri od dvadeset na testu s više izbora nije baš loše . . . što je slijedeće? Roditelji perspektivnih, mladih početnika i ambiciozni klupski igrači često pitaju kako netko treba raditi na šahu. Mada se nadam da ranija poglavlja nisu uništila vaše pouzdanje u vlastite vrijednosti, svi koji čitaju ovu knjigu će vjerojatno željeti iskoristiti maksimalno svoje sposobnosti, na bilo kom da su nivou. Želio bih ponuditi nekoliko generalnih savjeta za poboljšanje vašeg šaha. Oni će biti namijenjeni ozbiljnim klupskim igračima. Bilo bi daleko bolje tražiti osobne savjete od učitelja nego prihvatiti ove generalne. Svaka osoba ima svoje slabosti i jače strane, i posebno je važno da radite na svojim slabostima (jer je vaša partija onoliko slaba koliko je slaba najslabija karika u lancu). Bilo kako bilo, možda ćete misliti da su ovi generalni savjeti korisni. Ako nisu, uvijek možete reći kao Oscar Wilde: “Ja uvijek predam dalje dobre savjete. Jedino su za to dobri. Nikad nisam imao nikakvu korist od njih.” “Ako ne znaš gdje ideš, budi siguran da nećeš nigdje stići”, je još jedna stara poslovica s dosta istine u njoj. Kao što je loše lutati bez plana kada razmišljate o nekoj šahovskoj poziciji, isto tako je loše lutati bez nekog strategijskog pogleda o tome kako ćete poboljšati svoj šah (uz pretpostavku da je to vaš cilj). Zašto ćete biti jači igrač za šest mjeseci nego što ste sada? Gdje ćete igrati za ovo vrijeme? Na čime ćete raditi? Ako nemate spremne odgovore na ova pitanja, onda bi bilo dobro da uvedete malo više svjesne kontrole u ovaj proces. |
- 20:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #
19.12.2005., ponedjeljak
"Genij u šahu"
|
Postoji više zamjerki za ovu jednadžbu (1) Cio koncept sa IQ vam se ne sviđa jer vjerujete da je nemoguće svesti ljudsku inteligenciju na jednu dimenziju (na jedan broj). To mogu razumjeti. (2) Mislite da je “politički nekorektno” ocjenjivati ljudsku inteligenciju brojem. Ne slažem se s tim pogledom. Ako bi se to moglo uraditi s dovoljnom točnošću, mislim da bi to bila dobra (i korisna) ideja. Problem je što to vjerojatno nije moguće uraditi točno. Ljudi se obično ne bune kad im se visina ocjeni brojem, zašto bi onda bili uzbuđeni s mjerenjem inteligencije? Kao što jedan moj prijatelj reče (nije želio da mu se spomene ime), “ljudi s malim obično kažu da veličina nije važna”. Ah, da. On je mislio na inteligenciju!. (3) Ne vjerujete da su brojevi u jednadžbi dobri, i da šah zahtijeva više ili manje inteligencije nego što to jednadžba sugerira. Ne znam, možete biti u pravu u oba pravca. Bar se brojevi 10 i 1000 lako pamte. Ja mislim da su dovoljno dobri onoliko koliko mogu biti dobri. (4) Vjerujete da ako postoji formula, ne bi bila ovako jednostavna i linearna. Gotovo sigurno je tako – ali ovo je samo aproksimacija. (5) Možda se slažete sa zaključcima Ministarstva za obrazovanje u Venezueli da studiranje šaha povećava inteligenciju. Ovo bi moglo biti komplicirano, ali samo onda ako zahtijevate visok stupanj točnosti. (6) Ostale zamjerke. Da. Ima još nekoliko velikih problema, o kojima ću govoriti na kraju ovog poglavlja. |
- 18:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #
18.12.2005., nedjelja
"Genij u šahu"
|
(1) Da biste postali svjetski prvak (rating od oko 2800 je sada standard) trebati će vam IQ od 180. Vjerujem da su mnogi svjetski prvaci imali ovakav IQ. (2) Osoba sa “prosječnom” inteligencijom od IQ=100 po definiciji, može očekivati rating od 2000. Kao grupa, šahisti su vjerojatno iznad prosjeka, jer šahu su skloni oni koji odmah na početku postižu uspjeh, pa bi ‘prosječni šahovski igrač” mogao očekivati (poslije dovoljnog rada) i nešto viši rating. (3) Jaki velemajstori (2600 rating) vjerojatno imaju IQ iznad 160. (4) U Hrvatskoj, samo mali postotak onih sa dovoljnim talentom za rating od 2500 stvarno to i postigne. Većina nikad ne provede dovoljno vremena na šahu da bi ostvarila svoj potencijal. Na dan 1-og siječnja, 1996, bilo je 18 engleskih igrača sa ratingom od 2500 i iznad. Ako se ovaj broj usporedi sa procjenom od 24,000 sa IQ od 150 u cijeloj populaciji, vidi se da to iznosi manje od jednog na tisuću. Ako se pretpostavi, opet sa nedovoljnom točnošću, da je genetska inteligencija jednoliko distribuirana po cijelom planetu, ovaj odnos, koji pokazuje koliko njih je “uspjelo”, može se uzeti kao indikator stupnja šahovske kulture u pojedinim zemljama. Island, sa svim ovim pretpostavkama, bi imao samo 150 ljudi sa IQ većim od 150, a bar šestorica od njih je dostiglo rating od 2500. Pretpostavite da je to jedan u dvadeset, ove je više od 50 puta bolje nego u Engleskoj. Možda je jednostavnije da se IQ uopće ne promatra, nego da se samo usporedi broj velemajstora i veličina populacije, a Island pokazuje što se dešava ako se svjetsko prvenstvo održava u maloj zemlji. Ako se uzme u obzir ograničenost koju je “priroda” postavila, još uvijek se mnogo može uraditi da bi se postigao uspjeh. Naravno, ne možete koristiti ovu jednadžbu da izračunate nečiji IQ iz njegovog šahovskog ratinga, jer uvjet višegodišnjeg napornog rada ne bi morao biti zadovoljen. Možda bi se umjesto “=” moglo staviti “<” (manje od), to jest da je rating manji od (10 x IQ) + 1000. Onda gornji uvjet ne bi morao postojati, ali ja mislim da bi onda jednadžba bila pogrješna jer bi mnogi igrači mogli imati veći rating nego što jednadžba sugerira, ako imaju motivaciju. Možda bi jednadžbu, Rating < (10 x IQ) + 1200, bilo teže falsificirati. |
- 17:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #
15.12.2005., četvrtak
"Genij u šahu"
|
Ovo ilustrira kako se normalna distribucija koristi, ali imajte u vidu da su ovi brojevi manji od stvarnih. Vrlo je teško generalizirati karakteristike koje ljudi imaju na različitim nivoima inteligencije. Slijedeći pokušaj da se to učini je svakako vrlo provokativan. “Izgleda da postoji hijerarhija sposobnosti i osobina kod ljudi visoke inteligencije (sugeriraju se stupnjevi za inteligenciju učitelja) kao u donjoj tabeli: -------------------------------------------------------------------------------------------------------- IQ Atributi -------------------------------------------------------------------------------------------------------- 185 Visoka prirodna neuro-kinestetička kontrola, velika radoznalost, mrzi trivijalnost; stalno u žurbi. 180 Kreacija novog. 175 Zna što je inteligentno i točno. 165 Sposobnost formalizacija, nazire se samopouzdanje; manje se skriva. 160 Zanimanje za logiku; paranoja; mala kreativnost; prepoznaje dobar rad; voli umjetnost i glazbu. 150 Sposobnost trivijalnih formalizacija. 145 Ispod ovog nivoa, a često i iznad njega, svuda se može sresti ropstvo navikama. -------------------------------------------------------------------------------------------------------- Ako je ovo točno, onda bi, po mom mišljenju, za sve nas koji su robovi svojih navika bilo bolje da imamo dobre navike! Sad kad sam dobro razbjesnio većinu čitalaca, vrijeme je da predstavim jednadžbu. Naglašavam da jednadžba ima mnogo mana i ne treba je uzimati suviše ozbiljno. Jednadžba: Rating = (10 x IQ) + 1000 Simbol “=” znači “poslije mnogo godina napornog rada iznosi otprilike …”. Drugim riječima, poslije mnogo godina igranja i učenja, igrač će imati šahovski rating od otprilike (10 x IQ) + 1000. Što ova jednadžba sugerira? Ako pretpostavimo, čisto zbog špekulacije, da je ova formula točna, mogu se izvući slijedeći zaključci: |
- 16:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #
14.12.2005., srijeda
"Genij u šahu"
|
Na početku (odmah poslije uvoda) rekao sam što podrazumijevam pod inteligencijom, a kasnije sam je naveo kao tipičnu karakteristiku šahovskog genija. Ali do sada ja u stvari nisam odgovorio na pitanje: “kolika je čvrsta veza između šahovske snage i IQ? Postoje mnogi razlozi, neki od njih su zdrav razum, da se vjeruje da je njihova korelacija vrlo jaka (korelacija se vrjednuje nula za dvije pojave koje su potpuno nezavisne, a jedan za dvije potpuno zavisne pojave. Matematički govoreći, sve pojave imaju neku korelaciju – negdje između nula i jedan). De Groot je izučavao nekoliko ovih razloga koji su sažeti u slijedećem paragrafu. Prostorna inteligencija – naročito sposobnost uočavanja mogućnosti kretanja – je očigledno odlučujuća za šahovsko mišljenje, jer je to sposobnost izgradnje sistema znanja (znati nešto) i iskustva (znati kako). Ovaj sistem mora biti pohranjen u memoriji i dobro organiziran – pravila, analogije i operacijska načela moraju se stalno izdvajati, adaptirati i poboljšavati (možda ne uvijek svjesno). Šahovsko mišljenje često podrazumijeva kompleksnu, hijerarhijsku strukturu problema i pod-problema, pa sposobnost formiranja takvih kompleksnih struktura podataka (izbjegavanje konfuzije) i sposobnost kontroliranja jasnih i organiziranih ciljeva u korelaciji sa visokim IQ. Prije nego što vam, s velikim snebivanjem, ponudim jednadžbu koja povezuje potencijalnu šahovsku snagu sa koeficijentom inteligencije, volio bih reći nešto više o IQ skali. Ako pretpostavimo, ne potpuno korektno kao što je rečeno ranije (a istina je da iz pogrešnih pretpostavki možete zaključiti što god hoćete, mada se u ovom slučaju ova nekorektna pretpostavka treba shvatiti kao nedovoljno točna aproksimacija), da inteligencija prati normalnu distribuciju (srednja vrijednost 100, standardna devijacija 15), onda koliko ima stvarno inteligentnih ljudi? Matematičko/statistički rezultat bi bio: 16% sa IQ iznad 115, 2.3% sa IQ iznad 130, 0.13% sa IQ iznad 145, i 0.003% za IQ iznad 160. Iz ovoga bi se moglo izračunati da u Hrvatskoj ima 103,500 ljudi sa IQ iznad 130; 5,850 iznad 145, i 135 iznad 160. |
- 19:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #
13.12.2005., utorak
"Genij u šahu"
|
IQ I ŠAHOVSKA SNAGA U 1988. godini, održan je impresivan šahovski festival u malom industrijskom gradu Saint John, u Kanadi. Dva velika i jaka otvorena turnira su kombinirana sa sedam mečeva Kandidata za svjetsko prvenstvo (Trebalo je da Karpov kasnije igra s pobjednicima). Engleska ekipa, koja je bila u dobrom sastavu i puna optimizma (Nigel Short je mljeo Sax-a u njihovom meču, kao i John Speelman Seirawan-a), i uz pojačanje odabranih “stranaca” (kao Spassky), organizirala je bogate večere u jednom od lokalnih restorana koji je jedva uspijevao primiti sve goste. Zanimliva je konverzacije s jedne od tih večeri. Netko je pitao Nigel Short-a što misli koliki je njegov IQ. On nije znao, ali iz skromnosti predložio je 130 ili 140. John Nunn, njegov sekundant, rekao je da bi sa malo treniranja Nigel bez muke dostigao bar 160. Speelman nije bio impresioniran IQ testovima i svi su zaključili da IQ testovi ne vrijede mnogo ako ovise o iskustvu. U tom momentu jedan pametnjaković predloži da je bolja mjera inteligencije ako se naprave dva testa, a onda se usporede i vidi koliko se inteligencija poboljšala. Brz kao munja, Nigel odvrati da je to loša ideja, jer netko može namjerno riješiti loše prvi test! tj. može umjetno povećati razliku u rezultatima i tako biti uspješniji. Svi su bili impresionirani njegovom brzom reakcijom i lukavim odgovorom, i konverzacija se nastavila. Ova priča ilustrira nešto važno o prirodi šahovskog mozga – koliko je on dobar u nalaženju prečica (bez aluzija) i lukavih rješenja problema. Matematičari obično nisu toliko prepredeni u svom razmišljanju – za njih je važno naći izravan put da nešto dokažu. Postoji priča o turskom reformatoru koji je želio nekako natjerati žene da ne nose velove. Umjesto da velove jednostavno zabrani (matematički pristup), on je izdao naredbu da prostitutke moraju nositi velove. Ovaj neizravni “trik” se pokazao kao efikasan način da se postigne cilj, a šahisti su često prilično dobri u tome. U šahu, je važan rezultat, a ne način kako se do njega došlo. Igrači vole isprobavati ideje, a ne da marljivo studiraju tuđi rad. Šahisti su dobri mislioci ali ne uvijek i dobri studenti, kao što su mnogi sveučilišni profesori na njihovu žalost saznali. |
- 16:22 - Komentari (2) - Isprintaj - #
12.12.2005., ponedjeljak
"Genij u šahu"
|
Energija i seksualni nagon Najzad smo se opet vratili staroj dobroj, seksualnoj sposobnosti, očigledno bitnom elementu šahovskog uspjeha – ne možete čak postati ni FIDE majstor bez znatne količine sperme u kojoj pliva vaše tijelo i duša. Šalim se, naravno ali jak nagon pomaže. Vrhunski igrači izgleda da stvarno pumpaju veliku energiju u svoje partije (svatko tko je igrao s Kasparovom je svjedok da iz njega zrači neka “sila”). Ovo možete smatrati onom “postojanom koncentracijom” o kojoj je Aljehin govorio, ali vjerujem da u tome ima i nešto više. Pseudo-frojdovci bi mogli promrmljati “sublimalni libido” na ovom mjestu, i to bi moglo izgledati kao razumno objašnjenje. Na što se sve troši seksualna energija? Sada ćemo govoriti o više tehničkim, specifičnim šahovskim kvalitetama kao što su uočavanje uzoraka i o “viziji”. Što se događa u glavi jakog šahovskog igrača? |
- 19:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #
11.12.2005., nedjelja
"Genij u šahu"
|
Neki misle suviše mnogo (neurotični tipovi), neki suviše malo (intelektualno lijeni). Vrhunski igrači obično dolaze sa neurotične strane, ali ne sa ekstremne neurotične strane, da ne bi mogli da se nose sa stresom. Oni su rođeni borci. Zaprepastilo me je koliko je Alexei Shirov sposoban brinuti – izgleda da on stalno brine o svemu što je oko njega i stalno mu nešto smeta. Ni Kasparov nije mnogo bolji. Postoji samo nekoliko izuzetaka. Michael Adams izgleda da nije neurotik, ali ne mogu se sjetiti ni jednog drugog. Takmičarska prednost se obično pojavi kad primijetite nešto što vaš protivnik nije vidio, a to se obično desi ako se udubite u poziciju i brinete o njoj. Briga je bliska osjećanju za opasnost . Postoje mnoge druge osobine koje bi se mogle uključiti u “profil” tipičnog šahovskog genija. Samopouzdanje, sposobnost savlađivanja neuspjeha i podsvjesnih mentalnih blokova su važni aspekti u izgradnji talenta, ali sa kojima bi bio još veći broj igrača sa ratingom od 2600 kad bi ih oni imali. Ako se ne uklapate u ovu sliku, ne brinite (bar ne mnogo). Postoje mnogo izuzetaka a ovo je samo malo bolje od jednostrane špekulacije! Završiti ću ovo poglavlje samo sa još jednom zajedničkom karakteristikom: nezavisnost. To je za one koji mrze da im se kaže što da rade, koji vole da rade intelektualni posao dugo vremena (da li žene ovo isto tako vole kao i muškarci?), za one koji se oslanjaju na sebe. Fischer je obično dobar izvor za citiranje: "Ja volim raditi ono što ja želim a ne ono što drugi hoće. Mislim da je to pravi život.” |
- 12:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #
09.12.2005., petak
"Genij u šahu"
|
Muška dominacija u šahu je gotovo apsolutna. Od 65 igrača sa ratingom iznad 2600 na listi od siječnja 1996, Judit Polgar (deseta sa 2675) je jedina žena. Ovdje neću pokušati objasniti nedostatak kreativnih žena, jer su to mnogi uradili na drugim mjestima, a ovo je i periferna tema za ovu svrhu. S druge strane, Judit sigurno pokazuje (po prvi put) da je moguće za ženu da bude šahovski megatalent. Ženski šah očigledno napreduje. Mnogi geniji općeg tipa, a posebno oni među šahistima, su stvarno Židovi. Ovo ima mnogo zajedničkog sa njihovom kulturom koja je tipična za židovska domaćinstva, s naglaskom na učenje i intelektualne vještine. Slični razlozi objašnjavaju i veliki broj igrača koji potječu iz srednje klase. Nema potrebe tražiti objašnjenja u genetskim prednostima, mada ne treba isključiti ni ovu mogućnost. Jedno je sigurno, ne morate biti Židov da biste uspjeli! Zašto su Rusi tako dobri u šahu? Još jedna stara priča, ali je statistiku teško ignorirati. Platon je napisao “Ono što država cijeni, to će i uspijevati” a šahovska kultura je bila najviše cijenjena u ex. Sovjetskom Savezu. Nedostatak ostalih oblika kulture, a naročito nedostatak televizijskih serija američkog tipa kao "Starsky and Hutch", sa bježanjem od stvarnosti kao glavnom temom, možda je doprinijelo pragmatičnijim i prizemnijim kvalitetama (kao želja za radom) koji su neophodni za šahovski uspjeh. Isto tako je jasno, da u zemlji u kojoj su svi drugi putovi bili zatvoreni, značajan dio ruske elite okrenuo se šahu. Po mom mišljenju, još jedno ključno objašnjenje je čist profesionalizam cijele jedne generacije sovjetskih majstora, prije nego što je Fischer inspirirao zapadne igrače koji su dostigli Ruse u sedamdesetim i osamdesetim. Profesionalno ponašanje (koje bi talenti možda željeli imati) može se objasniti riječima kao “ozbiljnost”, “odlučnost”, “čvrstina” i nemilosrdan takmičarski prilaz – ne daj ništa, materijalno, pozicijsko i psihološki. Ne treba zaboraviti i ostale kvalitete – rad, rad, i rad. |
- 18:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #
08.12.2005., četvrtak
"Genij u šahu"
|
Karakter i odgoj Mada je teško biti specifičan o ostalim aspektima karaktera i odgoja, sa slijedećim mislima treba biti oprezan da se ne upadne u lažne generalizacije. Tipični šahovski genije, mada bi trebalo izbjegavati fraze kao kugu, bi bio pomalo neurotična osoba, Rus ili Židov, koji potječe iz razbijene obitelji. Ima li išta vrijedno u ovome? Statistički dokazi koji opravdavaju ovaj stereotip su vrlo iznenađujući, pa je vrijedno ispitati zašto je to tako. Promatrajmo taj slučaj u obrnutom smjeru. Relativno mali broj vrhunskih igrača dolazi iz normalnih porodica – razvod ili smrt jednog roditelja je mnogo češći slučaj kod šahovskih velikana nego kod običnih ljudi. Ovo u stvari važi i za ostale profesije, jer kreativni (i psihički ometani) tipovi tri puta češće su gubili jednog roditelja prije nego što su napunili šesnaest godina. Winston Churchill je jednom napisao da “usamljeno drvo”, ako uopće poraste, postaje najveće drvo. Izgleda da emocionalna ometanost ili teško povrijedi dijete ili ga učini jačim. Mislim da je potrebno reći da su vrhunski igrači emocionalno čvrsti sa jakim egom (u originalnom frojdovskom značenju), tako da se mogu uočiti mogući razlozi za iznenađujuće statističke rezultate. Nekoliko igrača je ipak pokazalo da je moguće uspjeti i kad se odraste u normalnoj porodici (Karpov, na primjer), pa ne trebate očajavati ako niste doživjeli potrebne emocionalne patnje. |
- 20:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #
07.12.2005., srijeda
"Genij u šahu"
|
Koncentracija Mada se u običnim diskusijama ili u normalnom razmišljanju rijetko očekuje više od tri ili četiri stupnja u argumentu, neke šahovske pozicije zahtijevaju mnogo razmišljanja da bi se razumjele. Mozak to može postići samo ako je sposoban za jak intenzitet razmišljanja, i zato je koncentracija neophodna. Dva svjetska prvaka su to istakla: Aljehin: Jedan kvalitet, mnogo više nego bilo koji drugi, određuje nečiju šahovsku snagu, velika koncentracija, koja potpuno isključuje igrača od vanjskog svijeta.” Kasparov: Sposobnost koncentracije je osnova svega. Malo ljudi razumije da je sposobnost koncentracije za vrijeme odlučujuće partije najvažnija kvaliteta koju šahovski igrač može imati.” Velika koncentracija i sposobnost kontrole emocionalnih sila su kvalitete koji su u jakoj vezi sa inteligencijom. Lako je davati savjete, ali je teško koristiti ih. Koncentrirajte se na partiju, ne dozvolite da išta omete vaš unutarnji mir, ni galama, ni lijepe djevojke koje se šeću okolo, ni promatrači, niti tuđe partije, ništa. Kao što je jednom Botvinik primijetio, “Ja mislim jasno samo kada mi je mozak miran.” Isto tako je lako tražiti distrakcije (ili moguće izgovore), i unutarnje i vanjske. Ne čini to. |
- 22:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #
06.12.2005., utorak
"Genij u šahu"
|
Dobra škola Da li je potrebno imati velikog učitelja da biste postali veliki igrač? Striktno govoreći, ne, ali to sigurno pomaže. Mnogi jaki igrači su izašli iz “Botvinikove škole”, ili su bili bod tutorstvom čuvenog trenera Marka Dvoretskog. U nauci Ernest Rutherford i J.J. Thompson su trenirali bar 17 nobelovaca. Šest učenika Enrika Fermija su također dobili Nobelove nagrade. Ovo pokazuje kako može veliki učitelj biti koristan. U ovim slučajevima vjerojatno nije bio u pitanju prijenos specifičnih tehničkih informacija, nego su prije bili u pitanju način mišljenja i rada, moralni stavovi, ponašanje i standardi. Ipak, postoje mnogi igrači koji su “uspjeli” bez osobnog učitelja, pa prema tome, to je moguće. Oni mogu učiti iz knjiga, ili, kao što je jednom Miles rekao, od svojih protivnika. Imati učitelja je ipak preporučljivo, jer je učenje mnogo efikasnije. Velika prednost velikog učitelja je velika ušteda vremena. Ako to ne možete, poslušajte savjet velikog matematičara Abela: “Studiraj majstore, a ne njihove učenike”. Bolje postani “velemajstor” ako možeš, mada neki od najboljih pisaca i učitelja, zbog nedostatka takmičarskog duha (a možda zato što su bili fini ljudi), nikada nisu sebe dokazali kao igrači. |
- 22:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #
05.12.2005., ponedjeljak
"Genij u šahu"
|
Najprije specijalan pozdrav mojoj Komentatorki ! Fizička kondicija Kao što je dobro poznato, potreban je određen nivo fizičke kondicije da bi se održala dobra koncentracija za vrijeme turnirske partije. Kao što je Fischer jednom rekao,” Vaše tijelo mora biti u izvrsnoj kondiciji. Vas šah slabi zajedno sa vašim tijelom”. Raspored igranja današnjih vrhunskih šahista, dok jure po svijetu da igraju turnir za turnirom, zahtijeva čak i veće napore nego jedna turnirska partija, a fizička kondicija mladih zvijezda omogućuje im da upiju turnirsko iskustvo velikom brzinom. Ipak s ovim ne treba pretjerivati jer većina ljudi, čak i kad nisu i dobroj fizičkoj kondiciji, još uvijek imaju potencijal dostići dobru kondiciju. Nisu svi svjetski prvaci baš bili modeli fizičke sposobnosti, ali su bar imali upornost. |
- 19:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #
04.12.2005., nedjelja
"Genij u šahu"
|
Način na koji opisujete svoje neuspjehe može biti odlučujući. Ako ih “objašnjavate” kao slučaj (“Imao je sreću”) ili navodite neke vanjske razloge (“Mnogo se galamilo”, “Imao sam nazeb”), to vam neće pomoći u napredovanju. Morate prihvatiti odgovornost i opisati svoje grješke kao rezultat vašeg izbora (“Odigrao sam loš potez”) – ovaj prilaz daje najbolje rezultate. Primjetit ćete da različiti načini objašnjavanja iste realnosti (kao slučaj, izbor, uzrok) proizvodi različite krivce za grješku–nevjerojatno je koliko političkih argumenata postoji samo zbog toga što ljudi različito opisuju realnost . Što se tiče vrhunskih igrača, može se govoriti o njihovoj skoro religioznoj posvećenosti igri, naročito ako im je šah postao centralna tema života, oko koje se sve drugo može ali ne mora vrtjeti. Izgleda mi kao da sam ljudski mozak stvara potrebu za takvu “centralnu temu” u odnosu na koju se uspoređuje sve ostalo. To bi moglo objasniti popularnost vjerovanja u Boga kroz povijest. Primijećeno je da su većina jakih igrača ili ateisti (neki od njih sasvim agresivni – Nigel Short je jednom rekao da “svatko tko vjeruje u Boga je idiot”) ili agnostici. Postoje nekoliko izuzetaka, na primjer Mecking, a s vremena na vrijeme Fischer. Prema Adriaan De Groot-u (Mišljenje i izbor u šahu, 1965) među šahistima ima čak manje religioznih ljudi nego među naučnicima. On tvrdi da je to zbog prirode uspješnog šahovskog razmišljanja. Moraš biti “skeptičan i relativist do kraja” piše De Groot da bi mogao misliti efektivno u šahu. Ne smiješ biti dogmatist. "Apsolutno si u pravu profesore De Groot – dogma i sujevjerje su samo za pacere, i mi ćemo čvrsto ostati na toj poziciji!" - rekao bi Nunn. Na višim šahovskim nivoima, estetska komponenta motivacije postaje značajnija, ali ovdje o tome nećemo govoriti jer o tome možemo detaljno pročitai u knjizi “Tajne spektakularnog šaha” |
- 11:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #
02.12.2005., petak
"Genij u šahu"
|
Motivacija i životna filozofija Da bi se mnogo radilo, mora postojati motivacija. Stalna, duga unutrašnja motivacija je potrebna, a ne samo želja da se dobiju trofeji, novac i slava. Po pravilu, uspješni ljudi jako vode računa o svojim kreativnim dostignućima, često po cijenu zanemarivanja drugih normalnijih (za obične ljude) ciljeva u životu. Njihov kreativni razvoj je njihov najviši cilj, pa prema tome, njihova životna filozofija se razlikuje od one kod većine ljudi u njihovom društvu. S obzirom na taj cilj, ne treba se iznenaditi ako njihovo ponašanje ostalim ljudima izgleda neurotično i čudno. “Tko haje, on i pobjeđuje - jednom sam vidio Niigel-a Short-a da nosi majicu sa ovim tekstom, i potpuno je jasno da je šah važan, na svoj dubok način, vrhunskim šahistima. U svojoj knjizi, “Nasljedni genij” (1869), Fransis Galton (rođak Carlsa Darvina) opisao je sažeto ovu prirodu: “Hoću reći da se nekontrolirana priroda, vođena nasljednim stimulansima, uspinje putem koji vodi ka slavi i koja ima snagu da dostigne sam njen vrh, priroda koja će se, kad je ometana, otimati i boriti sve dok se prepreke ne savladaju, i dok ponovo ne postane slobodna pratiti svoj stvaralački instinkt. Gonjeni svojom jakom i upornom željom da budu najbolji, mnogi igrači prolaze kroz fazu manijačke samo-kritičnosti. Oni otkrivaju i otklanjaju sve potencijalne prepreke koje su na putu njihovog uspjeha. Pažljiva analiza njihovih partija otkriva slabosti i karakteristične grješke – nesklad između “realnosti za šahovskom tablom” i igračevog unutrašnjeg modela realnosti. Slabije motivirani ljudi previđaju i ignoriraju ove anomalije, jer im je lakše iskriviti činjenice i tako ih uskladiti sa svojim modelom realnosti (dogma i sujevjerje se često koriste kao obrambeni mehanizmi kod ljudi koji ne mogu prihvatiti nove informacije) nego mijenjaju svoj model i usklade ga sa činjenicama (naučni prilaz). Pedantna samo-analiza je dio napornog posla i sastoji se u punom smislu od suočavanja sa realnošću. Onima koji sanjaju da postanu šahovski geniji savjetujem da budu nemilosrdni prema svojim nedostatcima. Botvinik je tražio od svojih učenika da objavljuju komentare svojih partija, jer ih je to primoravalo da budu objektivni. |
- 17:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #
01.12.2005., četvrtak
"Genij u šahu"
Pamet u glavu !Naporan rad Na nesreću, ne izgleda da postoji alternativa ovoj komponenti šahovskog genija. Ne možete u sebe ubrizgati šahovsko iskustvo. Morate ga postupno skupljati igrajući i studirajući šah satima. Studiranje knjiga nije bitno da bi se postao jak igrač - ima puno primjera igrača koji su postali velemajstori zahvaljujući praktično samo igračkom iskustvu – ali knjige obično pomažu. Kao i kod učenja jezika, praksa pomaže da se razvije aktivan rječnik, ali preporučljiva je ravnoteža između studija i igranja. Ako uzimate šah ozbiljno onda najviše napora ulažete kad igrate. Mozak je najviše opterećen, što objašnjava zbog čega se ideje koje ste vidjeli u knjigama teže pamte od ideja koje ste vidjeli u partijama. Ako baš insistirate na lošoj ravnoteži između igranja i učenja, onda je najbolje da griješite tako što ćete igrati jako mnogo! Nikada nitko nije postao “dobar” tako što nije igrao. Može li to nekako lakše? U nešahovskom svijetu, mnogi ljudi će pokušati da vas uvjere da može. Kažu da lateralno mišljenje, mozgovne mape, transcendentna meditacija, tajne knjige i drago kamenje, sve ovo i mnoge druge stvari će vam pomoći da budete kreativniji. Najdublje tajne vaše unutarnje prirode i vaša budućnost mogu se saznati iz rasporeda zvijezda ili od mističara koji vas nikad nisu vidjeli. Ne želim se rugati svemu ovome, možda bi provokativna misao po ovim pitanjima mogla biti od koristi, bez obzira na nenaučnu prirodu tog procesa, ali ja ostajem skeptičan, blago rečeno. Svatko voli izgledati važno, a ima li išta lakše da se to postigne nego da se ima neki tajni, laki put do specijalnih saznanja? Istina je da stvarno saznanje i naizgled “laka” pronicljivost postoji samo kod onih koji su mnogo radili. Što se šahista tiče, jasna, duboka “vizija” i pronicljivost pozicija postoji kod jakih igrača sa bogatim iskustvom i velikom zalihom primjera i ideja u njihovim glavama. O osjećanjima “inspiracije” i zašto se ona pojavljuju, govoriti ću više u sekciji o viziji. Ipak, neke metode su efikasnije od drugih. Studiranje partija i misli velikih igrača može vam pomoći da naučite nekoliko “trikova” koji su im pomogli da uspiju (tražite ih), ali ne postoji lak način. Ako želite postati šahovski genij, morate mnogo raditi. Devedeset-devet posto čist rad. |
- 17:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|
Predsjednici FIDE
 ______________________ Predsjednici FIDE 1. Alexander Rueb 1924 - 1949, Nizozemska 2. Folke Rogard 1949 - 1970, Švedska 3. Max Euwe 1970 - 1978, Nizozemska 4. Fridrik Olafsson 1978 - 1982, Island 5. Florencio Campomanes 1982 - 1995, Filipini 6. Kirsan Ilyumzhinov 1995 - , Rusija ______________________ |