IQ I ŠAHOVSKA SNAGA
U 1988. godini, održan je impresivan šahovski festival u malom industrijskom gradu Saint John, u Kanadi. Dva velika i jaka otvorena turnira su kombinirana sa sedam mečeva Kandidata za svjetsko prvenstvo (Trebalo je da Karpov kasnije igra s pobjednicima). Engleska ekipa, koja je bila u dobrom sastavu i puna optimizma (Nigel Short je mljeo Sax-a u njihovom meču, kao i John Speelman Seirawan-a), i uz pojačanje odabranih “stranaca” (kao Spassky), organizirala je bogate večere u jednom od lokalnih restorana koji je jedva uspijevao primiti sve goste. Zanimliva je konverzacije s jedne od tih večeri. Netko je pitao Nigel Short-a što misli koliki je njegov IQ. On nije znao, ali iz skromnosti predložio je 130 ili 140. John Nunn, njegov sekundant, rekao je da bi sa malo treniranja Nigel bez muke dostigao bar 160. Speelman nije bio impresioniran IQ testovima i svi su zaključili da IQ testovi ne vrijede mnogo ako ovise o iskustvu.
U tom momentu jedan pametnjaković predloži da je bolja mjera inteligencije ako se naprave dva testa, a onda se usporede i vidi koliko se inteligencija poboljšala. Brz kao munja, Nigel odvrati da je to loša ideja, jer netko može namjerno riješiti loše prvi test! tj. može umjetno povećati razliku u rezultatima i tako biti uspješniji.
Svi su bili impresionirani njegovom brzom reakcijom i lukavim odgovorom, i konverzacija se nastavila. Ova priča ilustrira nešto važno o prirodi šahovskog mozga – koliko je on dobar u nalaženju prečica (bez aluzija) i lukavih rješenja problema. Matematičari obično nisu toliko prepredeni u svom razmišljanju – za njih je važno naći izravan put da nešto dokažu.
Postoji priča o turskom reformatoru koji je želio nekako natjerati žene da ne nose velove. Umjesto da velove jednostavno zabrani (matematički pristup), on je izdao naredbu da prostitutke moraju nositi velove. Ovaj neizravni “trik” se pokazao kao efikasan način da se postigne cilj, a šahisti su često prilično dobri u tome.
U šahu, je važan rezultat, a ne način kako se do njega došlo. Igrači vole isprobavati ideje, a ne da marljivo studiraju tuđi rad. Šahisti su dobri mislioci ali ne uvijek i dobri studenti, kao što su mnogi sveučilišni profesori na njihovu žalost saznali.
Post je objavljen 13.12.2005. u 16:22 sati.