montelupo

ponedjeljak, 20.04.2009.

Just a perfect day

Proljeće je napokon stiglo i u Pittsburgh, zatoplilo je i svi su studenti i studentice naglašeno goli (za razliku od zime, kada su bili polugoli). No s toplim se vremenom približava i čas povratka u domaju, pa je Ana s Balkana napravila popis stvari koje još valja vidjeti u gradu.
Prvi na spisku bio je Frick Art & Historical Center, zapravo kompleks koji je nekada pripadao obitelji Frick, prebogatim proizvođačima koksa iz druge polovice 19. stoljeća. Subotnje toplo i sunčano vrijeme bilo je kao stvoreno za ovaj podvig, pa smo se hrabro odjenule ljetno, dočekale autobus i otputile na Penn Avenue, ulicu koja je nekada imala najveću koncentraciju milijunaša u Americi. Mali muzej sadrži malo manje dobre komade sjajne umjetničke zbirke danas u muzeju Frick u New Yorku. U Pittu su većinom gotički talijanski majstori (ima par krasnih Sienežana) i hrpa dosadnih Francuza iz 18. i 19. stoljeća (jel se baš jako vidi koga volim više?). Gospon Frick imao je i lijepu zbirku automobila, pa smo se uslikale u Fordovom modelu E, iako su slavili stogodišnjicu modela T. Popile smo kavu na suncu u krasnom caffeu, za kojeg smo kasnije doznali da ga pohađaju gospođe sa šeširima. Žao mi je što su se propustile ukazati ovaj put, jer me silno zanima kako izgleda ovaj pittsburški Ascot u punom sjaju. Posjet viktorijanskom domu Frickovih, Claytonu, također je ispunio očekivanja, budući da je u kući malo toga mijenjano od početka 20. stoljeća. Neogotičko zdanje s tornjićima iznutra je svo bilo obloženo skupim tamnim drvetom i pažljivo usklađenim još skupljim mrkim tekstilnim tapetama. Najskuplji komadi namještaja izašli su iz prvih tvornica pokućstva, jer se u to doma posebno cijenila strojna obrada drveta.
Još jedna od stvari s popisa bio je incline, uspinjača koja vozi na Mount Washington, odakle puca pogled na grad. Našle smo se s još žena i isprobale i ovu kratku ali slatku vožnju, da bi dočekale sumrak na prekrasnoj terasi jednog od brdskih restorana i gledale kako se pale svjetla Zlatnog trokuta downtowna.
Oh, just a perfect day...

nedjelja, 12.04.2009.

Kalifornijski susreti II

Slobodna nedjelja u Los Angelesu bila je sjajna prilika da posjetim Getty Center. Osim za art, očito sam bila raspoložena i za avanturizam, jer mi je polazište bilo u Pasadeni, a to je s druge strane svijeta. Neustrašiva i razmažena sjajnim javnim prijevozom San Francisca, sjela sam prvo na laku željeznicu, pa presjela na podzemnu, pa onda na neki autobus koji vozi po cesti kojom smije samo on, pa onda normalni autobus. Problem se naravno pojavio na zadnjoj etapi, jer nisam uspijevala naći stanicu nesretnog broja 761. Lutajući, naišla sam na krasnu crnu gospođu kako s kutijom pizze u rukama izlazi iz nekog talijanskog restorana, pa sam je priupitala za put. Preljubazna, žena mi lijepo objasni, ali ja nikako da shvatim. Pa mi još jednom objasni, a ja blijedo gledam. Nato se ona ponudi da me odvede do stanice, a ja joj ispričam da idem u Getty i ona se odluči poći sa mnom. Lijepo smo pojele njenu pizzu iz kutije na autobusnoj stanici i provele prekrasno popodne među slikama (tamo je ona divna Savoldova Marija Magdalena sva zaogrnuta u zlatni šal). Uživale smo u pogledu s vrha brda na kojem se nalazi muzejski sklop, svedulj puno pričajući i smijući se same sebi kako smo šašave. Sad imam cool novu prijateljicu u LA, tran tan tan.

utorak, 07.04.2009.

Kalifornijski susreti

San Francisco je krasan grad, europski ugodan za pješačenje i osvježen pacifičkim vjetrom američke šašave energije. Kao izaslanica svog omiljenog pjesnika, morala sam otići i do knjižare City lights, kultnog mjesta beat generacije, među čijim je policama, ako je vjerovati turističkim vodičima, još moguće vidjeti osnivača Lawrenca Ferlinghettija. Tako turisti-knjigoljupci ljubopitljivo njuškaju po policama knjižare koja definitivno ima šarma, sva krivudava i dokupljivana, sa fotografijama Ginsberga i društva i natpisima koji govore da su knjige poezije na katu. Na katu se pripremalo neko čitanje, pa sam morala brzo izabrati knjigu za omiljenog mi pjesnika, a da bude nešto dobro i cool, jer zaboga, proputovala sam pola svijeta tamo i još ću pola natrag i moram donijeti nešto komifo. Kako su se lokalni pohađatelji pjesničkih događanja počeli okupljati, nakon kraće razmjene misli o mobitelima, upitah za savjet o poeziji crvenokosu gospođu koja je izgledala definitivno kao netko tko se u to dobro razumije i tko je u SF stigao u jeku hippie pokreta. Kad sam joj predočila svoj problem, klimnula je glavom i odmah dala dobar savjet, pa smo još nekoliko minuta zajedno trčkarale gore dolje knjižarom udružene u namjeri da nađemo knjigu koju ću kao plijen iz daleke zemlje odnijeti svom omiljenom pjesniku. Naravno da je kao pravi professional intruder priupitala odakle sam i je li povod kakva godišnjica...nije godišnjica, više ljubavni plijen koji se nosi daleko...

<	travanj, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Srpanj 2009 (1)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (4)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv