San Francisco je krasan grad, europski ugodan za pješačenje i osvježen pacifičkim vjetrom američke šašave energije. Kao izaslanica svog omiljenog pjesnika, morala sam otići i do knjižare City lights, kultnog mjesta beat generacije, među čijim je policama, ako je vjerovati turističkim vodičima, još moguće vidjeti osnivača Lawrenca Ferlinghettija. Tako turisti-knjigoljupci ljubopitljivo njuškaju po policama knjižare koja definitivno ima šarma, sva krivudava i dokupljivana, sa fotografijama Ginsberga i društva i natpisima koji govore da su knjige poezije na katu. Na katu se pripremalo neko čitanje, pa sam morala brzo izabrati knjigu za omiljenog mi pjesnika, a da bude nešto dobro i cool, jer zaboga, proputovala sam pola svijeta tamo i još ću pola natrag i moram donijeti nešto komifo. Kako su se lokalni pohađatelji pjesničkih događanja počeli okupljati, nakon kraće razmjene misli o mobitelima, upitah za savjet o poeziji crvenokosu gospođu koja je izgledala definitivno kao netko tko se u to dobro razumije i tko je u SF stigao u jeku hippie pokreta. Kad sam joj predočila svoj problem, klimnula je glavom i odmah dala dobar savjet, pa smo još nekoliko minuta zajedno trčkarale gore dolje knjižarom udružene u namjeri da nađemo knjigu koju ću kao plijen iz daleke zemlje odnijeti svom omiljenom pjesniku. Naravno da je kao pravi professional intruder priupitala odakle sam i je li povod kakva godišnjica...nije godišnjica, više ljubavni plijen koji se nosi daleko...
Post je objavljen 07.04.2009. u 06:19 sati.