19.02.2018., ponedjeljak
Ornitološki park i mlinice Pantan
Pantan (Blato) je močvara. Ime Pantan je romansko a Blato slavensko. Nalazi se istočno od Trogira, a zapadno od Divulja.
Na istočnom dijelu Trogira, ispod brijega Krbana smjestilo se polje zvano Trogirsko Malo polje. U tom polju ispod ceste nalazi se malo jezero - izvor iz kojeg ističe vodeni tok zvan Rika, koja teče kroz močvarno područje i starinski ribnjak te nakon nekoliko stotina metara završava u moru (Kaštelanski zaljev). Na rubu jezera su Mlinice - mlinovi u velikoj zgradi s kulom. Na zgradi je natpis iz 1582. godine. iz vremena kad su tim krajevima harali Turci. Do mlina se je žito dovozilo kopnenim putem uporabom stočne snage. Otočani i stanovnici priobalja kroz Riku su dovozili žito jedrenjacima. Na samom ušću Rike nalaze se ostaci kule.
Cijelo močvarno područje omiljeno je gnijezdilište, mali rezervat faune od riba jegulja do ptica selica roda, čaplji, pataka i drugih ptica galebova, čajki, gnjuraca.
Mlinice Pantan predstavljaju jedinstven spoj prirode i povijesti. Obnovljene renesansne mlinice imaju fortifikacijske značajke i važan su primjer industrijske arhitekture. Mlinice broje čak 12 malih izvora koji formiraju jezero, a sve u prostranoj morskoj laguni. Ovaj ihtiološko-ornitološki rezervat danas je prava turistička atrakcija, a tu je i restoran domaćih i međunarodnih specijaliteta i vrhunska vinska karta. Pantan nudi i jedinstven smještaj u kuli mlinica. Jesen je najbolje vrijeme za promatranje brojnih močvarnih ptica jer je Pantan važna migracijska lokacija.
Oznake: Pantan, Dalmacija, Trogir, mlinica, Putovanja, fotografija
|
- 15:15 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
13.02.2018., utorak
Buđenje
Ni zima nije više ista. Umjesto zime, poluproljeće. Sve je procvalo, propupalo, sve lista.
Cvate cvijeće, grmovi, stabla. Pa i brnistra je procvjetala. Pčele se roje. Ptice pjevaju čak i kad se ulične lampe upale.
Ništa više nije isto. Osim ljudi. Ljudi su uvijek promjenjivi. Ljudi uvijek interveniraju u prirodi. Ljudi nikad ne miruju.
U sve se moraju taknuti. Pa i u duše ljudske.
A priroda pamti. Zbraja. Čeka...
Pa kad nam vrati, mi se čudimo. Kažemo: koje nevrijeme. Koja prirodna katastrofa.
Mislim da ne postoji nevrijeme. Postoji samo vrijeme. Lošije ili bolje po nas, ovisi kako se kome sviđa. Kako tko voli. Tko kakvo vrijeme smatra dobrim, a tko lošim. Opet to mi ljudi mijenjamo nazive. Ljudi su skloni sve mijenjati.
Prema sebi. Po sebi. Za sebe.
A priroda, kada vrati, ljudi opet smišljaju opravdanja za svaku pojavu.
Nikad ne smišljaju sebe.
Nikada ne mijenjaju sebe.
Priroda se budi.
Pčela se budi.
Ptica se budi.
Samo čovjek uljuljkano spava u svojoj utvrđenosti sve mijenjati.
A buđenje traje...
Oznake: priroda, buđenje, promjena, cvatnja medonosnog bilja, priče, fotografija
|
- 00:18 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
10.02.2018., subota
MIRIS VIČNOG SIĆANJA
MIRIS VIČNOG SIĆANJA
Lavande, ružmarina, mirte i bora,
miris vičnog sićanja, soli i mora,
ditinjstva bosog i bala malih kosira,
osmjeh na licu, franje i ditinja vira.
Tajne sa šufita i stara škrinja,
dok cvrčci cvrče, u ladu ladna dinja,
lancuni na tiramoli i šumpreš sa stola,
vičnog sićanja je miris i dura i mola.
S kampanela dvanajsti kad otuće bot,
arija u zraku, baš ka i ladne vode pot,
ili kad zazvoni večernja omorinska ura,
zaškripje šofal, ormarun i stara škura.
Svaki bot i svaka kala zavonja napose,
suva trava, zemja, materine ruse kose,
i traverša stare babe od smokav i rogača,
loza, orij, oskoruša pa i suza slana o ditinjeg plača.
Svako sićanje i svaka u možđane slika,
drivo okvira drage Gospe osvitlana lika,
al ona jedna o lavande zlatna mala kap,
miris vičnog sićanja cili ovaj napisala slap.
Teo AntunovićOznake: kaštel sućurac, poezija, fotografija, Putovanja po Dalmaciji
|
- 02:35 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Iz Šibenika
- 02:09 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|