MojPasSigmund...filozofsko psihološki pristup problemu pasa i njihovih vlasnika
Potaknut nagonom da pokušam iznjeti svoja razmišljanja i osjećaje koji mi se javljaju u svakodnevnom životu i druženju sa dlakavim stvorenjem vlažnih očiju koje smatram svojim psom i tamagočijem, otvorih ovaj blog...nadam se da ću ovdje susresti ljude koji isto kao i ja uživaju u svojim psećim ljubimcima odnosno nadam se da ću se susresti s njihovim raznolikošarenim razmišljanjima i poimanjima imanja psa za druga...

Javljajte se na...
mojpassigmund@gmail.com





Autor tekstova polaže autorska prava na sve vlastite sadržaje (tekstualne i vizualne materijale). Neovlašteno korištenje bilo kojeg dijela sadržaja bez dozvole vlasnika autorskih prava ili bez navođenja izvora i priznavanja autorskih prava, smatra se kršenjem autorskih prava i bezobraznom krađom.
Prebrojavanje
Ma...ti brojači niš ne valjaju...
Sad me stvarno više neće nitko nagovoriti da vas brojim...

Photobucket

05.06.2008., četvrtak

Kiša lije...pa neka lije...

Jer netko jučer popodne za onoga pljuska bio na Zagrebačkim ulicama?
Mi se taman potrpali u auto...idemo pas i ja napravit šetnjicu...ma je, onako, malo su se nakupili neki oblaci, ali šta je to za nas, par oblaka...i krenemo se tako vozit prema našoj šetnoj ruti...kad odjednom...a sastavila kiša samo tako...rijeke vode slijevale su se ulicama, a brisači nisu mogli napraviti put mome pogledu...kao da smo potopljeni u kišu.
A ništa...rekoh ja smirujući psa koji je zbunjeno gledao kako ogromne kapi kiše šamaraju o prozore automobila...idemo do šetnice pa ćemo pričekati dok se malo smiri...i onda juriš u šetnju...tako i bi...
Kiša je malo splasnula...no dobro, rekla bi moja ženica, po takvoj kiši nitko ne šeta osim vas dva luđosa...i krenuli smo smočiti šape. Ajmeeeee...lokve, potoci, rijeke, hrpa vode i još uz sve to voda i s neba pada po nama...pas je bio naelektriziran od veselja...jurio je kroz svaku lokvu i veselo šljapkao po njoj njuškom špricajući vodu prema meni, kao da me time poziva na skakanje po lokvama...gurao je njušku u svaki novonastali potok koji se slijevao prema svojoj lokvi, ili lokvetini...valjao se po mokroj travi i sijenu...ma, iz očiju mu je sjajilo, svako malo je trčao prema meni i opskakivao od sreće, kao da mi želi pokazati koliko je sretan zbog toga što ima ovakvog ludog gazdu koji voli kišu, pljuskove i usamljene šetnje.
Obišli smo tako rutu i na povratku sam malome ludome psu smislio novu igru...jurnjava za lopticom koju bacim u lokvetinu...fora je u tome da pas uz što više špricanja i prštanja ujuri u lokvetinu i iz nje izvadi lopticu...he he he...ova igra se toliko svidjela malome psu da je bez problema i bez ikakve nagrade pred mene donosio lopticu u očekivanju da mu je što prije ponovno bacim u neku od lokvetina kojih je oko nas bilo na pretek...a ludog psa...
I tako...kažu mi neki da smo ludi...neki ne kažu ništa nego nas samo čudno gledaju...ali briga nas, nama je super kad pljušti i kad su lokve i kad je mokra trava i kad smo sami sa sobom...

- 07:48 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2008 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Studeni 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Studeni 2008 (11)
Listopad 2008 (19)
Rujan 2008 (17)
Kolovoz 2008 (11)
Srpanj 2008 (23)
Lipanj 2008 (20)
Svibanj 2008 (21)
Travanj 2008 (22)
Ožujak 2008 (21)
Veljača 2008 (21)
Siječanj 2008 (25)
Prosinac 2007 (17)
Studeni 2007 (19)
Listopad 2007 (23)
Rujan 2007 (27)
Kolovoz 2007 (20)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Reklame...moraš malo!
Moje ludo pseto voli papati...
Photobucket





Fora DVDići