četvrtak, 22.02.2007.
PUTNIK ČETVRTI: NEKAD MOJ NEKO
Odlazi cirkus iz našeg malog grada
Širokim drumom što izlazi na most
Odlazi cirkus i ja se pitam sada
Ko je domaćin a ko je bio gost…
(osvrćete se i čudite, dragi prolaznici gledajući te bijesne konje dok jure pored vas noseći tu kočiju… iz koje dopire neka buka, urlici i preteško crnilo što ga bacam iz sebe…
i polako se gubi negdje u daljini... zamijenjeno nježnim, mekim zvucima što umiruju dušu…)
Dal' je sve bilo samo fol,
Dal' je sve samo jeftin trik…
Ne boj se, u kočiji si siguran. Ali čekaj samo da te uhvatim na onoj vašoj planeti…
Ne volim te odavno, ali boli me kako se sve ono što sam nekada voljela rasplinulo u tisuće komadića…jer sve je bila laž…
Bole me ona prelijepa sjećanja sretnijih dana jer su zasjenjena tvojom pakošću skrivenom pod slatkim osmjesima i nevinim pogledom djeteta što od mene traži samo jedno…da ga volim…
…Il' sve te maske kriju bol
I neki sasvim drugi lik…
Mislim da je to malo drugačija vrsta dvoličnosti od one za koju mene optužuješ. Zbog nje si postao nedostojan ovog mjesta kraj mene.
…ali eto, ponekad provozamo kraj sebe ološ i šljam… i ne sluteći…
Vrebam te, mileni. Hrabro puštam da me i dalje obavijaš tom laži i živim samo za jedno: da te uhvatim na djelu.
Meni si nešto govorio?
Mene si pratio i provjeravao??
Licemjerni gade.
One tvoje priče… kako se samo zezaš sa tim curama… ja sam mislila da mi pričaju upravo o tim nevinim flertovima kada su mi govorili da pripazim malo… da, mogla je mene malo i štrecnuti primisao istinitosti proletjevši mi kroz glavu, ali nikad se tamo ne zaustavivši…
Ma moje zlato samo se malo šali….
Ma ne znate vi njegov smisao za humor…
Nevjerojatno kako si samo samouvjeren… kako samo računaš na tu mušku solidarnost, a tek godinu-dvije ste si „dobri“.
Budalo jedna, ta on i ja smo još u vrtiću dijelili žvake i kockice… i njegova je zaručnica moja najbolja prijateljica…
I zato je na ovo malo teže odmahnuti rukom..
Stvarno si mislio da ovo može ostati tajno?
Gade.
Ovaj put malo si pretjerao. Pred njim?? Pred mojim prijateljem?? Zlo mi je od tebe…
Ovome se nisam nadala dok sam žalila tvoju ljubav i one suze kojima si se zaklinjao da ti je moja sreća najvažnija…
(O jadno moje maleno, znam da me voliš, znam da znaš da ja ne volim tebe, ali ti mene tako voliš da možeš to zanemariti…)
Ne, ovom se nisam nadala…
Licemjerni gade.
I kada sam napokon dopustila sebi da saznam, nije mi izlazila slika te…što već je… kako je izgledala kad ste izišli otamo gdje ste se zaključali…
(Si siguran da si dobro vidio?? Si siguran???)
…otada ne podnosim tvoj dodir, ni onaj naučeno bezazlen pogled…
U mojoj glavi ludilo pomiješano sa razumom…ne, ne smijem sve pokvariti, moram biti jaka…
Ulovit ću te gade, živim za to da vidim tvoje lice u trenutku…
Ne boj se, dušo, bit ću dama…
…da nikad ne zaboraviš ni mene, ni taj trenutak …
Dal' je sve bilo samo fol,
Dal' je sve samo jeftin trik…
I prezirala sam te, odbacivala zbog nekih tamo sitnica koje si mi bio slučajno skrivio, dok me tvoja blizina užasavala i ispunjavala neodoljivom potrebom da te na licu mjesta ubijem…ili barem bacim u glavu nešto teško…
Te večeri sam se ipak slomila... možda ipak još malo slaba na tebe, možda zaista još uvijek ne vjerujući… Ili sam ti samo htjela pokazati što ćeš izgubiti?
(Čitaš li u tim zagrljajima konačnost? Osjećaš li da su posljednji?)
Gle, gade, ovo ćeš izgubiti! I ovo…
I ovo…
I ovo…
Pa vidi, jel ona bolja od mene.??
Odnosno… Jel ijedna od njih bolja od mene?
I čekam te svakoga dana kada dolaziš kući sva mila i draga, dok u meni bjesne oluje. Čekam te lijepa, najljepša...da vidiš bez čega ćeš ostati…poklanjam ti svoje posljednje osmjehe da ih čitavog života tražiš u tuđim osmjesima…
…Il' sve te maske kriju bol
I neki sasvim drugi lik…
Jučer sam eto, napokon saslušala do kraja i one neke druge izvore, kojima sam se prije smijala… Pa budalo jedna neambiciozna, jel barem ijedna od njih bila da je išta vrijedila… kud s najvećim…
Slabo mi je dok se sjetim tko su zapravo one… kroz čije je to odurno prljave ruke prošlo ono što sam nazivala svojim…
Ma uostalom, koga briga s kim i gdje…
Gade.
Pitaš da li te mrzim?
…ostat će okrugli trag na mestu šatre…
(mala, šuti, rekla sam ti da spavaš!!)
Žao mi je što se nismo rastali kao prijatelji, što tada nisam imala dovoljno hrabrosti, i… žao mi je što nisam ostala naivna djevojčica.
Odlazi cirkus za sve je bolje tako
Mnogi su predstavu shvatili do sad…
A sada se lijepo gubi iz mog života. Zauvijek!
Ma sve je bilo samo fol
Sve je to samo jeftin trik
I sve te maske kriju bol
I neki sasvim drugi lik…
Nestani, samo nestani….
Laku noć dame i gospodo,
Eto i ova predstava je završena
Nadam se da ste uživali u njoj…
….
Otkud sad te suze, moja mila?
