moje ladice

četvrtak, 31.05.2007.

Dodir

Jucer me je pitao jesam li raspolozena za veceru danas. Rekoh da jesam ali nemam vremena. Ipak sam ga nasla. I tako smo otisli na veceru i poslije na trening. Kako je hladno, nisam izlazila van. Tek na kraju sam sjela ispod njegovih nogu (sjedio je na stolcu) i naslonila se na njegovo koljeno. A tada je prstima prosao po mom vratu. I poceo me maziti po kosi (svezanoj u rep). RAstopila sam se. Bojala sam da ce stati ali na srecu nije. Osjecala sam koliko emocionalno prolazi prstima po mojoj kosi. Dah mi je prestao, samo sam uzivala u njegovom dodiru. Zatim je prestao da pita nesto prijatelja i ponovo je nastavio. Kad je trebao ici cvrsto me je primio samo dlanovima za ramena nagnuo se nad mene irekao da se mora ici presvlaviti. Nisam mogla vjerovati koliko mi je ugodno milo tih nekoliko desetaka sekundi dok me je milovao. Toliko me je uzbudio. A onda je otisao. Ja sam jos morala odplesati. Toliko me je uzbudio da nisam mogla mirno stajati. Drmacica mi je fenomenalno sjela. I cijelo vrijeme na putu do doma zeludac mi je bio stisnut. Jedino sto mi se vrtilo po glavi su njegovi prsti na mojoj kosi i njegov dodir koji meni doslovno oduzima dah. A sad navecer mi je poslao odlomak iz Orkanskih visova Emily Bronte:"I have a singe wish, and my whole being and faculties are yearning to attain it. Thay have yearned towards it so long, and so unwaveringly, that I'm convinced it will be reached - and soon - bacause it has devoured my existance: I am swallowed up in the anticipation of its fulfilment. "

ponedjeljak, 28.05.2007.

SMS date

Izasli smo van za vrijeme treninga. Poceo mi je pricati kako je proucio da postoji brod iz Rijeke za Dubrovnik. Saslusala sam ga, okrenula se i otisla. Nisam ga mogla slusati. Rekla sam mu da ne ide, ponovila mu nekoliko puta. Samo se nasmijao. Unutra, nisam ga zeljela pogledati, kad je dosao sjesti do mene ja sam se ustala. Naravno da je znao zasto, i znao je da je i meni to tesko. Ali jednostavno nisam mogla biti uz njega a da on govori o Dubrovniku. Na vecer mi je napisao da bi on mene u malu kutijicu, pa bi me nosio sa sobom u Dubrovnik i kasnije Budimpestu. Odgovorila sam mu da bi ja njega u Francusku. "to je realnije hoces rec... :p" Shvatio je. Zatim mi je napisao da imam pravo, i da bi trebali jednu vecar posvetiti samo nama. Pitao me je sto radim u petak nakon nastupa. Rekla sam mu da decka pratim doma a da ja idem na raslagivanje i na tulum. I pitah ga sto radi on! Rekao je da me vodi k sebi doma ako se ja slazem s tim. Hrabro sam mu odgovorila da je to njegov teren i da mi je zao ali ne budem dolazila kod njega. Rekla sam da zelim neutralan prostor. "Francusku. Nista, si u petak bum spil s deckima. :)" Odgovorila sam da nemam nista protiv ako mi obeca vecer samo za nas. "znaci ipak prelazis na neprijateljski teren. Bez brige, pazit cu na tebe u petak........." I tako je to bilo u ponedjeljak.

Sinoc

je bilo nevjerojatno. Nakon nastupa (i tusiranja u OS) dobili smo veceru. Finu veceru, uz casu dvije crne bevande... Tu i tamo mi se malo zamantalo ali to se moze jednako tako pripisati i umoru i lecama. Po povratku doma ponovo pjesma u busu. Sve je pocelo nakon pauze. Nesto sam se zahliknula, Hoko me zagrlio, nisam se snasla da ga obuhvatim oko struka vec me je pustio. Kolona za uci u bus, stisnuti izmedu busa i zivice Hoko je stavio ruke na moje bokove. Primila sam ih, zadrzala ondje. Primio me je za guzu, dotaknula sam mu bedra. Kad je prolazio mimo mene u busu ruka mi se nasla na njegovom boku ispod jakne. Primio me je za nadlakticu. I prosao prema svome mjestu. A onda nakon 10ak minuta demonstrativno ustaje s mjesta kako ne moze vise slusati takvu muziku seli se na klupu dijagonalno ispred gdje se je drugi frend razvalio preko 4 stolca. Dok je prolazio morao je stati da frenda pomakne, i moja se ruka ponovo nasla ispod njegove jakne. Mazila sam ga i tek tada postala svjesna sto se dogada. Nije se zurio pomaknuti se. Frenda je pridobio da skupi noge i pozvao me da sjednem pored njega. Prvo mi je bilo neugodno sad se seliti ali..., samo sam preskocilo na sjedali pored. Stavila sam ruku na njegovu, i naslonila glavu na njegovo rame. Mazio me je. I ja sam mazila njega. Prsti su nam istrazivali dlan onog drugog. Nakon nekog vremena podigla sam glavu. Uvukla ruku pod njegovu, a drugom ga zagrlila. On se je jos priblizio uz mene i ja uz njega. Mazio mi je dlan, stipkao nadlakticu, dodirivao bedro. Moja je ruka istrazivala njegov torzo, mazila mu bedro. Primio mi je ruku i lagano ju doveo do prepona i jos njeznije postavio na ud. Osjetila sam koliko je velik, koliko je debeo. Zatim mi je ruku ponovo pomaknuo i opet vratio na ud. Cinio je to toliko polako, toliko njezno (vjerojatno se i on sjetio Poljske). Kad je pustio moju ruku vratila sam ju tamo gdje ju on prvi put stavio. Osjetila sam njegovo ugodno iznenadenje, glavu je spustio na prsa vidjela sam koliko uziva, ali i ja sam uzivala, mazila sam ga njezno, obuhvacala ga na najnjezniji moguci nacin. Kad je prva iskra isceznula maknula sam ruku ponovo na bedro. Nastavili smo se maziti. S vremena na vrijeme pogledao bi me, s prekrasnim osmjehom na licu. A jedino sto sam ja njemu mogla uputiti je tuzan pogled koji cezne za njim. Napravio bi grimasu oponasajuci me sto bi izmamilo osmjeh srece na moje lice. No tada bi zabijala lice u njegovo rame. Bila sam tuzna sto se priblizavamo gradu. sto ce sve brzo zavrsiti, sto ovo putovanje ne moze potrajati. Mazili smo se cijelim putem do doma, poceli su se presetavati pored nas, mali Buco a onda i Tih. I Kre. No nije prestajao dodirivati me. Po glavi me se pojavljivala slika kako nas netko vidi ali brzo sam ju zaboravljala. A onda je rekao da ce izaci ranije. Protrljao je lice kako bi mu se ponovo napelo jer se je opustilo u ovom vremenu. Klimnula sam glavom u znak negodovanja, osmjehnuo mi se, ispustila sam grleni glas i primila ga cvrsce za ruku, opet mi se osmjehnuo. Na kraju sam ga primila za bedro i cvrsto, ali opet njeznjo, pritisnula da ostane sjediti. Zarezao je uz osmjeh i malo se digao. Odmah sam ga pustila i scucurila se kako bi mogao proci pored mene. Pozdavio je drusvto i otisao. Ja sam negdje bauljala jos po busu. Tjesilo me je sto je jako kasno pa su drugi mogli misliti da sam spavala. Kasnije mi je poslao poruku "Diko, lijepo mi spavaj... znam da ja hocu". Rastopila sam se.
I evo, sad mi salje poruku da mu nedostajem.

subota, 26.05.2007.

Zelje

Jutros nisam mogla izdrzati, poslala sam mu poruku da ne zelim da ne ide na turneju. (I sama sebi sam zvucala kao malo djete koje nesto (ne)zeli). Na sto je on samo odgovorio da ON ZELI MENE. I da nam ocito nema ispunjenja zelja. Sad sam tek zalosna.
Pozitivna stvar je sto ipak nisam bila samo eksperiment, ali i ja njega zelim. Nesto sam cula da cemo opet imati jednokrevetne sobe. Postoji i vrijeme i mjesto i zelja.... Samo da dode!!!!!
O kako bih htjela da se to dogodi. O kako bih zeljela.

petak, 25.05.2007.

Hoko! :(

Hoko mi odlazi!
Ma znala sam da ce otici ako nekako sam mislila da nece tako skoro. Na jesen odlazi van na studij. Na pola godine. Ali nije to problem, problem je sto razmisla da ne ide na ljetnu turneju. A to bi meni bilo taman period da se emocionalno oprostim od njega. I sto bi cijelo (ostatak) ljeta proveo na drugom kraju Jadrana od mene. (inace je pola sata odaljenosti). Jako sam tuzna radi toga.

utorak, 15.05.2007.

Emcionalni eksperiment

Jedno mi je prilikom Hoko pricao o eksperimentima koje radi curama na faksu. Kako je na filozofskom ima veliko izmor materijala. Objasnjavao mi je kako ovisno o njegovom ponasanju cure mjenjaju odnos prema njemu. Kaze sto je on zatvoreniji, odbojniji i nerjecitiji to ga vise cura obsjeda. Obecala sam si da se ja necu naci u nekakvom takvom eksperimentu, ali cini mi se da nisam uspijela.
Nakon sto me je jednom prije dvije godine skoro poljubio (nisam mu dozvolila) odnos je malo zahladio. Prestala je bilo kakva komunikacija medu nama. Skoro pa ni pozdrava nije bilo. Malo me je to smetalo ali sam mislila da mu treba vremana... a onda se odjednom ponovo probudio. I tad mi je ispricao pricu o eksperimentiranju. Tad mi je takoder objasnjavao kako voli odnos drzati u svojim rukama. I da je zapravo ova sutnja bila jer sam mu se previse priblizila. Tada sam si rekla da nije samo on, taj koji moze prekiniti kontakt.
Bojim se da me je poljubio samo zato da vidi hocu li htjeti, hocu li mu dopustiti. Bojim se da su price bile izmisljene, i one prije, kako bi me pridobio, i one poslije kako se kraj eksperimenta ne bi osjetio.
Kako nasi stari kazu: Tko se s vatrom igra....

Odkantao me je...

U cetvrtak je otisao s frendom autom doma. Napisala sam mu odmah poruku da sam mislila da ce se sa mnom prosetati do tramvaja. Rekao je da ne smije.
U petak mi je napisao da masta da kasno na vecer pokucam na njegov prozor. Nisam mu nista odgovorila. Predlozila sam ga za veceru prije treninga. Na sto me je pitao nije li me strah. Rekla sam da nije. Ali imao je predavanja pa nije mogao. Danas sam mu predozila da se nademo na putu prema treningu. (ipak idemo u istom smjeru). Odgovorio mi je kasno. Nismo se nasli jer je imao drugih obaveza. Veceras je krenuo doma s treninga i prokomentirao kako ide, iz ciste zafrkancije sam mu rekla pa neces valjda, na sto mi se nasmijao i rekao hocu.

Preko vikenda mu se nisam javljala, prije i posli nije imao vremena za mene. E pa od sad ja vise nemam vremena! Uzburkivao je povrsinu svojom prisutnosti, poljupcem ju je jako ozgibao. I sad smiruje stvar. E pa ne cu ni ja njega tetositi. Bilo je jako lijepo, slatko, uzbudljivo. Ne smijem reci da me je povrijedio s ovim ali nije mi bas svejedno. TREnutno se samo ljutim na njega. Ali proci ce, a da to nece ni znati. Kad se vidimo bit cu cool. Bez pogleda prema njemu, bit ce tesko, ali on je prvi poceo (u svakom smjeru). A tako je bolje...

četvrtak, 10.05.2007.

Šta izvodi?

Poljubio me je u ponedjeljak. Nije mi poslao poruku na vecer. Na jako indirektan poziv da se vidimo u utorak prije njegovog posla, odgovorio je da ne kuzi o cemu govorim. Bila je poterbna jos samo jedna malo izravnija poruka i vjerojatno bi se vidjeli. Ali nisam imala snage. Tako da sam na kraju zaknjucila da nema veze, da zaboravi i da je bilo jako slatko dan ranije.
I danas se javi.... Kaze da je zatecen mojom snagom. Nosim najteza i najsilnija pitanja i dvojbe ljudskog postojanja, a ipak prema van ostavljam dojam potpune smirenosti.
Pa sto izvodi? Ceka moju reakciju na poljubac? zar mu moja neutaziva zelja za njegovim poljupcima nije nista znacila? Zar ceka sad opsjedanje porukama? Ne, to ja ne zelim, ne zelim biti netko tko ima decka i jos trazi nekog drugog. Drugacije je ako taj netko trazi mene. (Kako sam licemjerna, i egocentricna)
Sutra imamo trening. Doci cu bicem (ako vrijeme dopusti), nadam se da ce i on. Mogao bi sutra raditi. Vidjet cu sto ce biti....

srijeda, 09.05.2007.

Desert

Jucer ja dan poceo jednom lijepom porukom. „Vecera?“ S mojim odgovorom „da. Bicem?“ S njegovim odgovorom „moze. I lancima i lisicama. Sve moze!“ nasmijala sam se do suza. Na poslu su me izmrcvarili tako da sam na veceru dosla kao zombi. I malo razmisljanje poput sto cu jesti izazivalo je glavobolju. Sjedila sam nasuprot njega i jela. Bez mogucnosti o bilo cemu misliti. Nakon klope ne sjedajuci na biceve (blizu je) krenuli smo na trening. Hodao je pored mene lijevom rukom gurajuci svoj stroj kako bi mi bio sto blize. Kad smo izasli iz kompleksa doma, u trenutku kad smo sisli s plocnika odjednom se samo stvorio ispred mene, zagrlio me i osmjehnuo se. Lagano je priblizio glavu i usne su nam se spojile. Kako je taj poljubac bio njezan. Kako je bio sladak, lijep, ugodan, uzbudljiv, mekan... Kako me je lagano ljubio. Topila sam se u njegovim rukama, privijala sam se uz njega. Naslonila sam glavu na njegova prsa, on je spustio glavu na moje rame. Osijecala sam kako mu srce brzo kuca, osjecala sam koliko je uzbucen. Ponovo sam ga poljubila. Zeljela sam da poljubac nikada ne prestane, htjela sam da imamo vise vremena do treninga. Uzbudivala me je njegova od jutra neobrijana brada na mome licu, pramen kose koji je svojom bradom spustio na lice me je skakljao, zaljepio se za usnice i jos vise rasplamsavalo moju zelju za njim. Bilo je prekrasno. (I vise se nisam osjecala kao zombi i odjednom sam mogla normalno razmisljati). A onda je netko potrubio. Stajali smo na parkirnom mjestu. Nespretno sam se okrenula vozacu i nasmijesila se u znak isprike, a on se je s osmjehom punim razumijevanja osmjehnuo natrag.
Taman kako mi je rekao da je vec dugo zelio uciniti to sto je ucinio, i kako mu je dva put na treningu malo falilo da ne ucini isto, sustigla nas je frendica. Prvo sto mi je palo na pamet je li vidjela ista? Ako i jest, nista nije komentirala. Ali cini mi se da ipak nije mogla nista vidjeti, ali malo je falilo.
Poslije treninga zajedno sam isli doma. Polagano smo se vozili, bez ikakve zurbe. Kad su nam se putovi razilazili, njemu je bilo crveno na semaforu. Nisam sisla s bica, samo sam ga pozdravila i nastavila dalje.
Ni u jednom trenutku nije spomeno prijasnji dogadaj. Ne bih smijela biti inicijator. Ali bih htijela da ucini to ponovo. Hoce li? Hoce li ponovo svoje ruke poloziti oko moga struka? Hoce li svoje mekane usne poloziti na moje? Hocemo li se naci na nekom manje prometnom mjestu? Oh kako bih zeljela da su odgovori na postavljena pitanja pozitivni!

nedjelja, 06.05.2007.

Hoko (2 put)

Opet mi je poslao poruku, ovaj put da me je sanjao. Taman sam imala pauzu na poslu kad sam dobila poruku. Nisam mu nista odgovorila. Nisam se niceg pametnog sijetila da mu napisem. A potom, jos jedna puruka. Napisao je moje ime i rekao da je tek das shvatio da mi ime ima znacenje. Kad sam procitala poruku, nesto me je jako zagrijalo unutra. Cula sam kako izgovara moje ime, kako milo zvuci kad ga on ozgovori... Mislim da je kolega na poslu primjetio moj osnijeh na licu.
A na treningu... kasnila sam zbog obaveza na poslu, a kad sam dosla uputio mi je pogled. Dovoljno, lijepse nego da me je pozdravio. Rastopim se gad me pogleda. Onako visok, dubokog pogleda, s laganim osmijehom na licu. Osmijeh koji govori, govori kako bi zelio da oko nas nema nikoga. Nadam se da cemo se jednom prilikom moci naci, samo on i ja. Da me zagrli, dovede ispred sebe, cvrsto obuhvati rukama oko moga struka, privuce me k sebi i lagano poljubi. Bas kao onaj put. samo sto ovaj put ne bi bio odbijen. Stovise....

<	svibanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?