Poljubio me je u ponedjeljak. Nije mi poslao poruku na vecer. Na jako indirektan poziv da se vidimo u utorak prije njegovog posla, odgovorio je da ne kuzi o cemu govorim. Bila je poterbna jos samo jedna malo izravnija poruka i vjerojatno bi se vidjeli. Ali nisam imala snage. Tako da sam na kraju zaknjucila da nema veze, da zaboravi i da je bilo jako slatko dan ranije.
I danas se javi.... Kaze da je zatecen mojom snagom. Nosim najteza i najsilnija pitanja i dvojbe ljudskog postojanja, a ipak prema van ostavljam dojam potpune smirenosti.
Pa sto izvodi? Ceka moju reakciju na poljubac? zar mu moja neutaziva zelja za njegovim poljupcima nije nista znacila? Zar ceka sad opsjedanje porukama? Ne, to ja ne zelim, ne zelim biti netko tko ima decka i jos trazi nekog drugog. Drugacije je ako taj netko trazi mene. (Kako sam licemjerna, i egocentricna)
Sutra imamo trening. Doci cu bicem (ako vrijeme dopusti), nadam se da ce i on. Mogao bi sutra raditi. Vidjet cu sto ce biti....
Post je objavljen 10.05.2007. u 01:01 sati.