Moje ime je medvjedić Lino...

utorak , 23.08.2016.

Tako se osjećam jer s tri banke već dva jutra provodim s bojankom. Naime, za bojanje je potvrđeno da umiruje um i relaksira, a to je baš ono što je meni potrebno. Pustiti frajera da pase dok se unutarnje dijete igra. Taj pojam unutarnjeg djeteta je strašno popularan u alternativnim krugovima. To je ono kada vide da ste prenesposobni za promjenu i preblesavi za samopropitkivanje pa skuže da će vas lako namamiti s čokoladicom. Čokoladica je najbolji mamac za svako dijete. E onda kad vam zubi zatitraju na čokoladicu, krenu oni, naši moderni psihoterapeuti, liječnici novog doba i bio i bio liječnici u pohod na unutarnje dijete.

Prvo imate one koji osjećaju plač vašeg unutarnjeg djeteta; to su oni koji vas stalno potiču na nesretne trenutke, suze i ostale drame koje su od vas danas napravili osobu koja sluša metal jer je svoje duboke emocionalne povrede dugo zakapala u samoći, tamo gdje to nitko neće naći (analogija toga je groblje - tiho, mračno mjesto gdje se kopa i duboko zakopa, stoga sklonost grobarskoj muzici). Onda imate one koji unutarnjem djetetu vide ranice na čubicama, koljenicama i masnicu na guzi. Ti vole tepati unutarnjem djetetu. To su one new age učiteljice koje se onako retardirano smiju kada dođete na radionicu, obraćaju vam se s "draga, zagrlica, ljubi" iako vas nikada dotad nisu vidjele, vječno su usiljeno nasmiješene i čitavu radionicu useru s onim "iz desnog dlana sada širimo ljubaaaaaaaaaaaaaaav, u lijevi sada primamo ljubaaaaaaaaaaaaaav".

Onda imate one koji idu još dalje s unutarnjim djetetom pa znaju da je unutarnje dijete ostalo bez unutarnjeg medvjedića, a medvjedić je zapravo čokoladica koje vanjsko dijete nije dobilo u analnoj fazi svoga života kada je uz drekece maštalo još i o čokoladi, pa vas vraćaju na vizualizaciju čokoladice kako biste doživjeli njen okus kao da je ipak bila tamo, a postoje i oni koji determinirano kažu da je unutarnje dijete indigo i da je zato vrlo komplicirano nositi se s njime pa tako cijena njihova ophođenja s tim zajebanim djetetom iznosi parsto eura. Eh, da, kao što pretpostavljate, moje je ovo potonje, indigo s malo primjesama kristalnog, neposlušno, agresivno i nezasitno po pitanju čokolade. Mislila sam ga namlatiti, ali pročitala sam negdje da moramo voljeti i sebe i svoju unutarnju djecu pa sam odlučila promijeniti pristup. Poklonila sam mu bojanku. Da se igra. I dok boja, cucla flašicu i ja sam na miru Božjem. Nedam parsto eura ni u ludilu, kupovat ću mu bojanke, jeftinije će me izaći.

I tako nakon što je dijete obojalo ovu ptičurinu, razmišljala sam da ga nagradim s još pokojim crtežom, no ovoga puta kako bih mu potakla kreativnost, predložih mu da odemo na stranicu gdje samo mora crtati. Zadatak je da uz već postojeće oblike, poput ovih s gornjeg crteža koji uključuju elijene, čudnovate ribice, duhece itd. samo doda razna bićenca koja plivaju na valovima. Uzelo dijete olovku i napravilo je par tih bićenaca. Majke mi najradije bih vam pokazala da umrete od smijeha, ali onda ne biste više ni jedan moj post shvatili ozbiljno. Kada sam ponovno bacila oko na taj crtež shvatila sam da moje unutarnje dijete ima oko tri godine i da je vrijeme za flašicu i malo ninu-nana nakon papice jer bi uskoro moglo postati jako razdražljivo od previše aktivnosti.

Sutra ćemo nastaviti, no budući da je ovo bio kompleksan crtež, bojat ćemo nešto jednostavnije. Za crtanje još ipak nismo spremni. Trud ćemo nagraditi čokoladicom kao i svaki i ne-svaki put kada nešto lijepo napravimo. Ako stvari nastave u ovom smjeru, morat ćemo se upisati u vrtić jer smo po prirodi jako društveni i morat ćemo uskoro s nekim pričati.

Oznake: unutarnje dijete, kreativnost, bojanje