Sasvim običan post
srijeda , 20.04.2016.Imam poriv za piskaranjem, možda je to najbolja metoda relaksacije za danas. Nemam baš previše energije, dizanje u 6 mi nije jača strana, a prehlada me još nije sasvim napustila, no danas sam se ugodno i lagano prošetala sa svojom dlakavom četveronožnom ljubimicom.
Veselim se ljetu. Želim gledati u more, baciti se u njega, smijati se i šaputati mu ljubavne pjesme. Obožavam more. Ono je moja posebna ljubav koja me uvijek inspirira. Samo sjedenje na kamenju i slušanje šuma mora u meni stvara toliko željeni mir. Dok si to neću moći priuštiti, nastojat ću napraviti nešto konstruktivno sa životom- dovršiti to doškolovavanje. Mislim da ide u dobrom smjeru, uskoro bih trebala riješiti praksu, a onda će sve drugo biti lakše. Nemam još puno toga
Podsjećam samu sebe na suncokret. Kada je vani sunčeko, okrećem mu glavicu i veselim se. Čim ga nema oplakujem melankolični stupac na grafu svoje ličnosti. Ja sam klaun svoje vlastite izmišljene depresije kada nisam u isključivoj ulozi osobe koja radi s drugim osobama.
U zadnje vrijeme imala sam puno dobrih uvida. Osim što sam se riješila ljudi i situacija koje moj unutarnji sustav doživljava kao nepogodne ili neugodne, riješila sam se i raznih ideja o moranjima koja se nameću iz tuđih sustava. Ne moram. Stvarno.
Morala bih jedino skinuti par kila, tj. dovesti se u red nekom tjelovježbom. No to je sad već hardcore bitka s unutarnjim svinjama koje neumorno rokču za čokoladama i kolačima. Ništa ipak što bicikl ili plivanje ne bi riješili.
Malo sam si bila usamljena u zadnje vrijeme pa sam odlučila posuditi još jednu knjigu. Sad imam gro knjiga doma, uspjeh je ako ću ijednu završiti, no ne mogu reći da mi fali društvo kraj toliko mudraca na tim svim stranicama..
komentiraj (3) * ispiši * #
