The last one standing

subota , 05.11.2016.

Jučer sam nakon više od dvije godine izašla van. Zadnje što pamtim a da je bilo vezano za izlazak bio je koncert Depeche Modea u Beču 2014. nakon čega smo završili na genijalnom after partyju s nekakvom češkom pijanom ekipom i tulumarili do jutra.

Nakon svih mojih životnih preokreta, napokon se u meni opet pobudila volja za izlascima i zabavom pa sam tako s nekoliko prijatelja jučer otišla na koncert IAMX-a u Močvaru. IAMX mi je preporučio frend Ivan pred kojih 7-8 godina i dosad sam tog uvrnutog muzičkog genija uspjela vidjeti triput live. Ja sam rođeni electrohead, za sebe sam znala govoriti da mi srce vjerojatno lupa u ritmu nekog saw synth bass-a, a iz njega se izlijevaju prekrasni atmosferični stringovi. Jedna od stvari za koju sam oduvijek bila rođena je synth muzika. Em što sam provela godine i godine života aktivno na toj sceni, em što sam se bacila na samostalnu izradu takve glazbe- za svoje vlastite potrebe. Iako neki kažu da ima dosta potencijala, ne mogu si priuštiti toliko slobodnog vremena, a trebalo bi naći i dosta volje da se detaljno upoznam sa svim tehnikalijama koje su potrebe u tom području produkcije. Možda jednog dana posvetim tome više vremena pa odem i van svog osobnog amaterskog bavljenja glazbom.

Na IAMX smo uspjeli zakasniti jer smo se malo previše druškali kod Ivana, živeći u uvjerenju da u Hrvatskoj sve kasni pa će i IAMX. No, tomu nije bilo tako jučer. IAMX je počeo točno u minutu pa smo, nakon još kraćeg lutanja po opskurnim cesticama blizu Močvare te usprkos mobilnom GPS-u, banuli na petu stvar. Koncert je očekivano bio dobar, naplesali smo se i naguštali, no sat vremena nije nam bilo dovoljno. Srećom pa je jučerašnji zagrebački petak bio prilično bogatog repertoara..

Nakon IAMX-a produžili smo u Vintage na Depeche Mode tribute. Meni kao okorijelom Depeche Mode fanu to je bio vrhunac večeri iako je taj tribute bend polusranje ako se mene pita jer lik ne zna pjevati a izigrava rock zvijezdu, no to me nije omelo da se zabavim i isplešem, više nenaviknuta na tvrdoću dobrih starih martensica koje sam kupila valjda još na kraju srednje. Na kraju su se svi moji pobrali relativno brzo po dolasku u Vintage, neki radi noćnog prijevoza, neki jer žive van Zagreba, no ovu staru darkersku dušu ništa nije spriječilo da ostane i brije solo do samog kraja. Malo sam chillala s poznatom ekipom s kojom sam znala brijati po Jabuci u svojim mlađim danima i oko pol 3 sam dočekala kraj koncerta i onda se brzo počastila taksijem jer ipak sam ja sad već žena u godinama, mada se osjećam kao da sam prekjučer izašla iz puberteta.

Napunjena dobrom energijom, ispunjena zadovoljstvom i osjećajem života, sjedim tu i tipkam u gotovo pola 2, osjećajući se kao da me netko pregazio. Dobra volja je jedno, a izlazak iz grifa i godine drugo. Pretpostavljam da ću do ponedjeljka doći sebi jer treba dalje raditi s djecom i biti im uzoran primjer.
I want to know how to survive in the nightlife

Oznake: IAMX, koncerti, Depeche Mode, izlazak, party, zabava