Razgovor s Vjetrom

utorak , 23.01.2018.

Neku sam večer provela prateći večernji povjetarac u njegovoj šetnji. Promatrala sam ga s terase, naslonjena na ogradu. Ulična svjetla bacala su narančasti odsjaj i podsjećala me na neki prošli trenutak koji je radosno odzvanjao u mom srcu. Bila sam potpuno zaokupljena vibracijama koje su me prožimale i neumornom energijom večernjeg povjetarca. Bio je zadovoljan, lagano milujući krošnje drveća i raščišćavajući zrak svojom svježinom. "Kako si uvijek tako sretan?" pitala sam ga. Osmijehnuo se kao da je znao da ću ga to pitati i nježno je zapuhao u mom smjeru. Poskakivao je kao mlada, zaigrana srna i vrtio se u krug. "Radim ono što mi je namijenjeno. Ono što mi je u prirodi. Ispunjavam svoju Svrhu." Dok je izgovarao te rečenice, kao da se svojim pirkanjem uvlačio u suptilne energetske nivoe moga bića pročišćavajući ga. "I ja želim ispunjavati svoju Svrhu" rekla sam. U svojoj igri i vrtnji blagonaklono me pogledao veselim očima i brzo se rotirajući rekao: "Već to činiš, samo si jako nestrpljiva. Želiš odmah vidjeti krajnji rezultat i ne uživaš u Putu. Tvoja Svrha se ispunjava svakim korakom koji činiš. Nema pogreške, ne brini." Nasmiješila sam mu se i kao da sam htjela nešto zaustiti, no riječ se nije mogla formirati na mojim usnama. Samo sam gledala u daljinu, u tu duboku tamu koja je podsjećala na savršenstvo kreacije i njen beskraj. "Upravo si mi pomogao" pomislila sam, a on je, odmičući u daljini podigao svoje dugačke, strujne ruke i doviknuo :"Pusti se, ne boj se" i nestao u daljini.

Oznake: misli, unutarnji razgovor

Atma, 23.01.2018. 18:33 ..

Lilianke, 05.02.2018. 00:08 Lijepo. :))

Kad sam bila mala, jako su me živcirali oni filmovi koji bi prikazali neki početak zapleta, i onda radnju prebacili u budućnost i riješili zaplet. A kaj je s tim vremenom između bilo, kako je bilo istrpiti to čekanje i svakodnevni život do tog rješenja!?!?
Uglavnom, čekanje trenira čvrstoću i nepokolebljivost. Testira koliko je oštar vrh strelice (jasnoća želje, razumijevanje cilja) koju smo odapeli.......
Najbolje je odustati od toga. Ništa ne htjeti, nego samo sada služiti. Ko da nam je zadnje što ćemo učiniti.
Ali, tko to može?
:))

Skriveni osmijeh, 24.06.2018. 15:37 Predivno!!

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica