Kišna promišljanja

utorak , 07.11.2017.

Kiša pada, trava raste. Danas počinje Interliber, razmišljam bih li odmah otišla ili u subotu. Možda se ipak sama otisnem Do Velesajma, a valjda neće biti ni tolika gužva.

Posložila sam sva aktualna pitanja u svoje ladice. Svi koji su trebali otpasti, otpali su, mada bi se neki još držali, no kod mene nema držanja ako mi se netko pokaže kao veliki propovjednik nepraktičar. Od puno filozofiranja nitko ništa nije napravio. Saznala sam tako neki dan da me bivša prijateljica, s kojom sam raskrstila prošlo ljeto, kritizira za moje nedavne odluke. Zanimljivo je kada te netko više nema u životu, no rado s nekim drugim priča o svježim stvarima vezanim za tebe. Problem ega u tzv. duhovnim zajednicima veći je nego igdje drugdje. Ljudi sebe smatraju ekskluzivom jer se bave nečim duhovnim, umjesto da im to pomogne da se bolje vide i izbalansiraju. Tako se i meni prosrao jedan ego, zato jer sam otišla u smjeru koji je zaprepastio "autoritete". Na sreću, ja ne držim do autoriteta pa mi to nije bio big deal, ali me pogodilo njegovo proseravanje jer mi se prosrala osoba koju sam zavoljela. No kod mene kidanje veza ide prilično brzo. Pokazao mi je da sav njegov dar govora i sve što izgovara nije nego lažno uvjeravanje, izgubio je sav kredibilitet i više ga ne smatram nikakvim faktorom u svom životu.

Vratila se jedna prijateljica iz Splita i pita me što ne idem na te programe, a ja ju pitam:"Zašto bih išla? Da mi lažnjaci drže moralne lekcije?" I tako smo došli do toga da je jako teško naći istomišljenike i ljude koji doista žive to što propovjedaju. No moja teorija je ako takvih nema, onda ne odlaziš onima koji to nisu. Onda si sam u svemu i baviš se sobom.

Trebala bi danas napraviti puno toga za posao, dan je još uvijek dug, no volja je upitna. Inače volim raditi i biti korisna no kada radim na besmislenom mjestu, to je bogme velika kočnica. Davati energiju i to enormno puno energije za nešto što će me iscijediti, a neće me ničime ispuniti, to mi je baš neprihvatljivo. Rekao bi moj duhovni učitelj da uvijek trebamo zadržati optimizam, kakva god situacija bila, i ja, makar se nastojim toga držati, nekad mi se izmakne tlo pod nogama pa se strovalim. No računa se broj ustajanja, vele. A ustajat ću očito dok ne nađem drugi posao.

Oznake: odnosi