Sreća i nesreća na stoički način

četvrtak , 29.06.2017.

Danas sam izuzetno sretna. Jer sam zaokružila jednu cjelinu i već započela novu. Nadam se s manje muke. I, blože dragi, tako sam zaljubljena nakon dugo godina! Pronašla sam čovjeka svog života, koji nije nego u Vrlini, koji ima um onakav kakav me može osvojiti, a djelima pokazuje sve što govori. Dragi dnevniče, već sada ti je jasno da se radi o mrtvacu. Moj ljubljeni muž živio je u 2. st. n.e. i promišljao je život na način na koji ga i ja promišljam, samo što je on bio savršen i u praksi. Za današnji dan izabrala sam njegovu misao koja glasi:

Da li nesrećom za čovjeka uopće možeš nazvati ono što nije odstupanje od prirode čovjeka? Zar ti se odstupanje od prirode čovjeka ne čini upravo onime što je u neskladu s voljom njegove prirode? I što? Ono što je volja, to si naučio. Da li ti, dakle, to, što ti se dogodilo, brani biti pravednim, iskrenim, slobodnim, te imati i druge odlike pomoću kojih priroda čovjeka može biti to što jest? Pamti ubuduće da se, u svakoj prigodi kada ti se dogodi nešto što bi te moglo povrijediti, pridržavaš načela: Ovo nije nesreća, već je hrabro podnošenje toga dobra sreća.


Oznake: stoicizam, sreća i nesreća

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.