Oaza

nedjelja , 17.01.2016.

Dok blještavo svjetlo ukazuje na Put kojim trebam ići, a astralni povjetarac blago otpuhuje sve prepreke, osjećam se da opet dišem. Dišem u dimenziji koja mi je namjenjena, dišem bez straha i bez težine. Ja nastavljam svoje Putovanje.
Ponekad nekoga sretnem, ponekad se osjetim samo kao da je sve oko mene zaboravljena pustinja kojom dugo nitko nije prošao. I tada počinjem žeđati, moleći za oazom..

Gdje je taj Tajni izvor koji će napojiti vječito žedno biće? Gdje je to mjesto na kojemu ću odmoriti teške noge i zbaciti prtljagu sa sebe? Hoće li ikoga biti tamo? Hoću li sresti kakvog suputnika? Nekog starca koji bi mi iscrtao kartu života i s osmijehom me otpratio dalje? Hoću li zaspati uz zvijezdama obasuto nebo, maštajući o svojim drugim životima? Znat ću kada stignem do Oaze..

Oznake: putovanje