|
|
Dnevnik.hr
travanj, 2008
>
P
U
S
Č
P
S
N
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
Lipanj 2009 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (3)
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
sve
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Eto, prošla je skoro godina dana
A ja čekam uzaludno i nadam se,
da ja se još uvijek nadam
da ćeš reći kako baš JA nedostajem
u tvome životu, kako nisi bez mene više svoj i da me OPET voliš...
Znam i svjesna sam toga da ŽIVIM u carstvu mašte,
U imaginarnome svijetu, kojime vladam ja, gdje je sve po mome i gdje sve znam.
Znam da taj svijet ne postoji, da je to SAMO fragment mojeg srca
Koje se još bori...
za odavna izgubljenu bitku...
U toj bitki sam dala sve,
iscrpila dušu i tijelo do zadnje granice
Bila sam na izmahu svojih snaga,ali
srce je reklo NE!!!
Moje je srce puklo, i to se ne može popraviti
Ne, ali u krhotinama još uvijek kuca nada i ne predaje se...
Možda je to naivno, ali ja ipak vjerujem
da će jednog dana kucati jače...
Možda ne zbog tebe, već zbog
nekog drugog koji će me potpuno razumijeti
i neće se pretvarati
i neće mi zadrti oštar mač u srce
Kao što si to učinio ti...
Moje krvavo srce,prepuno tuge,boli i jada
Kuca,dalje...
rasuti fragmenti se odbijaju predati,
Jer makar u mojim SNOVIMA
više se ne pojavljuješ ti!
Dakle,savršenstvo je prolazno,kao i sve drugo.
Došao je kraj ljeta.Prošlogodišnjeg ljeta.
Koje pamtim kao jedno od najboljih do sada.
Bio je to dan rastanka,čudan dan,nejasan i nekakoljubičast...
Sišli smo sa tramvaja,htjedoh kupit prazni cd,al nije ga bilo.
Uzaludno.
Ta stanka,je bila planirana.
Htjela sam jedan trenutak,zaustaviti vrijeme,htjela sam sjećanje.
Dobila sam ga.
Nebo se smračilo,sve je bilo tamno plavo,ali zapravoljubičasto...
Zrak je bio gust,sparan,topao i mekan.
Kao da je bio živ,uvlačio nam se u pore i obavijao nas.
Vrijeme pred kišu,zapravo pred ljetni pljusak.
Sjedimo na sprašnjavim stepenicama,ne obaziremo se na to.
Nismo razmišljali,bili smo previše zaokupljeni drugim mislima.
Tmurno je sve.Osjećam to,nes sviđa mi se.
Kažem ti to.Imam loš osjećaj.Nešto će se loše dogoditi.
Ti kažeš- Ne brini se,sve će biti ok.Vidjet ćeš.
Ja-Neznam,ne sviđa mi se to,taj osjećaj.
Ti-Što ti je?
Ja-Zbunjena sam...
Ti tada šutiš.
Ja- Zagrli me,molim te.
Ti me zagrliš,onako lijepo kako ti znaš.
Vruće je,a sada još više.
Ne smeta,dobro je tako.
Gledam na cestu,koja je mokra,preljeva se opet ljubičasta...
Ta boja,taj osjećaj, sve je
ljubičasto.
Pustiš me iz svojih ruku,ali ja ne bi.
Kažem ti,moram uskoro ić,a i ti isto.
Nećemo se vidjeti do zime,a možda i do ljeta.
Ti kažeš-da.znam,ne brini,sve će biti ok.
Opet si to rekao,ali ne obazirem se.
Zagrlim te,onako prašnjavi stojimo pod krovom.
Vidim tramvaj,došao je.
Ovo je kraj.
Zadnji zagrljaj za kraj,opet, sve je ljubičasto
Da ovo je definitivni kraj.
Kraj ljeta. Kraj zabave. Kraj jednog sna.
Kraj jedne priče.
Kraj naše ljubavi.
Ako je ikad bila " zaista naša"....
Zagrljaj je pukao, mi nismo više "mi".
Sada smo samo
"ja" i "ti"...
Ulazim u tramvaj,smješim ti se, i mašem, a zapravo u sebi plačem
ljubičastesuze.
I to je to,kraj.
Nema se što više reći.
Tramvaj kreće,gledam u tebe,nestaješ u daljini.
Koja je
ljubičasta...
Sumrak je. Sunca gotovo i nema,samo blijedi odsjaj koji zaostaje,
dok nestaje iza horizonta.
Ja sam tu,blizu,stojim i gledam taj prizor.
Ti si tu,i ti stojiš,stojiš pored mene.
Držiš me za ruku,onako niježno,samo kako ti to znaš.
Gledam u nebo,a zatim pogledam u tebe.
Ti si moje sunce koje rasvjetljuje svijet,da to si samo ti.
Najdraži.
Dok zemaljsko sunce nestaje,i ostavlja tamu za sobom
Ti sajiš,čak i u mraku,da čak i u mraku.
Nemogu prestati da te gledam. Spržit ćeš me.
Uživam u tome,tonem,ja tonem u tvoju svjetlost.U beskraj.
Neka sve nestane.
Samo nemoj ti.Nemojmo mi nestati.
Ostanimo ovako zauvijek.
Ti me grliš odjednom,sve je mutno,da mutno je.
Od tvoje i moje kose što se isprepliće.
Tvoja toplina na mojoj koži i sjene svijeta i mi sami u mraku,zagrljeni.
Savršenstvo...
