Marketing
Ljetu bijaše kraj...
Dakle,savršenstvo je prolazno,kao i sve drugo.
Došao je kraj ljeta.Prošlogodišnjeg ljeta.
Koje pamtim kao jedno od najboljih do sada.
Bio je to dan rastanka,čudan dan,nejasan i nekakoljubičast...
Sišli smo sa tramvaja,htjedoh kupit prazni cd,al nije ga bilo.
Uzaludno.
Ta stanka,je bila planirana.
Htjela sam jedan trenutak,zaustaviti vrijeme,htjela sam sjećanje.
Dobila sam ga.
Nebo se smračilo,sve je bilo tamno plavo,ali zapravoljubičasto...
Zrak je bio gust,sparan,topao i mekan.
Kao da je bio živ,uvlačio nam se u pore i obavijao nas.
Vrijeme pred kišu,zapravo pred ljetni pljusak.
Sjedimo na sprašnjavim stepenicama,ne obaziremo se na to.
Nismo razmišljali,bili smo previše zaokupljeni drugim mislima.
Tmurno je sve.Osjećam to,nes sviđa mi se.
Kažem ti to.Imam loš osjećaj.Nešto će se loše dogoditi.
Ti kažeš- Ne brini se,sve će biti ok.Vidjet ćeš.
Ja-Neznam,ne sviđa mi se to,taj osjećaj.
Ti-Što ti je?
Ja-Zbunjena sam...
Ti tada šutiš.
Ja- Zagrli me,molim te.
Ti me zagrliš,onako lijepo kako ti znaš.
Vruće je,a sada još više.
Ne smeta,dobro je tako.
Gledam na cestu,koja je mokra,preljeva se opet ljubičasta...
Ta boja,taj osjećaj, sve je
ljubičasto.
Pustiš me iz svojih ruku,ali ja ne bi.
Kažem ti,moram uskoro ić,a i ti isto.
Nećemo se vidjeti do zime,a možda i do ljeta.
Ti kažeš-da.znam,ne brini,sve će biti ok.
Opet si to rekao,ali ne obazirem se.
Zagrlim te,onako prašnjavi stojimo pod krovom.
Vidim tramvaj,došao je.
Ovo je kraj.
Zadnji zagrljaj za kraj,opet, sve je ljubičasto
Da ovo je definitivni kraj.
Kraj ljeta. Kraj zabave. Kraj jednog sna.
Kraj jedne priče.
Kraj naše ljubavi.
Ako je ikad bila " zaista naša"....
Zagrljaj je pukao, mi nismo više "mi".
Sada smo samo
"ja" i "ti"...
Ulazim u tramvaj,smješim ti se, i mašem, a zapravo u sebi plačem
ljubičastesuze.
I to je to,kraj.
Nema se što više reći.
Tramvaj kreće,gledam u tebe,nestaješ u daljini.
Koja je
ljubičasta...
Post je objavljen 21.04.2008. u 15:24 sati.