Eto, prošla je skoro godina dana
A ja čekam uzaludno i nadam se,
da ja se još uvijek nadam
da ćeš reći kako baš JA nedostajem
u tvome životu, kako nisi bez mene više svoj i da me OPET voliš...
Znam i svjesna sam toga da ŽIVIM u carstvu mašte,
U imaginarnome svijetu, kojime vladam ja, gdje je sve po mome i gdje sve znam.
Znam da taj svijet ne postoji, da je to SAMO fragment mojeg srca
Koje se još bori...
za odavna izgubljenu bitku...
U toj bitki sam dala sve,
iscrpila dušu i tijelo do zadnje granice
Bila sam na izmahu svojih snaga,ali
srce je reklo NE!!!
Moje je srce puklo, i to se ne može popraviti
Ne, ali u krhotinama još uvijek kuca nada i ne predaje se...
Možda je to naivno, ali ja ipak vjerujem
da će jednog dana kucati jače...
Možda ne zbog tebe, već zbog
nekog drugog koji će me potpuno razumijeti
i neće se pretvarati
i neće mi zadrti oštar mač u srce
Kao što si to učinio ti...
Moje krvavo srce,prepuno tuge,boli i jada
Kuca,dalje...
rasuti fragmenti se odbijaju predati,
Jer makar u mojim SNOVIMA
više se ne pojavljuješ ti!
Post je objavljen 30.04.2008. u 22:19 sati.