|
|
Dnevnik.hr
<
lipanj, 2008
>
P
U
S
Č
P
S
N
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
Lipanj 2009 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (3)
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
sve
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Izašla sam.
Van na sunce.Mislila sam da ću umrijeti.
Bilo mi je vruće,a koža hladna.
Čudno.
Hodala sam,probala sam zaboraviti,družla sam se.
Ne pomaže.
Jedino što sam tim podhvatom dobila je to da je moja bijeda put potamnila.
Ne volim to.
Osjećam se praznom.
Vrijeme leti.
Ali ja to ne primječujem,moje vrijeme je stalo.
Kao kad starinski džepni sat padne,razbije se staklo i on stane.
Krhotina vremena.Nepomična.
Pokušala sam.
Ljudi su kao biljke.Promatraš ih,nešto naprave i ponovno su iste.
Kako ih vjetar njiše toliko su zanimljive.
Dosađujem sebi,pa i drugima.
Neznam kako to promijeniti.
Situacija je takva,netko mi nešto priča,a ja gledam u jednu točku i pravim se da sve razumijem.
Možda ću ići psihijatru...
Mada mi ni on ne može pomoći.
Prekompleksna sam,nebi razumio.
Kako bi me razumio kada ni ja sebe nekad ne razumijem.
Besmislica...
Želim pobjeći i odmoriti se.
Negdje u prirodu,u šumu,livadu,u polje.
Ne želim sama ići.Neka me netko prati.
Ali tko?
Nemam nikog.
Sama sam.
Lutam.
Ja sam duh prošlog vremena koji se izgubio u daljini.
U nadi je spas?
A ako nema spasa,što je u nadi?
Iluzija.
"Vivica I wish you well..."
Dakle, ovo sam ja?
Kako je do ovog došlo?
Kakva greška u kozmosu se desila da je ovo moguće?
Strogo čuvana tajna,zapečačena ili samo ne želim priznati sebi da sam to ja?
Pa evo,priznajem.
Da,to sam ja.
Bila sam na vrhu sad sam na dnu.
Ali sve što jednom padne,jednom će se ponovno vinuti u visine.
Hoću...
Ali još uvijek neznam kad.
Znati ću jednog dana...
Bila sam nekad najbolja,da bila sam to ja.
A sada sam slomljena.
Reći ću kako je do toga došlo!
Jednom bješe jedna djevojčica
Ona je bila vrlo simpatična duša
Voljela je prirodu
Bila je prema svima dobra i pomagala je svima
Bila je prostodušna,ali ipak profinjena
Dobro izbalansirane osobine
Znala se braniti kada je to bilo potrebno,a znala je i napasti.
Ali sve u svemu bila je malena bijela ruža koja je tek propupala.
Jednoga dana ona se počela družiti s krivim osobama
Pokvarenim,ona to nije tada znala,prema njoj su bili dobri.
Ona im je vjerovala,smatrala ih je drugovima.
Bila je dobra prema njima mislila je da zna sve o njima.
Zaljubila se u jednog od tih.
Bio je stariji,za nju u njenim godinama je to bilo mnogo,čak 5 godina.
Ali ona je zanemarila to.Poklonila mu je dušu,onako čistu.
Zaveou ju je slatkim riječima(ne sexualno)
I ona je mislila da je to ljubav.
Šaputanje slatkih riječi,toplina,sigurnost,poljubac...
On se napio jednom,rekao je strašne stvari,djevojčica nije mogla vjerovati da bi on to rekao.
Slomljeno srce,u grudima joj krvari.
Nakon nekog vremena pokušala je opet,ali on je opet govorio strašne stvari.
Zaklela se da će mu se osvetiti,da će pronači nekog drugog.
Svog princa.
S kojim će vratiti ovome bol koju joj je nanio.
Slatke li osvete,imala je plan,motiv i sve.
Zadovoljila se time,vratit će mu milo za drago.
Prolazilo je vrijeme,ona je još uvjek znala patiti za njim.
Ali je tražila svog princa.
Jednog dana mislila je da ga je pronašla.
Srce je bilo popravljeno!
A njen princ je bio ranjen,i ona je njemu popravila srce.
Ruža je cvala.
Djevojčica je bila sretna mislila je da je to ljubav.
Prevarila se.
On ju je ostavio,hladnokrvno,isčupao joj srce.
A sve je bilo savršeno...Kako to?
Princ je bio lažan,varalica,lažov!Ukrao joj je srce,ali ona ga je uzela nazad.
Bila je zbunjena razmišljala je,patila,htjela je umrijeti,mislila je da ga je voljela mnogo.
To je istina,voljela ga je kao prijatelja,to nije bio pravi princ,on je nešto više,nešto savršenog.
Tratila je vrijeme,hranila se laskanjem mladića i njihovim udvaranjem.
Voljela je poklone i odanost.
Razmazili su je.Lagala im je,ona nije nikog od njih voljela,voljela je samo jedog kojeg još nije srela.
Prošlo je i to,djevojčica se sama zabavljala tratila vrijeme u svojim msilima
vidjela je princa.bio je daleko.Ali vidjela ga je.
Stvorio se i taj princ.Bila je oprezna,ali izgleda ne dovoljno.
Princ ju je obasipao komplimentima,razgovorima,
Pričali su o ljubavi,životu,smrti.Bio je pametan i drag.
Djevjčica je mislila da je on pravi da mora biti.
Dala mu je srce i riječ.I on njoj.Ali povukao ga je od nje.
Nestao je.Opet je djevojčica sama.Nema princa.
Ruža još cvjeta,ali latice otpadaju.Krvari srce djevojčino.
I tako,sada sam ovjde.sama,nema nikog,samo bijeli papir i kapi krvi iz mog srca.
Ležim,na svili,okružena ružama koje cvatu i mirišu,držim jednu crvenu u ruci,
trn me ubo,grimizna rjeka teće niz moju bijelu haljinu,ljeska se,još je topla.
Tupo gledam u nebo,vjetar puše,mrsi mi raspuštenu kosu,ležim i promatram sivo nebo.
Kiša pada,kapi kiše klize po mom licu,i tijelu,hladno je.
Zaboravljam,gledam u nebo i čekam.
Zatočena sam u svom ponoru,padam i padam,nema kraja.
Bilo što što pokušam,ne uspije.Postala sam ovo što jesam.
Neznam jesam li živa ili ne?
Živa sam u smrti? ili Mrtva u životu?
Još uvijek čekam svog princa,strpljivo mada moja ruža vene.
Ostajem ležati u svom nevinjem grobu.
