Marketing
Sunce...
Izašla sam.
Van na sunce.Mislila sam da ću umrijeti.
Bilo mi je vruće,a koža hladna.
Čudno.
Hodala sam,probala sam zaboraviti,družla sam se.
Ne pomaže.
Jedino što sam tim podhvatom dobila je to da je moja bijeda put potamnila.
Ne volim to.
Osjećam se praznom.
Vrijeme leti.
Ali ja to ne primječujem,moje vrijeme je stalo.
Kao kad starinski džepni sat padne,razbije se staklo i on stane.
Krhotina vremena.Nepomična.
Pokušala sam.
Ljudi su kao biljke.Promatraš ih,nešto naprave i ponovno su iste.
Kako ih vjetar njiše toliko su zanimljive.
Dosađujem sebi,pa i drugima.
Neznam kako to promijeniti.
Situacija je takva,netko mi nešto priča,a ja gledam u jednu točku i pravim se da sve razumijem.
Možda ću ići psihijatru...
Mada mi ni on ne može pomoći.
Prekompleksna sam,nebi razumio.
Kako bi me razumio kada ni ja sebe nekad ne razumijem.
Besmislica...
Želim pobjeći i odmoriti se.
Negdje u prirodu,u šumu,livadu,u polje.
Ne želim sama ići.Neka me netko prati.
Ali tko?
Nemam nikog.
Sama sam.
Lutam.
Ja sam duh prošlog vremena koji se izgubio u daljini.
U nadi je spas?
A ako nema spasa,što je u nadi?
Iluzija.
"Vivica I wish you well..."
Post je objavljen 27.06.2008. u 22:11 sati.