modne osamdesete
29.05.2007., utorak
aj baš da vas vidim
|
Pitanje glasi: tko su ova trojica? U c-b tehniki...  ...i u koloru:  |
22.05.2007., utorak
Lijepo je i časno biti zet
|
Bilo je to krajem 50-ih prošlog stoljeća. Sestrična od mojeg starog, nakon mature, bila je upućena u Dalmaciju da radi kao učiteljica. Samo da objasnim omladini- tako je bilo u socijalizmu. Kad si maturirao ili diplomirao, javio si se za posao, i dobio ga u roku keks ( da čovjek ne povjeruje) u nekom od mjesta širom bivše države. Spakiraj svoje tri krpe u kofer i put pod noge. Tamo je upoznala mladog elektroinženjera iz Vojvodine, hofirali su i odlučili da će se vjenčati. Ali prvo se zet treba upoznati sa njenom mamom, mojom starom tetkom. Stara tetka je bila legenda sve do svoje smrti. Ostala je krajem 2. sv. rata kao i mnoge, udovica sa troje djece. Nakon rata oduzete su joj trgovine, gostione i nekretnine, ali ponudili su joj da u jednoj gostioni može raditi kao konobarica. Eto, na to je spala bogataška kći i udovica. Osim tog, bila je poznata kao lijepa žena i velika pomodarka, što onda nije bilo u duhu tadašnje vlasti. Zaputi se budući zet vlakom iz Dalmacije u Slavoniju na upoznavanje. Zima, visoki snijeg. Kad ga je punica ugledala na vratima, a on visok, markantan, zgodan, elegantan, miran-onako po vojvodjanski, sva se izbezumila. Jednostavno, tako finog čovjeka za zeta nije očekivala. A i znate kakve su majke-uvijek misle da ćete naći nekakvog geliptera i kurviša. Tako sva zbunjena i iznenadjena, brže bolje promrzlom zetu ponudi skuhati čaj da se zagrije... ...medjutim, na proljeće, traži po kredencu sjeme za salatu, a nigdje ga nema. Popio ga zet zimus. |
16.05.2007., srijeda
dvije anegdote/dve šale
|
Smjestimo se u kafanu znak pitanja, tek smo se upoznali, Boris Starešina-Piroćanac, još dva drugara i ja. I navalim da će mi dati intervju. On se počeo otimati, nepoznata sam žena, je li, a ja, ko za vraga baš volim kad se muški otimaju i tako to. Mislim, glupost, intervju za blog. Ali zainatio se on (navodno je inat u ličnom opisu svakog piroćanca). E pa nećeš majci. I kažem mu- A onom nekom tipu na blogu kulturniintervju si dao! Šta je on bolji od mene? I ko je uopće taj tip? Pravda se on: Pa to je jedan drugar od Bogunovića, to mi je on dogovorio. Stariji , oko 38 godina... Pa ja imam 38 godina! I svi se nasmijaše... Stroke i ja sjedimo u Escobaru, i veli on kako mu je " najomiljenija blogerica asjaba, a tko je tebi?" Pa ti, Stroke! Eto. Uvijek je zanimljivo sresti se sa blogerima |
10.05.2007., četvrtak
Vruće teme i reklame
|
Knjigoljubi u hrvackoj metropoli mogu ovih dana vrlo uživati. Otvoren je Zagrebački sajam knjiga koji će potrajati brat-bratu 11-12 dana. Čak i oni koji svrate na kavu u centru mogu u 30-ak koraka susresti jergovića, pretenjaču, tomića, knjiž. senzaciju iz metkovića (xiola, mnogo se raspitivao za tebe, da znaš), olju,bulića, vidojkovića, a zasigurno je i u blizini Tobić Ivan. Ako se netko uželio M. Brkljačića, nek svrati u buffet Posavina. E, Mario, Mario... Četvrtak podne. Niska naoblaka. Sparina. Knjige snižene 20-70%. 30-ak komada pučanstva ( pisci? novinari? nakladnici? obožavateljice?) na predstavljanju popularnog mladog pisca u megastoreu Profil. Za stolom 2 komada gospode iz Profila, prof. sa bg. fakulteta Mihajlo Pantić ,Vidojković sa frizurom, i jedan izdavač iz regije ili vlasnik lanca knjižara, ne znam vam točno reći. No, dobro. Marko nas ovaj , drugi put, na predstavljanju svoje knjige u zg. nije tako besramo šarmirao kao prvi put , jesenas u Booksi. Onda je bio, malo nervozan, ali i vrlo veseo što se predstavlja publici u zg. Za početak je pročitao odlomak, a onda je gospodin iz Profila rekao koju, pa onda prof. Mihajlo Pantić, inače predaje hrvatsku književnost na bg. fakultetu. Dakle, naš čovjek, je li...Nahvalio je Marka, stil pisanja i tako. Onda se javio ovaj treći gospodin, a zatim smo zamoljeni da postavimo pitanja, je li, ako nas nešto zanima. Svi šute kao da trebaju odgovarati kemiju za ocjenu...ili ih ništa baš ne zanima, tko bi znao. Imala sam nekoliko pitanja, ali sam postavila samo jedno. Kakav interes bi pobudio predstavljanje i objavljivanje jednog hrvatskog pisca 30-35 godina, koji isto piše o vremenim 90-ih godina, o teškom odrastanju u Hrvatskoj, kod publike u Srbiji, da li bi ljudi čitali knjigu o tome, ima li kakvog interesa za takve teme iz Hrvatske? Tako otprilike. Tko je ova, majku mu?-visi pitanje u zraku. U publici sjedi visoki Bulić, koji je, je li, pisac takve knjige, vrlo popularne i hvaljene ovdje u Hrvatskoj. Kreće Vidojković sa odgovorom-ukratko: Ovisi je li knjiga dobra ili loša, ako je dobra, onda će ljudi da je čitaju.... Ja: Ma nema veze je li dobra ili loša, pitam da li bi ta tema prošla kod publike u Srbiji: granate, izbjeglice i slično, nenormalno odrastanje... (žao mi je, ne vidim facu od gorespomenutog hrvatskog mladog autora, da li mu se, moguće, brk smije ili, šta ja znam...) Marko Vidojković: Pa hrvatski autori su čitani, u Srbiji, A Tomić, V. Rudan. Miljenko Jergović... Ja: Ma dobro, to je druga generacija-pitam za autore koji imaju 30-35 godina. Marko Vidojković: Pa gledajte, postoji pitanje kritike, ja sam recimo jako osporavan, podmeću mi se noge, vrlo je teško ( da li se u fino hoće reći da bi to mogao i očekivati autor iz Hrvatske Markove generacije-pretpostavljam da da, iako, baš ne volim iščitavati izmedju redaka) Ima li još tko kakvo pitanje? Jedna djevojka upita nešto o ekranizaciji njegovih knjiga-on je u principu protiv toga, više voli da se knjige čitaju, nego gledaju. Slijedilo je čitanje još jednog poglavlja iz knjige i fajronat. Nas par stali smo u red da kupimo hrvatsko izdanje Kandži. Pravo da vam kažem, očekivala sam da će na moje pitanje odgovarati i ostali, pa sam se obratila sa tim komentarom prof. Mihajlu Pantiću. uz prepotentnu napomenu Vidojkoviću u stilu: Mali, potpiši knjigu dok ja razgovaram sa čovekom... Proćaskali smo 10-ak minuta (nadam se da ostali nisu otišli bez njega na ručak u neki od zg restorana) i opet sam postavila isto pitanje. Udav od žene, to sam ja. Reče mi profesor: Knjige imaju mali uticaj na javnosti na razmišljanja ljudi Ja: Slažem se, mediji su glavni, ali nije bit u tome da neka knjiga promjeni razmišljanje, već da ljudi dodju do odredjene informacije, pa nek misle šta hoće Prof. M. P.: Malo se čita, knjige nemaju značenje kao nekad Ja:Oprostite, ali Knezmihajlova je puna knjižara I tako riječ po riječ, reč po reč, rastanemo se. Kad sam sjela u hrvatski niskopodni tramvaj, i dalje sam razmišljala o tome kako nisam dobila konkretan odgovor. Možda je, u stvari, trenutno važnije, da hrv. firme/preduzeća kupuju jeftino srpska nego da se u Srbiji čitaju knjige o 90-im godinama u Hrvatskoj. Neki postovi, bez obzira na temu, dobivaju komentare tipa: ti si frustrirana, je li bre , šta hoćeš, šta se vi iskompleksirani hrvati bavite sa nama, vi nas uopšte ne zanimate, tukli su te kad si bila mala, vidojković je narkoman, to što on piše ništa ne vrijedi, imamo mi i kvalitetnih autora, ovo-ono itd, itd. Tako mi autoputa u izgradnji Zagreb-Sisak, takvi komentari kojima je svrha vredjanje, a ne razmjena mišljenja i stavova, biti će brisani. Svi ostali su dobrodošli, čak iako su negativni glede mene (dosadna si više sa tim temama, piši o koncertima, koji ti je k....,) a i spominjanje u negativnom kontekstu odredjenih osoba-to može ako vas baš veseli. Dakle, pišite, ali pazite kako. Priv. poruka Pavletu: eto, vidiš, treba izaći pred publiku i reći par riječi. Uči se od boljih i sposobnijih! |
09.05.2007., srijeda
Kupite knjigu "Najbolje hrvatske priče 2006"
|
Najbolje hrvatske priče 2006. predstavljene su sinoć u Mochvara klubu. Kad sam pristigla,-taman na uvod od Simića, bio je veliki mrak i prilično posjetitelja. Nije da se ja nešto bojim velikog mraka, već redovito zaspim. Zato sve do pred kraj nisam sjela, da mi se ne desi isto što mi se dešava u kinu ili pred tv-om. Prtenjača, taj mladi pjesnik ogromnih proporcija, zajedno je s njim ukratko predstavio 6-7 autora, što poznatih , što nepoznatih. Prtenjača hitno mora pročitati knjigu "UN dijeta-skinite kilograme dok ozbiljno ne obolite" ili dobiti premještaj u skladište sa knjigama. Znam ja isto jednog kojem kile nisu smetale, sve do jednog dana... Prva je došla pročitati svoju priču Olja S.-I. koja je bila valjda dobra, ali je toliko bilo puno zamuckivanja, bez točke, zareza, da sam se zapitala da li je i koliko imala iz hrvatskog kada je išla u osnovnu školu. Olja, nisi trebala ti čitati, mogao je netko drugi. Ali zgodnoj i šarmantnoj ženi se neke stvari ne zamjeraju. Dalje su se pojavili Manistra-vrlo dobra, ali brate premršava. 3-5 kg ne bi škodilo. Svjetlan Lacko, germanist-odličan. Ante Tomić-on sam zna da je odličan. Edi Jurković, meni poznat još iz Poleta (nekadašnje studentsko galsilo, brat-bratu od prije 20 godina). Pa Tanja Mravak ne kraju, isto odlična. Pred njen nastup gospoda sa pozornice su upitali za mladića iz Metkovića, svi bi ga rado vidjeli i čuli. Stroke, jel netko zna di je taj dečko? Tu je! Evo ga! Nema ga! Stroke, književna senzacija iz Metkovića se nepojavi. Možda je za šankom rezao pršut za poslije? update iliti još dodano naknadno ako su neki naivno pomislili da će biti ovdje poštedjeni mojih komentara, gadno su se prevarili pojedinci, kao što vidite, nisu pročitali Dvore od oraha, te su se smjestili u okolicu šanka, što je i razumljivo neki pak drugi nisu htjeli propustiti novi nastavak Bibinog svijeta na rtl-u ili možda im se ne priliči da tako kasno izlaze jer predstavljanje je počelo oko 21 sat ostali, koji su nastupali obukli su se najliepše što su mogli. Ante T.- sjedio je u prvom redu u šeširu. Ante, to je nepristojno! Inače u vezi stila Camel/krokodil dandi/80-e na zalasku možemo poručiti još: Ante, premlad si da se tako oblačiš! Ne moš se oblačiti ko prije 20 god kad si bio student. Mrkva bež hlače se zasad nisu vratile u modu. Takodjer, promjeni frizera. S druge strane, Prtenjača, iako isto odjeven u retro stilu 80-ih ,bio je turbo moderan. Traperice, tenisice u boji, majica sa natpisima i preko toga crni sako-e to je bilo sa stilom, mjerom i pravim osiječajem za modni trenutak. Lepi pozdrav i nemojte kaj zameriti SQ |
05.05.2007., subota
Čuvena paradajz juhica-preporuka za subotnji ručak
|
Za ovaj prekrasno jelo ( interno znano kao tetkina crvena juha) trebate pripremiti: -malo ulja -malo brašna -češanj češnjaka -manja limenka sjeckane rajčice -1/2 podravka govedje kocke -jaje -peršin -ploškica limuna -žličica šećera -sol -biber U ranjglu plave boje staviti malo ulja, po mogućnosti od hrvackog proizvodjača. Dodati vrhom punu žlicu brašna i češnjak sitno sjeckan, al da nije iz Kine. Taj dio je najzahtjevniji-potraga za češnjakom. Čim se zaprškica zažuti, dodati rajčicu (rajčica, a jelo se zove paradajz juha...?!?! ) i mješati, uz usitnjavnje sa kuhačom. Dodati tople vode do vrha. Ubaciti govedju kocku-to je inače tajni dodatak, kojeg kažem samo vama. Tu tajnu ne znaju oni koji se pitaju-Kak meni nije tak fina kak je tebi? Nemam pojma! Kad sve prokuha, umutiti jaje od domaće koke i pjetla, sa malo brašna i peršina i dodati juhi. Posoliti, pobiberiti, pošećeriti, dodati ploškicu limuna, neprskanog. Kao što vidite, juha je gusta i bogata. Liječi glavobolju, popravlja raspoloženje, pegla vidljive bore u 3 tjedna za 47%. Ispitano na 18 žena. Da li netko zna kako popeglati nevidljive bore? |