Bilo je to krajem 50-ih prošlog stoljeća.
Sestrična od mojeg starog, nakon mature, bila je upućena u Dalmaciju da radi kao učiteljica.
Samo da objasnim omladini- tako je bilo u socijalizmu. Kad si maturirao ili diplomirao, javio si se za posao, i dobio ga u roku keks ( da čovjek ne povjeruje) u nekom od mjesta širom bivše države. Spakiraj svoje tri krpe u kofer i put pod noge.
Tamo je upoznala mladog elektroinženjera iz Vojvodine, hofirali su i odlučili da će se vjenčati. Ali prvo se zet treba upoznati sa njenom mamom, mojom starom tetkom.
Stara tetka je bila legenda sve do svoje smrti. Ostala je krajem 2. sv. rata kao i mnoge, udovica sa troje djece. Nakon rata oduzete su joj trgovine, gostione i nekretnine, ali ponudili su joj da u jednoj gostioni može raditi kao konobarica. Eto, na to je spala bogataška kći i udovica. Osim tog, bila je poznata kao lijepa žena i velika pomodarka, što onda nije bilo u duhu tadašnje vlasti.
Zaputi se budući zet vlakom iz Dalmacije u Slavoniju na upoznavanje. Zima, visoki snijeg.
Kad ga je punica ugledala na vratima, a on visok, markantan, zgodan, elegantan, miran-onako po vojvodjanski, sva se izbezumila. Jednostavno, tako finog čovjeka za zeta nije očekivala. A i znate kakve su majke-uvijek misle da ćete naći nekakvog geliptera i kurviša.
Tako sva zbunjena i iznenadjena, brže bolje promrzlom zetu ponudi skuhati čaj da se zagrije...
...medjutim, na proljeće, traži po kredencu sjeme za salatu, a nigdje ga nema.
Popio ga zet zimus.
Post je objavljen 22.05.2007. u 19:21 sati.