modne osamdesete
30.11.2006., četvrtak
leb i sol u zagrebu
|
Mala dvorana doma sportova večeras je uživala u virtouznoj svirci makedonaca. Svi znate kao gitara jeca u rukama Vlatka Stefanovskog. A da li znate, da su ga grupi djevojke krajem osamdestih sa ovih prostora proglasile brojem jedan? Jedan ozbiljan časopis za mlade (Super itd) je napravio anketu medju grupi djevojkama sa tadašnjih prostora sfrj, da ne kažem regije/regiona, koji je od rok zvijezda iz najbolji, da ne kažem, koji ih se najviše "dojmio". Da li Bajo (Soc. Rep. Srbija sa AP), da li Džoni (Soc.Rep. Hrvatska) , da li možda Goran B. ( Soc. Rep. BiH-uvijek je B ispred H-mala digresija). Pazite da ovog zadnjeg ne pomješate sa jednim blogerom.... Medjutim, grupi djevojke udjeliše Baji ocjenu -2 ( o kakvo razočarenje je to bilo medju djevojčicama) ,Džoniju neznam šta, najvjerovatnije 2+, a da Gorana B. treba izbjegavati. Hvalospjeve je dobio jedino Vlatko. Virtouz je virtouz.   Set lista je izgledala ovako: 1. Aber dojde Donke 2. Devetka 3. Kokoška 4. Nisam tvoj 5. Akupunktura 6. Kako ti drago 7. Marija 8. Talasna dužina 9. Dikijeva igra 10. Ručni rad 11. Kumova slama 12. Ajde sonce zajde 13. Skakavac 14. Živa rana 15. Kalabalak 16. Bistra voda 17. Jovano Jovanke 18. Čuvam noć od budnih 19. Mamurni ljudi 20. Kao kakao 21. Uči me, majko 22. Raspukala Šar planina 23. Skopje 24. Čukni vo drvo 25. Country Na početku instrumentali puni atmosfere. Kako ja vizualiziram muziku, vidim kasno ljetno popodne, atmosfera titra od vrućine, raspucala zemlja, siesta u prirodi. Takodjer, neke stvari su tako friške kao večernji povjetarac nakon takvog vrućeg kolovoškog/augustovskog dana. Mislim da bi leb i sol trebali napraviti ljetnu turneju na otvorenim prostorima, umjesto ove jesenske po dvoranama. Druga polovica koncert je obilovala hitovima kaokakao, umorni ljudi, kalabalak, te ono što je raspametilo cijelu dvoranu-makedonska, pa na jednom od 3 bisa skopje , čukni vo drvo.... Osim Valtka i Bodana, u nesvjest me bacio bubnjar,  a na ovoj fotki je Vlatko kako u predahu uživa u njegovom solu.  Malo mi nije štimao razglas od vlatkovog mikrofona, to je jedina zamjerka savršenom koncertu. Na kraju su glazbenici ušli u publiku da se pozdrave, koja ni nakon 3 bisa ni da mrdne. Ali, nakon skoro 3 sata, vrijeme je isteklo, ali vjerujem da će za 2-3 godine opet ići na "jugoslavensku" turneju.  Kod kolege možete pročitati takodjer osvrt na jedan od koncerata sa ove turneje. |
25.11.2006., subota
Večer sa Markom Vidojkovićem
|
Na predzadnjem danu srpske kulture u zg, gostovao je mladi popularni pisac iz beograda u legendarnoj booksi. Booksa je književni kafić u martićevoj ulici, u kojoj je, kao što svi znate, na kućnom broju 14 kazahstanski konzulat. Skupilo se tu studenata- opet oni sa filozofskog faksa- i nekoliko književnika, jergović takodjer. Kad je sjeo za stol, gospodja je otišla za šank i donjela mu zlatorog pivo, a onda se još jednom vratila za šank po čaj za sebe. Eto, to je pravi car. Bio car ili ne, moramo spomenuti njegov modni izričaj. Ne znam da li vidojković zna da jergović po ljeti nosi sandale? Ono što mene zabrinjava kod pisca jesu prugaste čarape u živim bojama (žuta-narančasta-crvena) na sasvim solidnu i primjerenu lakost majicu i traperice. Uvjerena sam da je vlasnik još mnogih veselih čarapa, npr sa pticom trkačicom, i sl. No, kaj moremo....nemremo si pomoć. Dečec iz bg je simpa mladić u trapericama, crnim tenisicama, i crnoj majici sa kapuljačom sa printom mrtvačkih glava (i još koješta je po toj majici), te crvenim znojnikom na ruci. Nije za muškarca da ima frizuru, pa je frizura na ćelavo. Pisac je vrlo temperamentan i glasan i nadugačko i naširoko odgovara na postavljena pitanja. Takve beogradjane ja pamtim sa dalmatinskih plaža od prije 20 i više godina. Marko je 2 ili 3 put u zg, u stvari, prije 2 godine je gostovao sa svojim bendom u kutini, te napisao prigodnu priču. Takodjer, ima i blog na b92, ali mu nije baš bogznašta, a trebao bi biti. Marko je takodjer frajer i pol jer radi u srpskom playboyu-ima li ljepšeg posla za mladića? Na pitanja odgovara bez imalo okolišanja, sve stavlja u kontekst društvenih prilika u srbiji. Ali, prisutne to baš ne sekira, ili baš nisu upućeni do kraja u situaciju u komšiluku. Glavno nam je da srbi kupuju hrvatske proizvode. Spominje da mnogi njegove romane proglašavaju nadrealnim, ... (sad malo gubim nit dok ovo pišem) Napisao ih je 5, a roman "Kandže", koji sam baš mislila kupiti, uskoro će se pojaviti u hrvackim knižarama. Tiraži su mu i po 15000 komada, baš da vidimo kakav interes će biti ovdje. Izabrala sam jednu malo tanju knjigu za ponesti kući, za svaki slučaj, jer me jedna malo deblja od takodjer srpskog mladog pisca , i to poklonjena i potpisana čeka da ju "savladam". Medjutim, moji problemi sa čitanjem/ praćenjem teksta/ koncentracijom još nisu otklonjeni, ali su u fazi polaganog i sigurnog poboljšavanja. Mladi pisac nas je izšarmirao i zabavio i sa svojim odgovorima i sa čitanjem ulomaka iz svojih romana. Nadam se da je i on uživao ( :-) ) i da će ubrzo opet doći u hrvatsku metropolu. Navodno je i on u gradu..... update: evo jednog ukrudbenog izvješća |
16.11.2006., četvrtak
Večer sa braćom Bogunović- moda i muzika
|
Nakon ljubaznog poziva Bogunovića starijeg, zaputim se put SC. Presretnem, sasvim slučajno i ovlaš antu-po-vašem-izboru-batinovića, legendu, u bež baloneru, te sa kožnom muškom torbom kao i obično. Bilo ljeto, bila zima, ante je uvijek klasično, a lijepo obučen (o tome kakve jakne nose pisci malo kasnije). Zadnji siti studenti napuštaju menzu, a debele mačke ispred SC-a traže mjesto za počinak. U klubu SC-a skupilo se nešto studenata, vjerovatno svi sa filozofskog fakulteta-tako mi se bar čini po stilu odjevanja i frizurama ( momci opet nose dugu kosu, eh...), par prijatelja od izvodjača i ivica prtenjača. Kad smo već kod njega spomenimo da je idealna jaknica za jesen za pisca ona koja ima dovoljno velike džepove da se može staviti knjiga ozbiljnijeg formata (da nije džepno izdanje). Sa 20-ak minuta kašnjenja braća i njihova gošća čitačica poezije (vrlo dobra) počinju sa programom. Veliki braco u majici otvoreno plave boje kratkog rukava-kako i priliči jednom inženjeru, a manji braco elegantan u crnom džemperiću, a frizura bitlsica. Medju prvim, izveli su najnoviju stvar (muzičku numeru) o gospodaru prosjeka i fakat je hit, što je-je. Kvalitetna stvar. Redaju se čitanje poezije, pa malo hitova, i tako sve do kraja. Na početku tiše i mirnije, na kraju bučnije. Medjutim, nakon pol sata-pauza. Kako braća ne mogu cijelo vrijeme pušiti na pozornici, jer pjevaju ili sviraju, koriste pauzu da svaki popuši po kutiju cigareta. Brzina kojom uništavaju cigarete je fascinantna. Žalosna ima majka. Nakon pauze, naravno slijedi nastavak programa, redaju se hitovi, stariji braco čepa po gitari, mladji braco pjeva (buduća zvijeda!). Na kraju i jedna stvar na bis. Svaka sličnost sa stvarnim osobama i dogadajima je slučajna i nenamjerna. |
10.11.2006., petak
Izmislila sam novu rieč
|
-piščad- označava množinu mladih pisaca Ali kako nazvati jednog mladoga pisca? Post je inspiriran Interliberom |
06.11.2006., ponedjeljak
James Brown
|
Dragi moji, evo izvješća. Znam da ste navikli dobiti izvješće odmah nakon koncerta, ali budem drugi put. Takav propust se više neće ponoviti. Časna pionirska. Već u 8 i 15 su songkilersi naveliko zabavljali ,u dvorani Dražen Petrović, publiku koja se skupljala, a potkraj njihovog zagrijavanja se pojavio dino dvornik sa čuvenom zašto praviš slona od mene (eh kak sam tancala davno na tu stvar u kulušiću, obično bi je pustili prije fajrunta u 4), ali dino ko dino, malo je zaboravija tekst, e! Publika nije propustila to primjetiti, a dinu je bija neugodnjak. Djeco, klonite se droge, da se ne bi tako blamirali. Oko 9 su počeli izlaziti muzičari od kuma soula svi jednako obučeni u stilizirane tamne uniforme-frakove. U bendu-tj orkestru sviraju : - 3 bubnjara u isto vrijeme, - 5 fantastičnih gitarista koji su oduševili publiku svojim solažama - 2 saksofonista-takodjer oduševili kao i - 1 trubač - 4 prateće pjevačice u crnim dugim haljinama-izvanredne - 2 plesačice-vruće - crvenokosa pjevačica koja je otpjevala, čini mi se, 2 stvari sama - još jedan koji je odlično pjevao - meštar ceremonije koji je najavio gazdu nakon sigurno 10-minutnog uvoda benda i naravno, legenda osobno-James Brown. Legendarni JB je izašao uz oduševljeno pozdravljanje publike, osjetilo se je za svakog iz publike poseban doživljaj vidjeti i čuti, skockan u svom stilu, sav u tonu, ljubičasti sako , hlače, košulja, leptir mašna, te sa svojom čuvenom fen frizurom. Njegov specifičan odnos prema oblačenju uvijek govori da treba iznad svega držati do sebe. Ne znam koliko vam je poznato u kakvom teškom siromaštvu je odrastao. Majka ga je kao klinca ostavila sa ocem jer tu neimaštinu nije mogla podnjeti. U kući, na rubu šume, na osami, jedini komad namještaja je bila stolica i peć. Druga stvar koju je izveo je bila ona poznata iz filma Rocky, "Living in America"-publika je pjevala refren, a starčevo lice, iako kameno, odavalo je da mu se srce ispunjava ponosom. Living in America! Pred kraj te stvari, izlazi meštar ceremonije i ogrne ga dugim srebrnim ogrtačem, JB drži glavu prema dolje, ali on je car amerike! Nadam se da ste to vidjeli više puta na tv-pravi američki šou, pun patriotizma i simbolike. Ali, to je ionako bilo osamdesetih! Gazda predstavlja i uživa u sviranju i pjevanju svojih suradnika-često stoji okrenut ledjima publici, jer dirigira orkestru. Takodjer, ako s nekom dionicom nije zadovoljan, traži ponovo! Ponekad zapleše, i njegovi plesni koraci su itekako iskorišteni od strane mihaela jacksona. Publika poludi na njegove plesne korake! Pratećim pjevačicama dijeli rukoljube, uglavnom, ovo je turneja u kojoj on predstavlja kvalitetne svirače i pjevače. Visoka crvenokosa je čini mi se njegova nova cura-žena. Šteta, nije nimalo simpatična. Osjeti se da je legenda u visokim godinama (ne zna se da li je 1933 ili čak 1929 godište), ali ipak na pozornici je bio sat i 45 minuta. Svaka čast za takvu volju! Lakše zapjeva i zapleše, nego što govori-vrlo nerazumljivo. Nasred pozornice su klavijature i povremeno sjeda za njih, a gledati i slušati kako svira i pjeva je stvarno doživljaj. Stil mu je izuzetan! Eto, odgledali smo legendu, iako mi se lista želja malo smanjila, drago mi je da sam ga gledala. Još jedno veče o kome u pričati djeci i unucima. Odlične fotke pogledajte na blogu fastandfurious. |
05.11.2006., nedjelja
I feeeeeeeeeel good!
|
O koncertu Jamesa Browna sutra! Lepi pozdrav! SQ |
02.11.2006., četvrtak
...a danas je četvrtak
|
Izuzetno bogati pileći paprikaš -piletina domaća ( zelinsko pile, medjimursko itd, cijena po kg oko 20 kn na utrinskom placu) -špekić pečeni (gavrilović, u svakom čestitom dućanu osim u konzumu) -žlica masti-domaća -manji poriluk -mrkva-što veća, a može i dvije manje -pol paprike, rog, crvena -pol paradajzeka -2-3 krumpira -jaje-isto domaće -žlica brašna -list celera -sol -biber frško mljeven -pol žličice vegete Na mast baciti sitno rezani porilukac, politi sa mlakom vodom, dodavati redom sitno rezani špek, pa mrkvu i papriku. Dinstati i polijevati sa toplom vodom. Na to staviti komade pilenceta, i nakon 20-ak min zaliti do vrha vodom. Nek se krčka, a u možete u medjuvremenu izribati kupaonu, usisati sobu, napraviti fenfrizuru i sl. Dodati krumpir izrezan na kockice, provjeriti da li treba posoliti, pobiberiti i povegetiti.Od jajeta brašna i sitnosjeckanog celera umutiti smjesu za noklice i kad je krumpir pri kraju, dodati ih u paprikaš. Posebna vrijednost ovog jela od piletine je što vam se 2 sata nakon ručka ne tresu noge i ruke od gladi, a svakako preporučam da ne izostavite mast u svom jelovniku jer je jako korisna za pluća. Takodjer, dinstani poriluk daje poseban buke ovom jelu. Najbolje prija utorkom, pa i srijedom.... |