modne osamdesete
30.11.2006., četvrtak
leb i sol u zagrebu
|
Mala dvorana doma sportova večeras je uživala u virtouznoj svirci makedonaca. Svi znate kao gitara jeca u rukama Vlatka Stefanovskog. A da li znate, da su ga grupi djevojke krajem osamdestih sa ovih prostora proglasile brojem jedan? Jedan ozbiljan časopis za mlade (Super itd) je napravio anketu medju grupi djevojkama sa tadašnjih prostora sfrj, da ne kažem regije/regiona, koji je od rok zvijezda iz najbolji, da ne kažem, koji ih se najviše "dojmio". Da li Bajo (Soc. Rep. Srbija sa AP), da li Džoni (Soc.Rep. Hrvatska) , da li možda Goran B. ( Soc. Rep. BiH-uvijek je B ispred H-mala digresija). Pazite da ovog zadnjeg ne pomješate sa jednim blogerom.... Medjutim, grupi djevojke udjeliše Baji ocjenu -2 ( o kakvo razočarenje je to bilo medju djevojčicama) ,Džoniju neznam šta, najvjerovatnije 2+, a da Gorana B. treba izbjegavati. Hvalospjeve je dobio jedino Vlatko. Virtouz je virtouz.   Set lista je izgledala ovako: 1. Aber dojde Donke 2. Devetka 3. Kokoška 4. Nisam tvoj 5. Akupunktura 6. Kako ti drago 7. Marija 8. Talasna dužina 9. Dikijeva igra 10. Ručni rad 11. Kumova slama 12. Ajde sonce zajde 13. Skakavac 14. Živa rana 15. Kalabalak 16. Bistra voda 17. Jovano Jovanke 18. Čuvam noć od budnih 19. Mamurni ljudi 20. Kao kakao 21. Uči me, majko 22. Raspukala Šar planina 23. Skopje 24. Čukni vo drvo 25. Country Na početku instrumentali puni atmosfere. Kako ja vizualiziram muziku, vidim kasno ljetno popodne, atmosfera titra od vrućine, raspucala zemlja, siesta u prirodi. Takodjer, neke stvari su tako friške kao večernji povjetarac nakon takvog vrućeg kolovoškog/augustovskog dana. Mislim da bi leb i sol trebali napraviti ljetnu turneju na otvorenim prostorima, umjesto ove jesenske po dvoranama. Druga polovica koncert je obilovala hitovima kaokakao, umorni ljudi, kalabalak, te ono što je raspametilo cijelu dvoranu-makedonska, pa na jednom od 3 bisa skopje , čukni vo drvo.... Osim Valtka i Bodana, u nesvjest me bacio bubnjar,  a na ovoj fotki je Vlatko kako u predahu uživa u njegovom solu.  Malo mi nije štimao razglas od vlatkovog mikrofona, to je jedina zamjerka savršenom koncertu. Na kraju su glazbenici ušli u publiku da se pozdrave, koja ni nakon 3 bisa ni da mrdne. Ali, nakon skoro 3 sata, vrijeme je isteklo, ali vjerujem da će za 2-3 godine opet ići na "jugoslavensku" turneju.  Kod kolege možete pročitati takodjer osvrt na jedan od koncerata sa ove turneje. |