modne osamdesete
22.10.2006., nedjelja
Post glede pituravanja i krečidbe
|
Ništa me ne može uzrujati, a i razočarati kao nekvalitetan pemzlić (širine 2 1/2 inča) koji pri farbanju ispušta dlake na bojanu površinu. Onda slijedi intervencija i uklanjanje dlake noktom. |
18.10.2006., srijeda
Što je mnogo-mnogo je
|
mali kukuruzni francuz pol litre jogurta 450gr friškog sira časopis globus vrećica =42kn katastrofa! |
15.10.2006., nedjelja
Subota-dan za šoping
Ima čestitih žena koje su izšopingirale bijeli fešn kaput , ali ima i čestitih žena koje su subotu iskoristile da naruče laminat:![]() |
10.10.2006., utorak
Imam nove ventile u kupaoni...
|
Nakon višemjesečnog iščekivanja (3,5 mjeseca) pojavili se vodoinstalateri u mojoj kupaoni. Zašto sam ih tako dugo čekala-nekakva kompenzacija od buraza, pa poklanja sestri za useljenje. Ne majstore , već vodoinstalaterske radove. Dva dana rješavam enigmu gdje se u ovoj zgradi gasi voda-hladna i topla. Sve šahte su ispred zgrade, a ova za vodu je otraga na livadi. Kako mi ovi penzioneri koji kao skrbe o tip stvarima za našu zgradu već dva dana nisu bili u stanju reći gdje se šta zatvara, gdje topla, gdje hladna voda, (ali zato silom hoće da mi nekakvi njihovi majstori popravljaju po kupaoni, i da ništa ne diram :-)))) ) , gdje su ventili za kotlić, majstori su jednostavno sve pozatvarali. E onda su počeli svraćati susjedi i žaliti se da nemaju vode, a neki su mi htjeli ući i u sobu ili kuhinju, drsko su držali ruke na kvakama, malo da razgledaju stan.U jednom trenutku ih je bilo 4 u mom hodniku, a peti je bio vidno uznemiren jer nije uspio ući. Valjda će mu ovi sretnici ispričati šta su vidjeli ( kakva vam je to veš-mašina? je li pere 3 ili 5 kg? ) Naime, to je ekipa koja sjedi ispred zgrade na klupici i nadgleda tko kad dolazi s posla. Uz to, još su i bezobrazni: susjeda, vi tek sad sa posla?- aha-jeste umorni?- aha- pa tak i izgledate... Mogu i zajebavat sad kad su podigli dug od države i šta rade? Provociraju ! Odmoreni, siti i puni para! Pri bušenju zida kako bi umjestili umivaonik, probili su zid do kraja ( Je li ovaj zid od 7 ili 15 cm?) i u kuhinji su otpalo 10 pločica i izvirile tiple. Majstori se odmah našališe: Možete objesiti kaput u kuhinji! Za krepati. Našalim se i ja, šta ću : Ali jedan jako mali kaputić! Nije to ništa prema majstorima koji su mi pri mjenjanju radijatora u sobi zašpricali sa vrućim kapljicama metala staklo na prozoru i pločice u kupaoni, te zaflekali kauč. Zauzvrat, radijatori se blistaju, tak su lepi. Najviše me impresioniralo da vodu koja je povremeno curila iz cijevi su kupili sa komadom dječje pidžamice, gornji dio, otprilike broj 4 koju su izvukli iz jedne od torbi sa alatom. Eto kako završe dječje pidžamice. Vrijeme postoji, ali zato vjerujem da se iz mrtvih može vratiti medju žive ( Gogo, oprosti, izvini! bili su mrtvi ) Otvaram kladionicu kad će doći knauferi koje isto čekam više od 3 mjeseca. |
06.10.2006., petak
moda za mladiće, sezona jesen-zima 06/07
02.10.2006., ponedjeljak
post koji je trebao biti objavljen jučer, a nije radi remonta na blog.hr
|
Nostalgični post Jesen je. Doba kad većinu hvata depresija od ružnog vremena i sve kraćih dana. Uz to, treba vratiti dugove sa ljetovanja i s početka rujna, kad se troškovi naglo povećavaju. Uglavnom za raznorazne potrepštine. Ima i onih koje hvata šiza oko božića, a neke početkom proljeća tzv. proljetni umor. Mene hvata sjeta i obavezno nazovem ili zakažem sastanak sa onima koje sam upoznala u ovo doba, prije dosta godina.. Na poslu zaokružujem još jednu godinu staža. Dakle, ukrcam se ja prije 20 godina u bus sa adidas plavom putnom torbom i krenem u zagreb. Na faks. Bila sam jako vesela, što je naravno moju roditeljicu uznemirilo - ipak odlazim od kuće. A bilo mi je tako muka u busu! Prvi dan faksa se dodje po raspored. Popričam s jednom koja je u notes upisivala satnicu, raspričamo se. Prošetamo do trga. I ona je u studomu na cvjetnom. I ona je u 2 paviljonu. I ona je na 2 katu. I ona u istom hodniku. Na kraju-soba preko puta moje! Drugi dan predavanja naravno zakasnim- kriva procjena koliko treba sa tramvajem do faksa. Osoba s kojom sam dijelila Winston do prve pauze na hodniku-kasnije dugogodišnja cimerica od ove prve. Nakon par dana, obrati mi se jedna kolegica na hodniku: "Jel se ti mene sećaš? " Pa...ne baš. "Ja sam bila iza tebe u redu kad smo predavali dokumenta za upis." Poslije mi je "priznala": "Kad sam te videla, odmah sam znala da ćemo da budemo dobre drugarice!" :-) Nas četiri družile smo se cijelo vrijeme studiranja, a i danas smo jednako bliske, iako nas dijele i kilometri i granice. Izgledale smo kao preteča spice girlsa-jedna crna i krupna, jedna smedja i mala, jedna plava i tanka, te jedna ridja i bucmasta. Ako netko misli da se ne može imati puno prijatelja, taj nikad nije bio mlad i taj nikad proživio studentske dane. Mislim da je jako važno sa 19 godina otići od kuće. Zdravo je. Studirajte, uvijek imate vremena se zaposliti i raditi, naraditi i steći imetak. (fyi-mnogi ministri su diplomirali sa 29-30 godina-znači, stigne se!) Ali mladost ne propustite. Taj imetak je ono što ne možete nikad izgubiti. Sve ostalo podliježe imanju i nemanju. Brucoši, sretno! Jako vam "zavidim" na idućih 4-5 godina-rado bi se mjenjala! .... i nisam još položila prvi kolokvij, a već sam bila zaljubljena ko nikad do tad u imoćana kojeg sam upoznala u menzi SC-a. |






