MODESTI BLEJZ

Prvotni i drugotna
Piše: Radoslav Dejanović

"Ispalio je tako, dal' ne razmišljajući, dal' s namjerom, dr. Ivica Raguž, inače profesor fundamentalne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, jedan skandalozan tekst u Glasu Koncila (...) U njemu taj profesor fundamentalne teologije demonstrira medijevalistički pristup teologiji kroz interpretaciju uloge žene u društvu kakve se i sama (inače spora i konzervativna) crkva odrekla.

Tekst za kojeg je sam Raguž izjavio kako će izazvati podsmjeh kod onih "koji su se udaljili od kršćanske vjere" (čime dr. Raguž implicira svoju interpretaciju uloge žene kao jedinu ispravnu, teološki utemeljenu i gotovo pa dogmu) ne izaziva podsmjeh – on izaziva čistu sablazan, kao i njegov nastavni on-line post u kojem on pokušava opravdati svoje riječi, ali se uspjeva samo još dublje zakopati.

U svojoj tiradi na račun neposlušnih i drskih žena koje bi htjele razmišljati svojom glavom umjesto da prihvate razmišljati tuđom glavom (muškarčevom, bio to otac, brat, muž ili župnik) dr. Raguž ekspresno je pogazio desetljeća silnog napora zapadnog svijeta da prihvati činjenicu o ravnopravnosti spolova; u njegovoj glavi sve počinje i završava Marijinom poslušnošću koja je u kontrastu sa modernim ženama koje su, jelte, neposlušne i zato nisu kao Marija, iako bi trebale biti kao Marija."

"Ovakvo selektivno određivanje uloge tri važne žene iz Biblije upućuje me na zaključak kako je Dr. Raguž namjerno (ili iz neznanja(**), ako je to moguće u slučaju profesora fundamentalne teologije) stavlja tri žene u kontekst modernih događanja i modernog društva, pri čemu iskrivljuje biblijska tumačenja kako bi ih prilagodio svojim prije svega političkim ciljevima, na što upućuje spominjanje "aktivističke Marte": ne žulja Raguža Marta, žuljaju ga aktivistice: buntovnice koje ne uspjeva uklopiti u mirno i poslušno stado, žene koje kvare njegovu idealnu sliku svijeta.

Čisto politikantstvo, pokušaj da se ženama objasni njihova uloga u modernom društvu kroz iskrivljeno tumačenje ženskih likova iz Biblije. I uistinu skandalozno korištenje Marija i Marte u dnevnopolitičke svrhe – od strane ni više ni manje već jednog svećenika."



"S druge strane spektra, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, u koju su bile uprte oči puka nakon izlaska skandalozne izjave dr. Raguža, reagira razočaravajuće jednostavnom, birokratskom konstatacijom..."

"Tako Pravobraniteljica u maniru Poncija Pilata pere ruke od cijelog slučaja, prepuštajući ga vrijednosnom sudu vjerske zajednice: "Međutim, vrijednosni sud o kojem se radi podložan je ocjeni javnosti, a posebice članova/ica navedene vjerske zajednice.""



"Razumljivo i ljudski je da u trenucima velike političke nestabilnosti nitko u državnoj upravi ne talasa, pa tako ni ona; no, spašavajući svoju poziciju Pravobraniteljica je pozicije svih ostalih žena (time i same sebe, jednom kad joj istekne mandat) izložila udaru vjerskog fundamentalizma, legitimirajući izuzeće vjerskih zajednica od odgovornosti prema civilizacijskim stečevinama društva i pretvorivši ih u male paralelne para-države, gdje vjerski zakoni imaju prednost nad Ustavom RH.

A to ne može poći dobro.

Zamislimo situaciju u kojoj Pravobraniteljici dolazi žena da se potuži na muževljevo psihičko maltretiranje:

"On vam meni ne da niti riječi reći u kući, ja moram po cijele dane biti tiho dok me on uporno zove 'silo nečista' "...

"Vi ste, gospođo, katoličke vjeroispovjesti?"

"Jesmo, muž i ja."

"Onda vam nažalost ne mogu pomoći. U vašem braku vi ste drugotni, a vaš suprug je prvotan. Moj ured nema nadležnost nad vašim brakom koji je crkveno sklopljen."

"Ali... zar ću ja to ponižavanje trpjeti do kraja života?"

"Ah, što ćete, takvi su vjerski običaji... ali ne bojte se, samo budite strpljivi i brzo će vam proći život."

Ili, ulazi tako u ured Pravobraniteljice žena u maskirnoj burci, okruglasta i samo se vidi sitni prorez za oči... djelatnici ureda naglavce iskaču kroz prozore iščekujući neminovnu detonaciju, a žena započinje svoju žalopojku:

"Pomagaj, sestro, otkako je onaj moj Zlatko prešao na vehabizam ne da se u kući živjeti! Prije je još nekako bio normalan, ali sad je katastrofa! Zakrabuljio me, digao zid oko kuće, jedva sam uspjela naći vremena da se iskradem dok spava, inače me iz kuće ne pušta! Pomagaj, sestro, crče od vrućine ispod ove burke!!!"

"Gospođo Hanuma, znate, to su pitanja vjerske naravi i mi tu ne možemo biti nadležni. Ovaj ured bavi se ljudskim pravima, a ne vjerskim običajima. Nažalost, baš vam nikako ne mogu pomoći, zakon je tu jasan. Možda biste trebali porazgovarati s hodžom, pa da on porazgovara s vašim Zlatkom oko problema koji vas muče. Ja sam sigurna da će vam hodža izaći u susret, a vjerujem i kako će i vaš muž pristati da vas obuče u burku od nekog drugog materijala, a ne od šatorskog krila..."

Dozvoliti vjerskim zajednicama da svoje običaje nameću iznad civilizacijskih dosega može rezultirati najrazličitijim scenarijima:

"Zaposlena sam u tvrtci čiji je vlasnik član Crkve Margaret Thatcher neoliberalista posljednjih dana, nedavno sam ostala trudna i čim je za to čuo, gazda mi je uručio otkaz. Što da radim?"

"Ta vjerska zajednica ima, priznat ću, malo neobične običaje, ali oni su takvi kakvi jesu i ja vam tu ne mogu pomoći. Kod njih je normalno da osoba privremeno smanjene radne sposobnosti izgubi radno mjesto, pa makar samo bila prehlađena. Ne mogu vam pomoći, ali primjećujem kako je pohvalno što jedna crkva u svom nazivu ima ime ženske osobe."

Šalu nastranu, toleriranje vjerskih običaja samo zato što su vjerski običaji može biti opasno: primjerice, što ćemo sa ružnim, štetnim i ponižavajućim običajem ženskog obrezivanja? Taj barbarski akt koji nema niti mrvicu uporišta u medicini (za razliku od ženskog, muško se obrezivanje može "opravdati" i medicinskim razlozima) niti ima ikakvu svrhu osim poniženja žene i sprječavanja njenog užitka (čitaj: ispoljavanja urođene bludne naravi drugotne koja time u grijeh navodi čistog i moralno superiornog prvotnog). No, taj je akt vjerske naravi. Trebamo li ga odobriti ili barem prešutno tolerirati samo zato što uistinu postoje vjerske zajednice kojima je taj čin jedan od važnijih vjerskih običaja?

Valja nam, naime, biti dosljednima: ili ćemo prihvatiti da su svi vjerski običaji iznad hrvatskih zakona i Ustava RH, ili ćemo tu priču ipak držati pod kontrolom i ne dozvoliti kršenja ljudskih prava samo zato što je netko negdje interpretirao nešto."



"Razmislimo dobro kakvu budućnost zaista želimo: je li to budućnost u kojoj su ljudska prava iznad običaja vjerskih zajednica koji nisu u skladu s ljudskim pravima, ili su običaji vjerskih zajednica iznad zakona i Ustava RH?

Nismo u prilici dugo o tome razmišljati: tajnik Vatrogasne zajednice grada Zagreba Damir Vlahović poručio je dobrovoljnim vatrogasnim društvima da, ukoliko ne budu prisutni na vatrogasnom hodočašću u Mariji Bistrici, neće dobiti financijsku potporu.

Pročitajte to pažljivo: ako vatrogasci ne odu na hodočašće, milom ili silom, bit će im uskraćena financijska potpora. Ovo nije News Bar, ovo nije Monty Python, ovo je Hrvatska ovdje i sad; dapače, ovo se dogodilo u najurbanijem dijelu Hrvatske.

Ako se vatrogasci ne pojave i ako im se uskrati financijska potpora za kaznu što nisu pokazali dovoljno vjere i ljubavi prema Mariji, tko će gasiti požar kad bukne? Sveti Florijan?

Ili će opožareni kvart grada biti opravdana Božja kazna za sve one neznabošce koji su tamo stanovali?

Strašno ćemo pogriješiti budemo li mislili kako se nama primitivni vjerski fanatizam ne može dogoditi. Naprotiv, on nam se upravo događa, samo se još nije razmahao. Država koja mu se uklanja umjesto da ga drži pod kontrolom sama sebi kopa rupu iz koje će se jako teško izvući sama.

Najveću cijenu tog eksperimenta platit ćemo mi građani, a daleko najviše oni najranjiviji među nama."