< | studeni, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
ZADATAK JE SAMO JEDAN U Hrvatskoj je krenulo skrivanje neskriveno pokradenog novca! |
Nitko ne može tvrditi da se dolazak pred sud ne shvaća ozbiljno. Zna drugooptužena vrlo dobro što su danas prioriteti. Izvana gladac iznutra jadac. Krađa milijuna, manje više, financijska prevara, dogovor/deal sa jednako pohlepnim i dugoprstim narajcanim popićem, krivica, jel`te, također nebitno, ali doći neuređena pred sud... bože te sačuvaj, za prekrižiti se preko nekoliko puta, nezamislivo! *Jer lako za splitski Županijski, ali tko bi od sramote pred onaj javnosti (koji ocjenjuje po izgledu i ritualima "Vjera u Boga i..."). www.jutarnji.hr; Fra Šime Nimac taksativno je nabrojio gdje je novac: - 2,5 milijuna kuna u Partner banci na računu Jasmine Bilonić; - 3,5 milijuna kuna (468.000 eura) preuzela je Bilonić u Jokera od njega; - 1,5 milijun kuna pozajmio je fra Nimac prijatelju; - 410.000 kuna plaćen je brod; - 300.000 kuna vratila je Jasmina rodici; - 130.000 kuna koštao je projekt za proširenje crkve u Baškoj Vodi; - 50.000 kuna uplaćeno je na osobni račun Jasmine Bilonić šta je ona i predigla; - 8.390.000 kuna-ukupno; - preostalih 1,5 milijun potrošila ili još uvijek troši Jasmina Bilonić. |
Ova mi je vijest danas donijela osmijeh na lice: Kekec slavi sto godina postojanja Stogodišnjak! Ta tko bi tom vječnom mladiću Kekecu toliko dao! Tim slavljeničkim povodom posegnula sam u svoju biblioteku sjećanja izvući Biblioteku drage mi Vjeverice koja nas je u djetinjstvu darivala tolikim bogatstvom: To je ta! Upravo te ilustracije na koricama se sjećam (p.s. koja me je pomalo kao curicu i plašila, ta na dječaka nasrće nekakav crrrrni vuk). I šešira sa zataknutim perom. A kad ono, i danas čitam, i dalje kao dijete upijam, iza priče još jedna nevjerojatna priča: Slovenski pisac Josip Vandot (Kekecov tata po peru) život je tijekom II. svjetskog rata skončao upravo u Hrvatskoj. I to na kakav način, neopisivo tužno. Srećom, Non omnis moriar. Kekec slavi rođendan! Srečno! |
Čudo, čudo, čudo! A planiramo ga kupiti pa trebamo znati koliko vrijedi nosač zrakoplova? Poanta ove informacije? Ikea, Antonov und žirafen, all over again. "Vjenčanje stoljeća", abramo-putin-ruska jahta ili "milijardu i pol eura vrijedan" nosač zrakoplova u hrvatskoj luci, svejedno. Domorodačka se plemena revno klanjaju. Dakako, neka se zna tko je (što je) u smjernoj Hrvatskoj - bog. |
foto: Vukajlija.com Kalendar veli da je danas (16. studenog) Međunarodni dan tolerancije. Ujedno je i imendan svim Margaretama, Margaritama, po domaću - Biserkama. S obzirom na rastuću količinu netolerancije među ljudima i narodima ne mogu se othrvati dojmu da simbolična poruka ovog međunarodnog dana više naginje onomu margaritas ante... |
S jedne strane svako vrijeme ima svoje utjelovljenje putene ljepote (kojoj se divi ili zavidi). A s druge strane svako vrijeme ima i svoju paradigmu guze. Svako vrijeme svoje lice i naličje ima, svoje prsje i naguzje. |
U mom su gradu danas u predvečerje krave čekale trajekt. Njihovo je mukanje plutalo na valovima juga. Uz želje da se večeras dobro zabavite uz sjajnu glumačku ekipu filma Carnage (preveden kao Bračne svađe; doslovan prijevod: Pokolj), kojeg HRT prikazuje na Drugom, razmišljam o tome koliko je zapravo malo potrebno da homo sapiens poblesavi i (ponovo) postane beštija. |
Uz današnji prekrasan i nadahnut video-Google Doodle posvećen 25-oj godišnjici pada Berlinskog zida, prisjećam se tih prizora i shvaćam da za jedan tako velik događaj već mogu reći da sam svjedok povijesti. Mnogi danas spontano citiramo prepoznatljive stihove vremena koje leti "Zar je već toliko godina prošlo? A kao da je bilo jučer." Par crtica iz povijesti: Poslije Drugog svetskog rata Berlin je, kao i ostatak poražene Nemačke, podijeljen između Sovjetskog Saveza, Sjedinjenih Država, Velike Britanije i Francuske u četiri sektora, opkoljen sa svih strana sovjetskim sektorom. Svatko je kontrolirao svoj dio Berlina. Tri zapadna sektora (Zapadni Berlin) 1949.g. postaju dio Zapadne Njemačke (BRD), potpuno okružen Istočnom Njemačkom (DDR). U početku je građanima Berlina bilo dozvoljeno slobodno kretanje između sektora, no kako je Hladni rat napredovao, tako je slobodan protok bio sve restriktivniji. Granica između Istočne i Zapadne Nemačke zatvorena je 1952., osim u Berlinu. Između 1949. i 1952. godine na Zapad je prešlo oko dva i pol milijuna Istočnih Nijemaca. Ne bi li spriječili masovni prelazak Nijemaca u zapadni dio grada komunističke su vlasti odlučile sagraditi zid. Berlinski zid (njem.: Die Berliner Mauer) je bila dugačka barijera koja je odvajala Zapadni od Istočnog Berlina i okružni teritorij Njemačke Demokratske Republike. Svrha zida je bila onemogućiti bijeg stanovnika iz realsocijalističke Istočne u kapitalističku Zapadnu Njemačku. Počeo se graditi 13. kolovoza 1961. godine i više je puta nadograđivan. U istočnom dijelu Berlina vlasti su zid nazvale antifašističkim bedemom. Nakon što su vlasti DDR objavile ukidanje ograničenja putovanja svojih građana u SR Njemačku zid je otvoren 9. studenog 1989., a ubrzo potom lančanom reakcijom Nijemaca i srušen. Budući da je bio oličenje Hladnog rata, rušenje Berlinskog zida označilo je početak rušenja struktura komunizma ne samo u Istočnoj Njemačkoj, nego u većini do tada socijalističkih država u Europi. Ono što autori Doodlea kažu, izvor inspiracije: November 9, 2014 25th Anniversary of the fall of the Berlin Wall Tražeći inspiraciju za ovaj doodle pošli smo biciklom do naše javne knjižnice proučiti originalni dio berlinskog zida. Ovaj grafitima ispisan blok betona, koji je nekoć doslovce dijelio, transformiran je u simbol jedinstva, podsjetnik svakom prolazniku na kolektivnu pobjedu ljudskog duha. Bilo je dirljivo vidjeti ga u živo, a više nego prigodno pročitati i riječi na njemačkom jeziku koje su sprejem išarane na ovom segmentu i koje kažu “Wir lieben dich” - "volimo vas". Odlučni podijeliti ovo iskustvo i slične diljem svijeta na doodleu, uključili smo u našu ideju nekolicinu prijatelja i zahvalni smo im na pomoći. Naši prijatelji na veed.me organizirali su 17 internacionalnih filmskih ekipa da prikupe video materijale. Njemački državni arhiv (Bundesarchiv) ustupio nam je dojmljive fotografije Klausa Lehnartza i Heiko Spechta da uz pomoć njih ocrtamo kontekst vremena. Googleri diljem svijeta preveli su video na više od 50 internacionalnih verzija koje je sve editirao Morgan Stiff. Posebno smo zahvalni Nilsu Frahmu, koji je za video skladao prekrasnu glazbu (op. slažem se). Nils je odrastao u Njemačkoj i prisjetio se ovih događaja: Imao sam 7 godina kad je tisuće istočnonjemačkih automobila stiglo u moj rodni Hamburg i ispunilo zrak plavkastim dimom neobičnog mirisa. Vidio sam strance kako grle strance, suze u njihovim očima, čuo glasove hrapave od pjesme. Bio sam premali da bih shvatio, ali sam osjećao da je život postao drugačiji i da je to drugačije bolje. Sada je naša obveza pričati ovu priču svima onima koji nisu mogli biti ovdje, koji i sami nisu mogli doživjeti iskru mirne revolucije, i što je još važnije, koji se ne mogu sjetiti (znati) kako je živjeti zatočen betonskim zidovima. Proslavimo 25 godina jedinstva. Ni sami to ne bi mogli bolje reći. Ryan Germick & Liat Ben-Rafael, tim Google Doodle-a Današnji Google Doodle prigodno ujedinjeno dijeli cijeli svijet: Ali zidovi se i dalje toleriraju, štoviše, podižu. |
Fotografija preuzeta sa Facebooka, autor: DD, facebook Šesti studenog dviječetrnaeste. Kao miševi. Danas moj grad smrdi po koksu. Nesnosno. Orkanska južina. Zatvoreni u kuće. Ugljen iz luke opet prekrio kraj. Davimo se. Stop. dubrovackidnevnik.hr dnevnik.hr |
Smijući se od srca SNL-ovom skeču za Noć vještica (u Americi vrlo popularan Halloween) u jednom mi je trenutku savršeno kliknulo zašto je pokojni Hitchens bio u pravu. Žene su zaista manje smiješne od muškaraca. VANITY FAIR: Provocation / Why Women Aren't Funny Jer, kad mi je, inače standardno kvalitetan skeč ekipe SNL-a, postao urnebesan? Upravo kad je s komičnom namjerom, bok uz bok kolegici komičarki, na scenu stupio jednako maskirani muškarac (Jim Carrey preodjeven u ženu) i počeo se kao takav glupirati, dakle potpuno jednako kao i komičarka, paralelno s njom. Potpuno jednako, potpuno istih namjera (parodija već kultnog glazbenog spota - kantautorica Sia „Chandelier“, plesačica Maddie Ziegler), ali sa njim rezultat ispada – smiješan i smješniji. On je kao muško smješniji. Kako to? Na potpuno istom principu (podrazumijevanju da je muško, pa još preodjeveno u žensko, automatizmom smiješno i smješnije) funkcionira i ona tradicionalna igrica podvaljivanja/prodaje/kupovine lažnih mladenki na hrvatskim vjenčanjima. Kada ta igrica postaje zaista smiješna? Ne kada se podvaljuje lažna mlada koja je mlada djevojka, već se svatovi počnu valjati od smijeha tek kad se pod „mladu“ podvaljuje kakva „baba“ koja je muško ili, još izraženije, kad se podvaljuje našminkani ćelavi ili kosmati grmalj u halterima. Sama pojava takvog (kičasto nakinđurenog muškarčine koji cikće i nabada u štiklama) u pravilu i bez iznimke izaziva salve smijeha, doslovce grčeve i suze. Sama činjenica da se muškarac (pa još preodjenut u ženu) glupira, među ljudskom populacijom izaziva smijeh (doživljava se smiješnom). Dok u obrnutom slučaju, žena koja se glupira (pa još preobučena u muškarca), u najboljem slučaju, izaziva mlake reakcije. Dovoljno je da frajer zabaci glavu, izbaci prednje zube „kao konj“ i postaje smiješan. Prije koju godinu oko Hitchensovog se eseja/članka u Americi digla silna bura, a na njega samog ženska kuka i motika, jer kako se usudio ustvrditi da žene nisu smiješne, pogotovo u zemlji koja njeguje tradiciju kvalitetnih ženskih komičarki. No Hitchens je zapravo ustvrdio nešto drugo (na svoj ciničan, britak-britanski, a nadasve inteligentan način). Ne da žene ne mogu biti smiješne (da nemaju smisao za humor) i da nema vrhunskih komičarki, jer itekako mogu (imaju) i ima ih, ali da ženama evolucija nije namijenila istu crtu komičnosti - jer im nije potreba biti smiješnima kao muškarcima. Govorio je o antropološkom zaleđu smijeha. Smijeh kao evolucijsko oružje osvajanja. Christopher Hitchens: Why Women Still Aren't Funny Muškarci moraju biti smiješni da bi osvojili koku (da bi joj se svidjeli) „jer inače nikada ne bi nešto povalili / got laid“, ispali bi iz evolucijske utrke, dok su žene po pravilima prirode već željene i nije im potreba osvajati na taj način (odnosno, njihova potreba je daleko manja nego kod muškaraca). ---------- Cristopher, cinični buzeru, zaista nije smiješno, fališ. |