< | studeni, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Ova mi je vijest danas donijela osmijeh na lice: Kekec slavi sto godina postojanja Stogodišnjak! Ta tko bi tom vječnom mladiću Kekecu toliko dao! Tim slavljeničkim povodom posegnula sam u svoju biblioteku sjećanja izvući Biblioteku drage mi Vjeverice koja nas je u djetinjstvu darivala tolikim bogatstvom: To je ta! Upravo te ilustracije na koricama se sjećam (p.s. koja me je pomalo kao curicu i plašila, ta na dječaka nasrće nekakav crrrrni vuk). I šešira sa zataknutim perom. A kad ono, i danas čitam, i dalje kao dijete upijam, iza priče još jedna nevjerojatna priča: Slovenski pisac Josip Vandot (Kekecov tata po peru) život je tijekom II. svjetskog rata skončao upravo u Hrvatskoj. I to na kakav način, neopisivo tužno. Srećom, Non omnis moriar. Kekec slavi rođendan! Srečno! |