MODESTI BLEJZ

< veljača, 2013 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28      

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

hej!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::


Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.




- Lovci na krzno
- Crkva protiv golotinje – kako perverzno
- Lampedusa
- O grešnosti smijeha...
- Evo što činite svojoj djeci
- Verbalne manipulacije kao način komunikacije
- Zvijezda Smrti
- Paunovi
- Fight club
- Pocijepane zastave
- Kada tučeš tuci u glavu
- Ovisnost o tehnologiji i njene posljedice
- Gnjevna rulja, nova platforma
- Kultura ulizništva
- Čini zlo, ali nipošto o njemu ne govori
Ja mislim kao ti, ali
XXX
Tko to (po)tura Turcima?
po aboridžinima

Slijepa sljedba toboženizma
Papanstvo kao star-novo paganstvo
tri slova
Kad veliki padnu
Ime poze

da? SLUŠAONICA 1


Justin Timberlake - Say Something ft. Chris Stapleton

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Al Jazeera Balkan
HRT

*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail



"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega.
"


SLUŠAONICA 2


Kristina Train - Dark Black

I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

- Obdukcija divljaštva
- O projekciji projektora
- Da, to je spin
- Yodin poučak
- Egzibicionisti
- Rasizam i svi njegovi preračuni

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?


SERIJE





Manhunt: Unabomber

GoT

The Handmaid's Tale

American Gods

Legion

Stranger Things

The Young Pope

Black Sails

Sherlock

The Man in the High Castle

SS-GB

Westworld

Horace and Pete

The Crown

Lethal Weapon

Designated Survivor

Taboo

Grantchester

The Big Bang Theory





FILMOVI




Tajna broja sedam / What Happened To Monday

Geostorm

Blade Runner 2049.

Victoria i Abdul

War for the Planet of the Apes (2017)

Spider-Man: Homecoming (2017)

Unbroken (2014)

Čuvari galaksije Vol. 2

Viceroy's House

Valerian and the City of a Thousand Planets / Valerian i grad tisuću planeta

Dunkirk

Denial (2016)

Saving Mr. Banks / Kako je spašen gospodin Banks

Wonder Woman (2017)

The Boss Baby

Patriots Day

The Mummy

The Space Between Us (2017)

Kongens nei / The King’s Choice (2016)

King Arthur: Legend of the Sword

The Exception (2016)

To Walk Invisible: The Bronte Sisters

Colossal (2016)

A United Kingdom (2016)

Beauty and the Beast (2017)

Kong: Otok lubanja

Logan

Hidden Figures

Jackie (2016)

Underworld: Blood Wars (2016)

Assassin's Creed

Elvis & Nixon

Loving (2016)

Lion / Lav (2016)

The Invisible Woman

Tang shan da di zhen / Aftershock

Sve ili ništa / Hell or High Water - Comancheria

Greben spašenih / Hacksaw Ridge

Dolazak / Arrival

The Great Wall (2016)

Putnici / Passengers

Deepwater Horizon

The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

The Hateful Eight

The Accountant

Rogue One: A Star Wars

Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu

Ben-Hur (2016)

Inferno

Sully (2016)

Jason Bourne (2016)

Fantastic Beasts and Where to Find Them

Doctor Strange

The Nice Guys

Star Trek Beyond (2016)

Legenda o Tarzanu

Warcraft

Independence Day: Resurgence (Dan nezavisnosti 2)

Captain America: Civil War

Me Before You

Locke

The Huntsman: Winter’s War

The Divergent 1, 2, 3...

Batman v Superman: Dawn of Justice

London Has Fallen


Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10





Što se zadnje pročitalo?




KNJIGE


Lee Child, serijal o Jacku Reacheru

Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo
*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...


Star Wars: The Rise of Skywalker (2019)

Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Lee Child - Jack Reacher Novels
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?I'm
a Gryffindor!


Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

Modesti Blejz on Facebook

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer




komad mjeseca
Kit Harington (aka Jon Snow)



sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

27.02.2013., srijeda

E mižerja

Nakon dvije i pol godine upravni sud poništio skandaloznu Skupštinu HNSa i izbor Markovića! Vau! Još jedan dokaz da je Usain Bolt treća amaterska liga spram brzine hrvatskih sudova. Hrvatska voditeljica izgubila svijest i opizdila glavom, hrvatski nogometaš pri svijesti opizdio glavom o krov kabine i jauknuo, jao, Boran-aga više nije aga. Vijesti iz opće nesvijesti od svjetskog značaja. O zemljo otvori se.



Savjeti MMF-a za Hrvatsku: Režite plaće, mirovine, troškove zdravstva i privatizirajte sve što možete! Treba još rezati! Evo gospojo, odmah gospojo, sad će gospojo dotrčati krojačica Linić sa škarama. A evo i narodnog savjeta: Ne trčati sa škarama po kući, ne-ne, zar te mama do sada nije naučila! Budeš se popiknul!

U zemlji 400 000 tisuća nezaposlenih, Predsjednik kuka o kukanju i kulturi nerada. To je Predsjednik! Kukavica. Kasno Ivo na Kosovo stiže. Gdje se do sad skrivao, gdje je bio kad je stari Sith Todorić besramno kukukmečao "Ja ne mogu spavati. U Hrvatskoj je stvorena loša klima. Ovdje smo protiv svega: rukometaša, nogometaša...", a njegov padawan Junior mudroserski jedizirao "Za uspjeh je potreban optimizam". Za muljanje je potreban demagoški optimizam dakako, a ne odmažu ni ćaćini milijuni (prvi i svi sljedeći).

Zemljo, uopće ne čudi da si se otvorila, čudo da nisi i prije.

Hvala na vašoj ljubavi! - rekao bi Papa (na hrvatskom; a na linićevskom - Vi se jebite, a ja odoh u Dubai). Još jedan vlak koji mora da je zbog loše klime sletio s pruge. Pipl mast trast as! Da-da, jezici, jezici, bitno je poznavanje i pravilno prevođenje stranih jezika. Prevedimo sa todorićevsko-mudrinićkog: Ne, nismo to popljačkali zemlju, uništili gospodarstvo i zbrisali radna mjesta mi kriminalci, ratni profiteri (i) političari, ma ni slučajno, to ste za sve krivi vi, naše roblje, vi i vaš nedostatak ljekovitog optimizma (plus naravno loša klima, Pi joj materina, umjesto da puše ona usisava).

Haj fajv! To se traži! Svi složno za rvacke ručice i penso positivo! Desnica na srcu i vakuum u glavi.

Napuši se protestirajuća rajo optimizmom, nabaci Jokerov osmijeh na lice, pjevaj always look on the bright side of life, zaboravi neisplaćene plaće, ovrhe i deložacije, odjebi stvarnost, ljubi stope svojim pljačkašima, klanjaj se njihovim "podvizima", zahvaljuj im do Bozanića što postoje, divi se njihovoj mudrosti i velikom "neka jedu kolače" milosrđu, haluciniraj da smo Švedska, eufoooooooorično revi i sanjaj Euroligu, Eurolutriju, Eurozonu, Eurosong, Eurokrem.

Mižerja, e.

Exactly.




- 23:00 - Reci da se čuje (15) - Isprintaj - #

26.02.2013., utorak

tko se nije skrio...



nut

Ok Kinezići, sad vi brojite do deset, a skrivamo se mi. Tehnološki vas šišamo već u startu. Čujte, mi smo za vas supersila, hrvatsku stealth raketnu fregatu nitko nikada nije vidio. I neće.

- 23:34 - Reci da se čuje (7) - Isprintaj - #

25.02.2013., ponedjeljak

pisanje povijesti

Treći Oscar Daniel Day-Lewisa za glavnu mušku ulogu. Zasluženo, čovjek je ipak naj glumčina svoje generacije.

Samo mala zamjerka Daniel, nisi pokazao nogu
belj















- 10:00 - Reci da se čuje (7) - Isprintaj - #

24.02.2013., nedjelja

Pred Oscare: Krik mode



AAAAAAAAAA! Pa kako je to moguće?! Kako ste si to mogli dopustiti?! Dodjela Oscara je pred vratima, odbrojavaju se zadnji sati i minute do "najglamuroznije noći" svjetskog vašara taštine, a vi nemate što obući?!

Samo bez panike, Mod-na kuća je tu wink

Dugo sam se nad crtačkim stolom kreativno lomila između Pręt-a-portera i Haute couturea, razmišljajući što bi za večerašnji crveni tepih bilo prikladnije, ali zašto se uopće lomiti kad moj modni genij može objediniti svakodnevnu i visoku modu u jednom potezu? Ta što su Versace, Dior, Chanel, Lagerfeld ili Dolce&Gabbana naspram kuće Mod-e, apsolutno ništa!

Vi, svjetske filmske zvijezde, danas imate jedinstvenu životnu priliku naprosto zasjati u mojim genijalnim kreacijama...




Dakle, ako se proteklih mjesec dana kojim slučajem niste bavili holivudskim pitanjem života i smrti što obući za Oscare, ne brinite, tih fantastičnih unisex kreacija imam na lageru (na slici mrežasta linija Cher, za hrabrije)...



...cijena prava sitnica.

- 04:00 - Reci da se čuje (17) - Isprintaj - #

23.02.2013., subota

računica

HNS-a: Evo kako su podijeljene ulaznice za Srbiju!



Rudanica je već sve rekla. Osim ilustracije s prijevodom, nemam što nadodati.

- 09:30 - Reci da se čuje (8) - Isprintaj - #

20.02.2013., srijeda

izgubljeni u prijevodu, svemiru i još malo dalje

Stao u obranu kolegice: "Osjećate li se bolje zato što engleski Ingrid Antičević Marinović nije dobar?"

Facebook status Ivana Račana:

I tako... Engleski jezik Ingrid Antičević u Europskom parlamentu je opći predmet sprdnje u Hrvatskoj. Neki dan me je Šeks u Saboru podsjetio na Marxa i opijum za mase. Skoro je to isto danas, kao zabava za mase. Osjećate li se bolje zato što engleski jezik hrvatske promatračice u EU parlamentu nije dobar? Osjećate li se bolje zato što je to sve što znate o njenom agnažmanu u EU parlamentu? Znate li što se uopće dešavalo u EU parlamentu, a odnosilo se na Hrvatsku? Zanima li vas?

Danas je u Europskom parlamentu na odboru za Vanjsku politiku glasano o amandmanima na rezoluciju pod nazivom "2012 Comprehensive monitoring report on Croatia." Bilo je to drugo čitanje i zadnja dva tjedna su naši promatrači u EU parlamentu radili na tome. 62 amandmana su predložena. Tridesetak amandamana smo ocjenili lošim za Hrvatsku i zadnja dva tjedna radili na njihovoj izmjeni ili odbacivanju. Zajedno, svi hrvatski promatrači zajedno. Uvjeravali na hodnicima, agitirali na klubovima, uvjeravali na raznim sastancima kolege iz EU parlamenta da vide stvari i političke procese kako ih mi ocjenujemo. Rezultat glasanja danas je skoro potpuni uspjeh za Hrvatsku. Od tridesetak amandmana koje smo ocjenili spornima, samo su dva ostala u rezoluciji. Neću vas zamarati s detaljima, za njih nema prostora u našim medijima. Oni nisu zabava za mase, ti detalji gotovo nikog ne zanimaju. Kao uostalom ni sama cjelina.

Kad sljedeći put budem predstavljao Hrvatsku na nekom međunarodnom skupu, bilo u Vijeću Europe ili negdje drugdje, neću se smijati kolegama iz svih djelova Europe koji natucaju Engleski toliko loše da teško i klopu naruče u restoranu. Uvjeravat ću ih sve da je Hrvatska zaslužila davno biti u EU, da smo naučili razlikovati bitno od nebitnoga, da tolerancija živi u našem društvu kao i razumjevanje različitosti. EU parlamentarci govore svojim jezikom na službenim sastancima i zasjedanjima, a od 1.7. će EU zastupnici iz Hrvatske govoriti svojim jezikom u EU parlamentu.

Jes, jes, Ivane i Zoki, vi ste superheroji. Vi ste krvlju, znojem i suzama zaradili svoje skromne plaće. Vi preživljavate sa 2hilje mjesečno. Vi kao roblje rintate neplaćeno prekovremeno, stojite cijeli dan na kasi, prenosite robu iz skladišta, lopatate snijeg ispred Konzumovih supermarketa. Vi poniženi i osiromašeni kopate po kontejnerima europske administracije u potrazi za plastičnim bocama. Aha, baš.

I poslije sve svoje bahatosti opet bahato tražite hvalospjeve za obavljanje onog što vam je posao i za što ste akćueli plaćeni. Gospodo, da ne bi možda i spomenik? Hau jes no.

No kad nas već kao javnost docirajući prozivaš, odgovorit ću ti Ivane. Bar u svoje ime.

Ne Ivane, ne osjećam se bolje zato što engleski jezik hrvatske promatračice u EU parlamentu nije dobar. Osjećam se loše. Ali ne osjećam se loše zbog tog njenog komično-lošeg engleskog jezika koji je bar na jedan dan nasmijao ovu naciju (i zbog kojeg se, baj d vej, samo ona treba osjećati loše). Jezik je u svemu još najmanja stavka i ti to jako dobro znaš, ali se praviš glup i puštaš moralističku maglu. Osobno se loše osjećam zbog činjenice da jedna hrvatska promatračica u EU parlamentu tom istom parlamentu bahato i neznalički popuje o nekakvoj potrebi vjerodostojnosti pred očima naroda ("Ljudi nam moraju vjerovati!", a pod "nam" je mislila na vas, političarske svete krave), dok istodobno vi hrvatski političari niste učinili apsolutno ništa da to povjerenje naroda, o kojem vaša kolegica baljezga na katastrofalnom engleskom - i zaslužite.

Vi zapravo činite sve upravo suprotno tomu. Vi ste nesposobnjakovići koji se bahate svojim neznanjem, autistično nesvjesni gnjeva koji se u građanima ove zemlje gomila, dok zemlja tone.



I to je, gospodo profesionalni demagozi, Ivane i kumpanijo, prvi i zadnji razlog zbog kojeg se, slušajući njen sjekirom nacijepani engleski, osjećam više nego loše. Pu!

- 21:00 - Reci da se čuje (15) - Isprintaj - #

slab mjehur



Tako što će se popiškiti na nas?

Oznake: "vijesti" iz nesvijesti


- 12:00 - Reci da se čuje (12) - Isprintaj - #

19.02.2013., utorak

mužnja

"Aflatoksini u Hrvatskoj nađeni u još četiri vrste mlijeka."

Must ćemo prepelice.



Tenk ju.

- 19:00 - Reci da se čuje (9) - Isprintaj - #

18.02.2013., ponedjeljak

bez komentara



Zaista ne mogu komentirati natjecateljice prije defilea u kupaćim kostimima.

- 00:01 - Reci da se čuje (21) - Isprintaj - #

17.02.2013., nedjelja

Ha?!



Ha?! Harlem Shake. Da vidimo, pravila vele, prvo samo jedan lik pod nekakvom maskom ili kacigom vrti kukovima ili rukama dok ekipa oko njega miruje i naizgled ravnodušno gleda svoja posla, ali kada glazba izvrši prelaz - nastane sveopće ludilo, u kojem se i ostatak ekipe pridruži prvome u... u tome što već ovaj radi, ne znam kako to uopće nazvati, u što luđoj čagi, spontanom glupiranju? Videić traje samo 30 sekundi, uvijek na istu glazbu. Kombinacija flash moba, zajebancije, studentskog tulumarenja, masovne napaljenosti i... još nečega, zapravo, riječima prilično neopisivo, očima neobjašnjivo. Na opustošenom YouTubeu postoji već tisuće verzija, sve jedna luđa od druge, sad ih slažu i u naj kompilacije.











Ja ostajem bez riječi. Con los teroristas! nut

- 00:30 - Reci da se čuje (6) - Isprintaj - #

15.02.2013., petak

tjedni osvrt



- 21:30 - Reci da se čuje (14) - Isprintaj - #

12.02.2013., utorak

karneval


Karneval se nastavlja.

- 19:00 - Reci da se čuje (7) - Isprintaj - #

07.02.2013., četvrtak

nesanica



Predsjednik uprave Agrokora Ivica Todorić: "Ja ne mogu spavati."

Siroče.


- 04:00 - Reci da se čuje (19) - Isprintaj - #

05.02.2013., utorak

inflacija



Ili vic?

Koliko je The tenora potrebno za promijeniti žarulju?


- 10:00 - Reci da se čuje (19) - Isprintaj - #

04.02.2013., ponedjeljak

beyonce nacionale


Beyonce: Super Bowl 2013 Halftime Show, zašto svi pričaju o Beyonce

Arsen bi rekao odličan rad nogu.

- 11:00 - Reci da se čuje (8) - Isprintaj - #

01.02.2013., petak

Plodovi normalnosti



Već se danima ne mogu otresti prizora koji mi titra pred očima otkad sam pročitala tu agencijsku vijest. U rangu needitiranih snimki koje svjetske informativne kuće prikazuju na kraju svojih Dnevnika bez komentara (jer se svaki komentar čini suvišnim), opisivala je jednu od onih nadrealnih situacija koje po ne znam koji put neviđenom jasnoćom propituju postojanje razuma na ovom planetu. Tragikomičnost opisanog tjerala me da priču čitam opet i opet i opet i da mentalno teturam između smijeha i plača. Teturam sve od tada i ne samo zbog te vijesti, koja je inače vrlo šturo javljala da je usred sirijskog ratnog kaosa bombardirana lokalna psihijatrija iz koje su, tom prilikom, kroz razrušene zidove, pobjegli svi pacijenti. Dok su se zaraćene strane nastavile žestoko prepucavati, kako teškom artiljerijom tako i prebacivanjem krivnje s jednih na druge, dotle su civilni građani morali sami po ulicama tražiti i skupljati pogubljene duševne pacijente. Građani su morali hvatati ove izgubljene jadnike koji su u bolničkim pidžamama bauljali po cesti. Taj mi prizor, eto, ne izlazi iz glave...

"The conflict in Syria has reached "unprecedented levels of horror", UN peace envoy Lakhdar Brahimi says, hours after evidence of another massacre emerges in Aleppo" (Konflikt u Siriji dosegao je „razinu užasa bez presedana“, izjavio je UNov mirovni izaslanik Lakhdar Brahimi, nakon što su na vidjelo izašli dokazi o još jednom masakru u Alepu).

Građani su, bojim se, hvatali pogrešne luđake. Ne znam jesu li i sami to uspjeli spoznati, tu apsurdnost vlastite stvarnosti. Ne znam je li im kao taocima kolektivnog ludila bar u jednom trenutku sinulo da su u bijele košulje trebali sputati svoje normalne.

Ludnica u Siriji?

Oslobodi me blože normalnih! Ne dao ikome takvu normalnost! Niti jedan klasičan psihički bolesnik ne može se mjeriti sa razornim djelovanjem naizgled normalnih građana koji svoju etičku poremećenost, bez službene dijagnoze, kamufliraju u društvenu normalnost. Jer, tko je lud, a tko normalan? Zar bi ovi što govore jezikom oružja trebali biti normalni? Zar bi ovi što su toliko žedni moći i vlasti da su je spremni tražiti preko tuđe patnje i krvi, destrukcije i kaosa, trebali biti normalni? Kao takvi se vode. A grad je dotle u ruševinama, zrak paraju zaglušujuće detonacije, sve u vatri, dimu i magli, posvuda smrt i patnja, nad glavama konstantne eksplozije suprotstavljenih strana, a po zatrpanim ulicama izgubljeno bauljaju nemoćni pacijenti. Zar bi ovi izvan zidova ludnice, ovi koji ratuju, ovi koji su pacijente (a kasnije i studente na sveučilištu) pri navodno zdravoj pameti bombardirali - trebali biti normalni?

Sačuvaj me blože takvih normalnih koji se pišu i vode velikim Domoljubima, Vjernicima, Kršćanima, Normalnim Građanima, a pritom na sve strane prosipaju primitivizam, predrasude, neznanje, glupost i mržnju. Nema luđeg od normalnosti „malih ljudi“ napušenih nacijom, vjerom i domoljubljem, onih koji u svom ludilu i dan danas sebe drže mjerilom normalnosti. Nema poremećenijih od opijenih nacionalističkim kičem i dogmama, od onih koji se kunu u svetinje uvjereni da imaju ekskluzivu na bogoljublje i domoljublje, od onih koje društvo poremećenih vrijednosti podrazumijeva normom. Nacionalizam je bez premca najzloćudniji i najsnažniji halucinogen, najotrovnija i najopojnija droga. Baš zato jer se (o)lako stapa u normalnosti. To je ona ista normalnost s čijom su prešutnom suglasnošću perjanice hrvatstva prije 20tak godina nekažnjeno dizale neke druge spomenike u zrak, revidirale i falsificirale povijest, provaljivale u tuđe stanove, otimale tuđu imovinu, jamile što su jamile dok su s krunicama u rukama proganjale i ubijale građane RH drugačijeg mišljenja i/ili nacionalnosti. Upravo su normalni i od ove zemlje napravili zbombardiranu ludnicu i društvenu ruševinu, a od njenih građana uplašene, razočarane, osiromašene, poražene, izgubljene luđake, koji danas kad su žestoko tresnuli o egzistencijalno dno pucaju po šavovima.

„Baci bombu, goni bandu!“ drečali su normalni himnu svoga ludila, dok su izokrećanje cijelog sustava vrijednosti činili upravo pod krinkom normalnosti „Vjera, ljubav i domovina to je prava SVETINJA!“, busajući se pri tom u svoja turbodomoljubna prsa.

I opet ista greška, iako su bacali pjenu na usta nitko ih nije sputao u košulje, jer su ti bombaši bili Naši. Rijetki su se tada usudili imenovati ih onim što jesu, i tada kad je trebalo reći ono što je trebalo reći, izreći s lakoćom ono što se danas čini tako evidentnim.



Normalni su okretali glavu i šutjeli. Zato sada beremo plodove te apsurdne dvadesetogodišnje normalnosti u obliku eksplozije ludila i pojave nove generacije bombaša, nove generacije kretena, koja je doslovce samo vjerno slijedila poremećena učenja, poruke i lekcije svoje poremećene okoline.

Samo u Siriji?

Najluđe u sirijskom ludilu je da rušenjem zidova ludnice opasno ludilo nije prokuljalo van, već je vanjsko ludilo nahrupilo unutra. Najtragičnije u hrvatskom ludilu je da tih zidova već odavno nema...



Svi ti naši bombaši i ubojice, svi ti prošli i budući komandiri šamili koji bauljaju po ruševinama ove zemlje, samo su vrh sante leda i direktan produkt upravo te zloćudne normalnosti koja nam je urušila dom, sustav vrijednosti izokrenula naglavce i u glavama novih generacija temeljito pobrkala lončiće. To su Naša djeca. Djeca našijenske normalnosti koja je do srži nenormalna i nemoralna. Koja je u biti isplanirani nekontrolirani kaos. Jer kaos je idealno okružje pokvarenjaka i idiota, u kojem žele i dalje neometano loviti u mutnom, manipulirajući neznalicama i naivcima. I zato su se lopovi temeljito pobrinuli da u glavama poslušnog stada (do kože oguljenih ovaca) zavlada ako ne potpuna praznina, onda bar posvemašnji logički kurcšlus. Mora im se priznati, u tome su poprilično uspjeli.

Udri jače manijače!

Ove eksplozije ludila kojima iz dana u dan svjedočimo i koje nam tek predstoje, sasvim su logična žetva one nakaradne društvene normalnosti posijane prije više od dva desetljeća.

Na sreću, kako netko jednom reče "ne može se sve ljude varati svo vrijeme", opijenost kad-tad pređe u bolno otrežnjenje (pogotovo kad računi dođu na naplatu, a džepovi prazni), i neke su stvari u međuvremenu ipak prestale biti normalne. Ako smo konačno dočekali da turbodomoljubne bombaše više ne držimo normalnima, što nam je danas normalno i kome se danas u ovoj zemlji koja ponekad sliči na cirkus ne usuđujemo reći ono što je itekako potrebno reći? Ili se zavaravamo da je sve već izrečeno?



Ovo je društvo lonac pun kokica pod kojim neprestano tinja vatra, a one napuknute počinju ispaljivati kao rakete. Očaj se otima kontroli. Ljudi su prenapregnuti do neizdržljivosti i pucaju, neki psihički neki doslovno, a oni najlabilniji - i jedno i drugo. Samo je pitanje koga će što i na koji način gurnuti preko ruba. Ovrhe, krediti, deložacije...

Harmony and understanding,
Sympathy and trust abounding,
This is the dawning of the age of Aquarius,
The age of Aquarius, Aquarius, Aquarius...




Bez zajebancije, vidljivu manifestaciju tog pucanja promatrala sam nijemo u noći dočeka Nove, točno u ponoć. Preda mnom se prostiralo more krovova nad kojima su cvjetali nikad spektakularniji vatrometi. Ne jedan, dva ili tri, već desetci, stotine pojedinačnih slapova svjetla. I nije to bio vatromet dočeka bolje Nove, već eksplozija frustracije, očaja i samozavaravanja da ta Nova valjda ne može biti gora. Osluškujući nikad dužu orgiju pirotehnike i zastrašujuće pucnjave nad jednim gospodarski zgaženim gradom koji bogtepitajkako životari na socijalnoj pomoći, bez riječi sam svjedočila manifestaciji ljudske normalnosti, osluškujući ljude koji nikad žešće pucaju jer pucaju, ljude koji pucaju da ne bi pukli. I dok su normalni ljudi slavili (i slave), meni nije bilo do slavlja.

Jer, prisjetim se ja često Steinbeckovih i Fordovih Plodova gnjeva. Sve češće. Što je drugo preostalo osim biti pažljivim svjedokom (ne)normalnih vremena.

- 01:00 - Reci da se čuje (14) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>