Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.
Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.
Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.
Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?
A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.
Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.
Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...
Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.
U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.
* Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi Der Untergang
V for Vendetta Hellboy 2
Entre les murs/Razred Egipat CIRQUE DU SOLEIL
Čeka se...
Star Wars: The Rise of Skywalker (2019)
Čitati...
serijal SPQR, John Maddox Robertsa L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!) Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino ali Butlerijanski džihad mu je shit Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium J.K.Rowling - ciklus Harry Potter L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja) Lee Child - Jack Reacher Novels Modesty Blaze
Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar Stefanovski & Tadić - Krushevo Lajko Felix - Szeretni/To love Dead Can Dance Joan Osborne - Relish Pat Metheny - Secret Story Peter Gabriel - Solsbury Hill Dire Straits - On Every Street TBF - tuto kompleto David Bowie Chris Rea - Looking for the summer Rolling Stones - Almost hear you sigh
Mutiny on the Bounty - Vangelis Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen Braveheart - James Horner Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer
Sad sam već ozbiljno zabrinuta, nešto se oko nas opako događa Kad sam jednom promišljala o filmovima katastrofe, došla sam do zaključka kako na samom početku uvijek postoji neki geek, štreberko, neki očalinko koji jedini uočava i zbraja čudnovate predznake diljem svijeta koji nagovještaju nadolazeću katastrofu. Ne znam, ovih se dana osjećam kao taj geek.
Sa neba iz čista mira neobjašnjivo padaju ptičurine i to ne jedna po jedna, nego cijela jata u komadu, na pješčane plaže se nasukavaju ribe, kitovi i dupini, svijetom haraju poplave koje ne moramo nužno vezati uz biblijske pojmove (Aboridžini su stariji od cijele te starozavjetne spike), uvijek nam prijete neki kometi, pojavio se po nekima čak i novi znak u horoskopu i to baš 13ti, neki ljekoviti Zmijonosac (kao da nemamo dovoljno zmija oko sebe), a tip koji ga pokušava uvaliti veli da se taj novi znak mora uvesti zbog korekcije konstalacija, jer se navodno promijenilo kretanje planeta.
Sa Grenlanda znanstvenici jučer javljaju da je Sunce nad horizontom iskočilo dva dana prije nego što je trebalo, osvanulo jednog jutra hop! - i eto njega, nakon vječne zimske polarne noći zaskočilo ih nespremne, te jadne zbunjene znanstvenike, usrali se ljudi ko´ one popadale grlice.
Ha, pa Sunce baš i nije tako malešna i neredovita pojava da tek tako neplanirano iskoči iznad horizonta dva dana prije predviđenog roka? To je malo-puno prevelika greška u izračunu. No ne i ako se, kako onaj Zmijošeret tvrdi - promijenilo kretanje planeta. Kako ono obično kaže Nick Praskaton kad se nađe pred naizgled nerješivim problemom? Kombiniram? Kombiniram…
Promijenilo se kretanje planeta ili kretanje Zemlje? Nama statičarima ili statistima (jer stojimo) na Zemlji varljivo djeluje kao da se Sunce kreće oko nje, a znanost i neki tamo sumnjivi likovi Kopernik i Galileo tvrde da se Zemlja ipak okreće oko Sunca (no dobro, za sve, osim još možda za patera Lasića, Branimira Bilića i Svetu srednjovjekovnu Inkviziciju). Giba se ona, itekako se ipak giba. I mi skupa s njom. Po onoj golemoj svemirskoj elipsi koja je približava i udaljava od centra gibanja, i kao na nekoj praćki bacaka naprijed-nazad u hladan, mračan i beskonačan svemir. Vi naravno još iz škole pamtite da je zimi na našoj sjevernoj hemisferi hladnije, ne zato što je Zemlja u to doba udaljenija od Sunca (štoviše, zimi je Suncu bliža), već zbog većeg nagiba Zemlje od/prema Suncu. Zbog tog nagiba Sunčeve zrake zimi padaju pod većim kutom/nakošeno i obasjavaju ovaj dio naše polutke manjim intenzitetom (a isto vrijedi i za južnu hemisferu - samo obrnuto). Zemlja, od kada je Zemlje same, redovito mijenja nagib, giba se po svemiru kako je to netko slikovito opisao - kao pijani čep na površini vode, a iskreno ću vam priznati da nisam sigurna mijenja li i revolucijsku putanju (iako ljudi kao vrsta čine sve da promijene putanju evolucije, spikam o drugo vrsti r/evolucije, naravno) no nije ni to isključeno.
Ajmo zato sada zamisliti nešto nezamislivo, ajmo se poigrati astrofizičara, Hawkingsa, Korada Korlevića ili nekog takvog puno pametnog lika što promišlja Svemir - što bi bilo da nas ona svemirska praćka jednog dana naprosto ispali? Ispali i ne odluči kao bumerang vratiti? Možda joj jednostavno kao iritantna svemirska pojava dopizdimo, naše svađe, ratovi i budalaštine poćućaju joj svo strpljenje i ona se neočekivano ritne, baš kao na biljaru dobije neki nenadani kick/udarac, neki odbijanac sa strane i - puf! Svemirski biljarist pospremi plavu kuglu u crnu rupu. Recimo samo da nam u tom slučaju ne bi pomogle ni termo čarape.
Šta je – šta ste se stisli?! (da citiram jednog domaćeg igrača koji i sam trenutno ćuzi u jednoj rupi), nema razloga za brigu, nema sekirancije, ipak je veća mogućnost da nas Sunce privuče sebi i spali - nego odapne, odbaci od sebe i smrzne. Sunce nas naprosto žarko voli No ja i dalje kombiniram…
Nagovještaji, slutnje, predznaci, ukazanja i predviđanja, poplava baba vangi na našim malim ekranima, ni jedan od ovih nagovještaja katastrofe i katastrofičara uopće me ne bi zabrinuo, koliko god depresivni oni svi skupa bili, niti bi me asocirao na vrlo skori smak svijeta - da nije jedne potpuno neočekivane vijesti koja mi je jučer zaledila krv u žilama. Jedan završni predznak, koji dolazi baš iz naše zemlje, uznemirio me duboko
Duboko i temeljito kao one poslovične korejske samoubilačke sektaše koji nepogrešivo predviđaju smak svijeta svakih otprilike desetak godina, pa ga potom -kad taj prokleti Smak ipak ne dođe- jednako redovito i odgađaju za slijedećih desetak, jer uvijek nekako dođe do pogreške u njihovom nepogrešivom izračunu (čitaj=glavama).
Vidite, sve što sam do sada uočila i zbrajala, svako otapanje ledenjaka, porast razine mora, odumiranje vrsta, spaljivanje šuma, nestanak pitke vode, potresi, epidemije i pandemije, ratovi, suše, tuče i glad, padanje ptica sa neba kao da su pokošene nekim zloćudnim srpom Crnog kosioca, promjena kretanja drugih planeta odnosno promjena kretanja ovog planeta – ništa od toga ne bi me natjeralo vjerovati u susvit svita, da se jučer nije ukazao jedan njegov neoboriv predznak, koji ne ostavlja mjesta sumnji da konac svijeta ipak dolazi.
Znate o kojem se zloslutnom nostradamusovskom predznaku radi?
Hrvatski su branitelji izašli na prosvijede! Hrvatski su građani konačno počeli izlaziti na ulice!
Da, hoće to kad gori pod petama. Stoga - pokajte se narodi, kad čujete da smak svijeta dolazi.*
...a sutra kad Smak prođe, malo o bahatlijama i našim institucijama koje "rade" svoj posao