Marketing
Pokajte se nevjernici
Sad sam već ozbiljno zabrinuta, nešto se oko nas opako događa 
Kad sam jednom promišljala o filmovima katastrofe, došla sam do zaključka kako na samom početku uvijek postoji neki geek, štreberko, neki očalinko koji jedini uočava i zbraja čudnovate predznake diljem svijeta koji nagovještaju nadolazeću katastrofu. Ne znam, ovih se dana osjećam kao taj geek.
Sa neba iz čista mira neobjašnjivo padaju ptičurine i to ne jedna po jedna, nego cijela jata u komadu, na pješčane plaže se nasukavaju ribe, kitovi i dupini, svijetom haraju poplave koje ne moramo nužno vezati uz biblijske pojmove (Aboridžini su stariji od cijele te starozavjetne spike), uvijek nam prijete neki kometi, pojavio se po nekima čak i novi znak u horoskopu i to baš 13ti, neki ljekoviti Zmijonosac (kao da nemamo dovoljno zmija oko sebe), a tip koji ga pokušava uvaliti veli da se taj novi znak mora uvesti zbog korekcije konstalacija, jer se navodno promijenilo kretanje planeta.
Sa Grenlanda znanstvenici jučer javljaju da je Sunce nad horizontom iskočilo dva dana prije nego što je trebalo, osvanulo jednog jutra hop! - i eto njega, nakon vječne zimske polarne noći zaskočilo ih nespremne, te jadne zbunjene znanstvenike, usrali se ljudi ko´ one popadale grlice.
Ha, pa Sunce baš i nije tako malešna i neredovita pojava da tek tako neplanirano iskoči iznad horizonta dva dana prije predviđenog roka? To je malo-puno prevelika greška u izračunu. No ne i ako se, kako onaj Zmijošeret tvrdi - promijenilo kretanje planeta. Kako ono obično kaže Nick Praskaton kad se nađe pred naizgled nerješivim problemom? Kombiniram? Kombiniram…
Promijenilo se kretanje planeta ili kretanje Zemlje? Nama statičarima ili statistima (jer stojimo) na Zemlji varljivo djeluje kao da se Sunce kreće oko nje, a znanost i neki tamo sumnjivi likovi Kopernik i Galileo 
tvrde da se Zemlja ipak okreće oko Sunca (no dobro, za sve, osim još možda za patera Lasića, Branimira Bilića i Svetu srednjovjekovnu Inkviziciju). Giba se ona, itekako se ipak giba. I mi skupa s njom. Po onoj golemoj svemirskoj elipsi koja je približava i udaljava od centra gibanja, i kao na nekoj praćki bacaka naprijed-nazad u hladan, mračan i beskonačan svemir. Vi naravno još iz škole pamtite da je zimi na našoj sjevernoj hemisferi hladnije, ne zato što je Zemlja u to doba udaljenija od Sunca (štoviše, zimi je Suncu bliža), već zbog većeg nagiba Zemlje od/prema Suncu. Zbog tog nagiba Sunčeve zrake zimi padaju pod većim kutom/nakošeno i obasjavaju ovaj dio naše polutke manjim intenzitetom (a isto vrijedi i za južnu hemisferu - samo obrnuto). Zemlja, od kada je Zemlje same, redovito mijenja nagib, giba se po svemiru kako je to netko slikovito opisao - kao pijani čep na površini vode, a iskreno ću vam priznati da nisam sigurna mijenja li i revolucijsku putanju (iako ljudi kao vrsta čine sve da promijene putanju evolucije, spikam o drugo vrsti r/evolucije, naravno) no nije ni to isključeno.
Ajmo zato sada zamisliti nešto nezamislivo, ajmo se poigrati astrofizičara, Hawkingsa, Korada Korlevića ili nekog takvog puno pametnog lika što promišlja Svemir - što bi bilo da nas ona svemirska praćka jednog dana naprosto ispali? Ispali i ne odluči kao bumerang vratiti? Možda joj jednostavno kao iritantna svemirska pojava dopizdimo, naše svađe, ratovi i budalaštine poćućaju joj svo strpljenje i ona se neočekivano ritne, baš kao na biljaru dobije neki nenadani kick/udarac, neki odbijanac sa strane i - puf! 
Svemirski biljarist pospremi plavu kuglu u crnu rupu. Recimo samo da nam u tom slučaju ne bi pomogle ni termo čarape.
Šta je – šta ste se stisli?! (da citiram jednog domaćeg igrača koji i sam trenutno ćuzi u jednoj rupi), nema razloga za brigu, nema sekirancije, ipak je veća mogućnost da nas Sunce privuče sebi i spali - nego odapne, odbaci od sebe i smrzne. Sunce nas naprosto žarko voli No ja i dalje kombiniram…
Nagovještaji, slutnje, predznaci, ukazanja i predviđanja, poplava baba vangi na našim malim ekranima, ni jedan od ovih nagovještaja katastrofe i katastrofičara uopće me ne bi zabrinuo, koliko god depresivni oni svi skupa bili, niti bi me asocirao na vrlo skori smak svijeta - da nije jedne potpuno neočekivane vijesti koja mi je jučer zaledila krv u žilama. Jedan završni predznak, koji dolazi baš iz naše zemlje, uznemirio me duboko
Duboko i temeljito kao one poslovične korejske samoubilačke sektaše koji nepogrešivo predviđaju smak svijeta svakih otprilike desetak godina, pa ga potom -kad taj prokleti Smak ipak ne dođe- jednako redovito i odgađaju za slijedećih desetak, jer uvijek nekako dođe do pogreške u njihovom nepogrešivom izračunu (čitaj=glavama).
Vidite, sve što sam do sada uočila i zbrajala, svako otapanje ledenjaka, porast razine mora, odumiranje vrsta, spaljivanje šuma, nestanak pitke vode, potresi, epidemije i pandemije, ratovi, suše, tuče i glad, padanje ptica sa neba kao da su pokošene nekim zloćudnim srpom Crnog kosioca, promjena kretanja drugih planeta odnosno promjena kretanja ovog planeta – ništa od toga ne bi me natjeralo vjerovati u susvit svita, da se jučer nije ukazao jedan njegov neoboriv predznak, koji ne ostavlja mjesta sumnji da konac svijeta ipak dolazi.
Znate o kojem se zloslutnom nostradamusovskom predznaku radi?
Hrvatski su branitelji izašli na prosvijede! Hrvatski su građani konačno počeli izlaziti na ulice! 
Da, hoće to kad gori pod petama. Stoga - pokajte se narodi, kad čujete da smak svijeta dolazi.*
Post je objavljen 16.01.2011. u 13:30 sati.