MODESTI BLEJZ

Moje nadahnuće i eksperiment sastojao se u sljedećem:

Pokušati pratiti vijesti iz zemlje i svijeta samo uz sliku, bez zvuka, promatranjem isključivo gospođina znakovnog jezika, baš onako kako to čine ljudi oštećena sluha – iako osobno znakovni jezik uopće ne poznajem.
Do kakvih sam zaključaka došla koristeći samo vještinu promatranja?
Velim, kako sam današnje vijesti doživjela isključivo vizualnim putem, bez truna znanja znakovnog jezika, oslanjajući se samo na slike, sporadične podnaslove i gospođinu gestikulaciju, dopustite da moja reinterpretacija današnjih događaja iz zemlje i svijeta može biti potpuni promašaj

Dakle prva polovica vijesti prošla je uz sliku iz Sabora, zbog podnaslova sam uhvatila da je riječ o rebalansu proračuna, a zbog gospođine vrlo žive i neobične gestikulacije zaključila sam da se u Saboru događa nešto ludo. Naime gospođa je rukama izvodila, najbliži bi opis tomu bio - agresivne pokrete, ispunjavajući cijeli svoj minijaturni ekranić u dnu ekrana živim mahanjem, izbezumljenim podizanjem obje ruke iznad glave, vitlanjem šaka, udaranjem dlana o dlan, udaranjem šake o dlan, udaranjem šake o prsa, upiranjem i grčenjem prstiju, udaranjem prijeteći podignutog prsta u dlan, prsti su velikom brzinom sricali slova neke stranke ili imena, jedva ih hvatajući na vrijeme paralelno sa slikom, ruke su se slamale u laktovima, mali ekran je gotovo prepolovljen oštrim presijecanjem zraka vanjskim bridom dlana, odgurivanjem tijela, još jednim pokretom koji mi se učinio kao davljenje i cijelo vrijeme vrlo naglašenim grimasama lica koje bi najbolje pristajale gnjevnom čovjeku.
(protumačih ovako: u Saboru je došlo do krvave šore netko je nekoga divljački opandračio torbom u genitalije ili je u najmanju ruku predsjedavajući barba Luka zbog nepoštivanja dnevnog reda i poslovnika morao intervenirati zajapurenim bacanjem predsjedavajućeg čekića u nečiju tvrdu glavu)

U drugoj polovici velikom su se brzinom izmijenjivale slike iz svijeta, i dok sam neke prepoznala neke su mi ostale nejasne, rudnik, automobilska nesreća, potom neka afrička zemlja, europski birokrati isl, a gospođina gestikulacija za nijansu se smirila iako je vidljivo brzala kroz neke leteće slike, a uz prikaz neke poplave dobila tužan izraz lica, ruke su se gotovo nemoćno raširile i ramena tugaljivo opustila.
(protumačih ovako: na zapadu ništa novo, a na istoku uvijek neko sranje, žalosnanammajka)

Na kraju je uslijedila još vremenska prognoza na kojoj je znakovni jezik i gospođina gestikulacija poprimila potpuno drugi karakter od onog sa početka vijesti, kretnje su postale blage, jednostavne, uz minimalno odmicanje ruku od tijela, prsti su lagano sricali pojedine riječi kao da imaju vremena za svaku ponaosob, lice je postalo mirno i vedro kao ona sunašca na ekranu, s naznakom osmijeha. Sam kraj obilježen je mahanjem iz ekrana – pa sam i ja odzdravljajući mahnula u ekran
(protumačih ovako: sve je vedro past će kiša)

Promatranjem vijesti iz perspektive ljudi oštećena sluha, odnosno vijesti bez zvuka, dolazim do zaključka kako vijesti koje se odnose na vremensku prognozu ne zatijevaju velike niti nagle pokrete, osim toga vremenska prognoza je ljudskom oku najbezbolniji dio vijesti iz zemlje i svijeta.
Vijesti koje se odnose na svijet zahtijevaju ubrzavanje pokreta i spremnost na kraćenje, sažimanje odnosno cenzuru.

A vijesti koje se odnose na domaću političku scenu zahtijevaju puno riječi, maksimalno ubrzavanje pokreta, spremnost na sažimanje znakova, puno mahanja, lamatanja, naglih pokreta, grčenja, znojenja, kolutanja očiju, naglašenih grimasa i pojačanog iskazivanja agresije