MODESTI BLEJZ

U emisiji Nu2 ponovo je bilo govora o stanu gospođe Kosor i načinu na koji ga je naša Premijerka stekla. Dakle, reprizirana je tragična životna priča Momira Drobca i njegovog pokojnog brata Branislava, prijašnjih vlasnika toga stana kojega im je ´90ih tadašnji MORH na čelu sa kontroverznim Gojkom Šuškom doslovce – oteo, kao što se već tih ´90ih provaljivalo i otimalo u stanove pripadnika srpske manjine, nerijetko u izvedbi do zuba naoružanih i uniformiranih četica koje su poput lešinara krstarile gradovima u potrazi za lakim plijenom. Po tadašnjim zakonima Republike Hrvatske sve je provedeno bez greške. Država je otimala, ali se eto po zakonu to tada nije tako zvalo. Iseljavanje, deportacija, eliminacija. Obitelj Zec, u noći nestali Osječani, Lora, Gospić, Levar i mnogi drugi za koje se i ne zna. Uistinu je državni mehanizam 90ih ako ne funkcionirao - onda barem žmirio bez greške.
Važno je napomenuti da su braća Drobac, tada 30godišnjaci, bili zakoniti nasljednici stana od 90ak kvadrata, nakon što su im roditelji umirovljenici jedno za drugim umrli od posljedica raka – papire o nasljednom pravu Momir Drobac ima i dan danas.
No kao pripadnici srpske manjine u RH, braća Drobac postali su laka meta a njihov stan lak plijen državno poticanim lešinarima, te se tih ´90ih ´netko´ iz MORHa namjerio na njihov stan i poznatom metodom zastrašivanja i prijetnji (prihvati inače - ima da te nema) prisilio braću Drobac da svoj veći stan zamijene sa jednim hrvatskim braniteljem za duplo manji derutni stan za koji papire nikada nisu dobili. Bez ikoga na svijetu da im štiti leđa, braća Drobac sele u manji stan na 14katu nebodera kako bi spasili živu glavu. Inače narušenog duševnog zdravlja Branislav Drobac sada se potpuno slomljen baca sa 14og kata nebodera kroz prozor svoje sobe.
Do tada se u njihov veći stan onaj hrvatski branitelj uselio i vrlo brzo iselio, da bi potom posredovanjem MORHa i samog Gojka Šuška njegovo puno stanarsko pravo na poklon dobila gospođa Kosor (zamijenivši svoj manji stan od 40ak kvadrata za ovaj od 90ak) zbog kako je rečeno – svoje uloge u obrani Domovine i nemjerljivih novinarskih zasluga u radu sa prognanicima.
Momir Drobac poslije bratovog samoubojstva više nikada nije otvorio vrata sobe iz koje se Branislav Drobac bacio u smrt kroz prozor. Ostavši bez posla, bez prihoda, narušenog fizičkog i psihičkog zdravlja Momir Drobac i dan danas kao prognanik u vlastitoj državi živi u tom istom derutnom stanu za kojeg papire nikada nije dobio, bez socijalne pomoći koju ne prima, bez parketa, struje, vode - preživljavajući o zraku i pomoći dobrih ljudi.

Svi su sudovi potvrdili da je gospođa Kosor svoj stan dobila na legalan način, uostalom dobila je i oproštajni blagoslov ili da kažem pomilovanje prethodnog Predsjednika Republike, pa ni neću ulaziti u zasluge kojima je taj stan zaslužila (uloga u obrani Domovine i njene nemjerljive novinarske zasluge u radu sa prognanicima) jer to je zapravo više moralno nego pravno pitanje, a pravni se akti nažalost ne ravnaju po božanskom moralu. Samo mogu zaključiti da bi bilo lijepo kad bi svi mi po zaslugama dobili ono što nas sljeduje - svijet bi bio pravednije mjesto. I doista gospođa Kosor možda i nije mogla znati tko je prije nje u novom stanu živio i kako se taj stan za nju ispraznio, možda se čak nikad nije ni pitala čime li je zaslužila duplo veći stan od prethodnog, možda je savjest ne peče jer je nema što i zašto peći, uostalom njoj zakon garantira i crno na bijelo potvrđuje da odgovornost ne leži na njoj i gospođa Kosor sasvim legalno po tom zakonu s pravom od svega pilatovski pere ruke.
No ako gospođa Kosor tada i nije mogla znati ili se nije pitala da u načinu sticanja svog stanarskog prava nije sve u potpunosti čisto – Premijerka Kosor bi trebala bolje znati sada!
Kao gospođa Kosor tada možda nije znala, ali kao Premijerka Kosor ona danas znati - mora!
I nadasve kao Premijerka ona mora znati da i iznad zakona postoji - zakon! Onaj moralni, etički zakon.
I da je oteto - prokleto!