Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.
Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.
Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.
Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?
A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.
Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.
Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...
Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.
U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.
* Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi Der Untergang
V for Vendetta Hellboy 2
Entre les murs/Razred Egipat CIRQUE DU SOLEIL
Čeka se...
Star Wars: The Rise of Skywalker (2019)
Čitati...
serijal SPQR, John Maddox Robertsa L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!) Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino ali Butlerijanski džihad mu je shit Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium J.K.Rowling - ciklus Harry Potter L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja) Lee Child - Jack Reacher Novels Modesty Blaze
Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar Stefanovski & Tadić - Krushevo Lajko Felix - Szeretni/To love Dead Can Dance Joan Osborne - Relish Pat Metheny - Secret Story Peter Gabriel - Solsbury Hill Dire Straits - On Every Street TBF - tuto kompleto David Bowie Chris Rea - Looking for the summer Rolling Stones - Almost hear you sigh
Mutiny on the Bounty - Vangelis Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen Braveheart - James Horner Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer
Sjedim i razmišljam o svemu, među ostalim kako već dugo nisam pročitala iskreniji naziv, a ujedno i dijagnozu neke emisije: Najveće holivudske tragedije – zabavna emisija! (sic!)
No da, a iskreno rečeno ne shvaćam i tu cijelu pompu oko svjetskog rekorda u ženskom skoku u vis, evo čak i zlatna Blanka već izluđena novinarskim pitanjima kada će konačno 209cm pasti, veli da prestaje javno govoriti o taktici i planovima napada na rekord. A ja ne kužim kakvi su to ajzenhauerovski planovi napada i ne mogu ni naslutiti kakva bi to ingeniozno-dijabolična taktika preskoka trebala biti - ja sam naivna do sada mislila da se samo trebaš dobro zaletit i skočit?
No kako s poštovanjem i nadasve skrušeno priznajem da nisam stručnjak u prekoletvičnom bacanju (samo preko-šanknom) dozvoljavam da profesionalniji od mene znaju ipak bolje, pa im prepuštam da i dalje razrađuju Konjićev skok to jest tajnu operaciju Barbarossa gerilskog plana napada na svjetski rekord…
Po dosadašnjem iskustvu letvica se svaki put stresla od straha čim bi vidila Blanku da prema njoj trči, pa će se valjda naša Blanka ovaj put maskirana u hrvatsku podmornicu, tenk ili onu prugastu banderu kojom se mjeri visina, skrivećki prišunjati letvici pa je tek onda zaskočiti, tako da ova ni ne stigne skužit´ što ju je snašlo.
Kako mi taktičke i vojne operacije ipak bolje leže, znam da je faktor iznenađenja ponekad presudan, a oslanjati se samo na kamuflažu dosta riskantno, pa bih Blanki ipak preporučila inovativan pristup problemu, to jest da kučku zaskoči - sa leđa, odostraga sa onoga štramca, baš kao što je Egipat zaskočio Izrael 70ineke, tako da već u startu ušpara nekih pola metra nadmorske visine plus odskočna sila federa u madracu i - svjetski rekord bi pao u roku dok si reko´ keks.
Doduše prizemljenje ovaj put ne bi prošlo tako glatko kao kod standardnih skokova s prave strane štramca, malo bi se cura polomila na tartanu, ali božemoj to je mala cijena za svjetski rekord, kad ga jednom postaviš - po zlato možeš i na štakama. Naprid Blanka!
No dosta bauljanja, hajmo na pravu temu, sjećam se kad je u Oprah showu gostovao onaj njen ´doktor za sve` strpljivo poučavajući čovječanstvo da je zdravo govance (sic!?) samo ono govance koje izađe u obliku slova S, a podrazumijeva se da oblik naših govanaca znamo, jer po dobrom doktoru - svi mi nakon obavljenog posla volimo u školjki vizualno provjeriti rezultate naših napora. Još ako je školjka od one vrste koja ima doskočni prag (tzv.njemačko/danska), pa na njoj naš produkt prvo mirno počiva umjesto da odmah bućne, svakodnevna se provjera naprosto nameće i takoreći bode u oči. Pa od svih slova kud baš slovo S? Ne znam je li dobri doktor svjestan koliko smo mi na Balkanu nacionalno osjetljivi i koliko bi prijepora ovo pitanje moglo izazvati, jer dok bi mi recimo za Supermena još bilo logično da kaka kojim god slovima abecede poželi, među ostalima i slovom S (on je ipak anacionalan tip i super čovjek sa super moćima i sve što čini naprosto je super pa mu i oblikovanje super S-govanaca ne bi bio problem), naš mali običan čovjek na ovim prostorima ni kakati ne može kako mu se prohtije, a najmanje zdravo u obliku slova S, jer je to vrlo delikatno i višeslojno pitanje. Strah me i pomisliti kako bi po doktoru trebali kakati Kinezi.
A jeste primijetili kako je WC papir zadnjih godina postao jako poučan? Nema role na kojoj nema neka sličica ili print, vic ili prizor, iz biljnog i životinjskog svijeta, uz popratan tekst. Skoro kao popularne čokoladice Životinjsko carstvo, samo što u ovom slučaju, da se obzirno izrazim - čokoladice na listićima WC papira nisu jestive
Najčešće su to sličice nekih pingvina koji šprehaju na latinskom, pa se mogu naći obični pingvini koji pričaju latinski (Chinstrap pingvin-Pygoscelis antarctica), carski pingvini koji pričaju latinski (Aptenodytes patagonica), pa i mali pingvini sa onom smiješnom ćupicom na glavi (Gentoo pingvin-Pygoscelis papua), a može se naći i polarni bijeli medvjed (Ursus arctica polaris), tako da su role WC papira postale kao Discovery Channel na papiru…
Uopće se ne usuđujem ulaziti u pitanje zašto bi netko želio obrisati guzu pingvinom, jer naslućujem da bi me to moglo otplaviti u nepoznate i čudnovate vode, no malo me zbunjuje izbor životinja - ne kužim zašto pretežu baš te iz hladnih i ledenih polarnih krajeva? Mislim da mogu sa stopostotnom sigurnošću ustvrditi da u dugoj povijesti čovječanstva nitko nikada nije volio imati - smrznutu guzu i led oko jajaca, i da nema traumatičnije stvari nego kad u ljutoj zimi moraš poći u negrijani WC.
Čemu onda aludiranje na polarne hladnoće i čemu pingvini? Zar na WC papir nisu mogli staviti recimo – lava, tigra ili barem gazelu ili žirafu, neke životinje iz toplijih krajeva suncem okupane Afrike, čisto da osjećaj toplog juga na našem tjelesnom jugu bude potpun?
A i nikad nisam čula da netko nekome kaže sereš ka´ pingvin, uopće nisam upoznata s olakšavajućim navikama pingvina, pa ne shvaćam kojom su logikom njih stavili na rolu. Ajde ono sereš ka´ galeb, ili sereš ka´ golub, usro´si se ka grlica, te bih paralele shvatila, ali pingvin? On, za razliku od lava ili lavlje grive, nije čak ni mekan. Ne kužim, ne kužim majkemi, totalno sam zbunjena
Ne shvaćam, što su kome jadni pingvini toliko skrivili da moraju ljudskom rodu gledati u pozadinu, odakle izvire toliki pingvinizam? Znam samo da mi trenutno rečenice - Jedno jaje buć´ a mi djeco ćuć´ i Obrisao sam guzu pingvinom – potpuno drugačije zvuče nego što bi prije koju godinu. Sada mi se otvaraju potpuno novi horizonti, srca mi, jedan cijeli novi svijet razumijevanja i tolerancije, jer dok bi u srednjem vijeku za tako nešto završili na lomači, danas taj čin pozdravljamo s radošću i ushitom, da ne spominjem olakšanjem, ništa više neću gledati istim očima majkemi... Ovdje čak naslućujem cijelu novo područje političkog aktivizma, cijelu paletu novih osvježavajućih ideja kako u predizbornoj kampanji, da se tako izrazim - ocrniti neprijatelja.
Da-da, desila se cijela jedna evolucija i revolucija toaletne higijene, veliki korak za čovječanstvo od onog prvog kamena, preko hrastovog lista, sve do papirića i mirišljave role. Koliko je nesretnih jadnika u ljudskoj povijesti otkinulo prvi list u svome dohvatu, za kojega se na njihovu žalost kasnije uspostavilo da je bio list - koprive? Koliko je nesretnika u nedostatku drugog rješenja, svoje muke takoreći otralo najobičnijim kamenom škriljcem? Danas pred vama stojim u velikom uvjerenju da do svih onih silnih krvavih ratova u ljudskoj povijesti nikada ne bi ni došlo - da je toalet papir otkriven u praskozorje, umjesto u sumrak ljudske civilizacije. Prvoklasni WC papir čini razliku, vjerujte mi, jer on od agresivca i krvožednog barbara stvara miroljubivog i smirenog čovjeka. Ta tko zna bi li Rimsko Carstvo uopće postojalo da su umjesto reciklažne spužve na šćapu, utoćene u slanu rastopinu, koristili troslojni mirišljavi toalet papir u boji breskve, a poznato je od pamtivijeka da hemoroidi čovjeka tjeraju na zvjerstva. I uostalom promislite - zašto mračni srednji vijek nazivaju mračnim, možete li sad naslutiti? Čak je i Napoleon došao do krajnjih svijetu poznatih granica poljskog šekreta - do Moskve, poslije toga nije išlo. A možda, na kraju krajeva, ni Atila ne bi bio Bič Božji, samo da je koristio troslojca. Gospemoja, tek mi sad sviće odakle izviru patnje mladog Werthera George Constanza o WC papiru (tenks Vrgi!)
U jednoj našoj državnoj kulturnoj instituciji, do neku godinu, vladala su uobičajeno stroga pravila štednje, to jest, dok se na jednoj strani nemilice rasipalo - na drugoj se škrtarilo u najbanalnijim stvarima, dok se na jednoj strani unajmljivalo limuzine - na drugoj se kupovao WC papir samo u listićima, jer je onaj mekši u rolama zbog više cijene bio zabranjen. A vi se sjećate kakav je onaj lila WC papir u listićima, bog mu duši dao pokoj - kao da se brišete brusnim lakmus papirom. Ne, nije bilo lako tim djelatnicima te državne institucije, dok su se godinama svakodnevno i svojevoljno podvrgavali toj osebujnoj metodi mučenja, tako da je njihovo nezadovoljstvo iz dana u dan raslo i raslo, međuljudski odnosi bili su na nuli, tenzije su bile neizdržive sve dok… dok nisu odlučili smijeniti staru upravu i dovesti novu, pod uvjetom da nabavi mekani WC papir u rolama. Novoj upravi to je bio prvi i do sada jedini pametan potez u životu. Sreći u instituciji potom nije bilo kraja. Danas rasipaju i na jednoj i na drugoj strani, ali guze su im više nego zahvalne. Pametnima sve jasno.
Jedna urbana legenda kaže da su najveća znanstvena otkrića dosegnuta na zahodskoj školjci, ali iako se smatram budućom dobitnicom Nobela moram priznati da me ovo i dalje zbunjuje, kako, ta kako pobogu govance može iz ljudskog tijela izaći u obliku slova S?!
Ne kužim, ne kužim mlademideve, koliko god se eto jeli khm-khm naprezala i buljila u školjku… ova tajna svemira ostaje mi nedokučiva kao tajna crne rupe.