MODESTI BLEJZ

< lipanj, 2008 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

hej!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::


Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.




- Lovci na krzno
- Crkva protiv golotinje – kako perverzno
- Lampedusa
- O grešnosti smijeha...
- Evo što činite svojoj djeci
- Verbalne manipulacije kao način komunikacije
- Zvijezda Smrti
- Paunovi
- Fight club
- Pocijepane zastave
- Kada tučeš tuci u glavu
- Ovisnost o tehnologiji i njene posljedice
- Gnjevna rulja, nova platforma
- Kultura ulizništva
- Čini zlo, ali nipošto o njemu ne govori
Ja mislim kao ti, ali
XXX
Tko to (po)tura Turcima?
po aboridžinima

Slijepa sljedba toboženizma
Papanstvo kao star-novo paganstvo
tri slova
Kad veliki padnu
Ime poze

da? SLUŠAONICA 1


Justin Timberlake - Say Something ft. Chris Stapleton

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Al Jazeera Balkan
HRT

*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail



"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega.
"


SLUŠAONICA 2


Kristina Train - Dark Black

I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

- Obdukcija divljaštva
- O projekciji projektora
- Da, to je spin
- Yodin poučak
- Egzibicionisti
- Rasizam i svi njegovi preračuni

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?


SERIJE





Manhunt: Unabomber

GoT

The Handmaid's Tale

American Gods

Legion

Stranger Things

The Young Pope

Black Sails

Sherlock

The Man in the High Castle

SS-GB

Westworld

Horace and Pete

The Crown

Lethal Weapon

Designated Survivor

Taboo

Grantchester

The Big Bang Theory





FILMOVI




Tajna broja sedam / What Happened To Monday

Geostorm

Blade Runner 2049.

Victoria i Abdul

War for the Planet of the Apes (2017)

Spider-Man: Homecoming (2017)

Unbroken (2014)

Čuvari galaksije Vol. 2

Viceroy's House

Valerian and the City of a Thousand Planets / Valerian i grad tisuću planeta

Dunkirk

Denial (2016)

Saving Mr. Banks / Kako je spašen gospodin Banks

Wonder Woman (2017)

The Boss Baby

Patriots Day

The Mummy

The Space Between Us (2017)

Kongens nei / The King’s Choice (2016)

King Arthur: Legend of the Sword

The Exception (2016)

To Walk Invisible: The Bronte Sisters

Colossal (2016)

A United Kingdom (2016)

Beauty and the Beast (2017)

Kong: Otok lubanja

Logan

Hidden Figures

Jackie (2016)

Underworld: Blood Wars (2016)

Assassin's Creed

Elvis & Nixon

Loving (2016)

Lion / Lav (2016)

The Invisible Woman

Tang shan da di zhen / Aftershock

Sve ili ništa / Hell or High Water - Comancheria

Greben spašenih / Hacksaw Ridge

Dolazak / Arrival

The Great Wall (2016)

Putnici / Passengers

Deepwater Horizon

The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

The Hateful Eight

The Accountant

Rogue One: A Star Wars

Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu

Ben-Hur (2016)

Inferno

Sully (2016)

Jason Bourne (2016)

Fantastic Beasts and Where to Find Them

Doctor Strange

The Nice Guys

Star Trek Beyond (2016)

Legenda o Tarzanu

Warcraft

Independence Day: Resurgence (Dan nezavisnosti 2)

Captain America: Civil War

Me Before You

Locke

The Huntsman: Winter’s War

The Divergent 1, 2, 3...

Batman v Superman: Dawn of Justice

London Has Fallen


Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10





Što se zadnje pročitalo?




KNJIGE


Lee Child, serijal o Jacku Reacheru

Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo
*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...


Star Wars: The Rise of Skywalker (2019)

Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Lee Child - Jack Reacher Novels
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?I'm
a Gryffindor!


Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

Modesti Blejz on Facebook

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer




komad mjeseca
Kit Harington (aka Jon Snow)



sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

19.06.2008., četvrtak

Sramoto ime ti je A...

Auschwitz/Oswiecim Tko je god pogledao devetu epizodu Združene braće, taj budite uvjereni, neće nimalo preispitivati potrebu izručivanja jednog Ašnera hrvatskim sudovima, bez obzira koliko godina dotični imao ili kakvog zdravstvenog stanja bio. Jer prijatelji dragi – onakav zločin nikada ne zastarijeva - nikada!
Naime, u ovoj pretposljednoj epizodi koja nosi naslov ´Zašto se borimo?´, američka satnija E, 101.zračno-desantne divizije - dobija odgovor na gore postavljeno pitanje. Satnija pukim slučajem pronalazi svoj prvi - koncentracioni logor. Epizoda je uistinu potresna i autentična i kao što je vrgorčanin u jednom svom komentaru rekao i svaku mu potpisujem:
´Ona epizoda kad američka 101. zračno-desatna divizija, tj. satnija E dolazi u koncentracijski logor u zapadnoj Njemačkoj mi je nešto najstrašnije što sam vidija. A u stvarnosti je bilo sto puta gore. Mogu samo zamisliti kako su se osjećali ruski vojnici kad su osvojili Auschwitz ili Britanci koji su oslobodili Bergen-Belsen. Prestrašno mi je sve to, i kad vidim neku mulariju kako nosi kape režima i njihovih satelita koji su za ovo jedini odgovorni, zgadi mi se. Šta oni o svemu tome znaju!? Prestrašno.´
-Milivoj Ašner, danas 95godišnjak, navodno je kao bivši načelnik ustaške policije u Požegi od 1941. do 1942. i kao agent Gestapa za vrijeme II.svjetskog rata u Požegi prokazivao Židove, Srbe i Rome i deportiranjem u Auschwitz pečatio im sudbine.
-Hrvatska je za Ašnerom izdala tjeralicu koji se odmah potom bježeći preko granice nastanio u Austriji.
-Austrija Ašnera odbija isporučiti Hrvatskoj, navodno zbog njegova lošeg zdravstvenog stanja (ishlapljelosti?) i visoke dobi koja mu onemogućuje izdržati eventualno suđenje.
-Ašnera to isto loše zdravstveno stanje i visoka dob ne sprečavaju da istupa u medijima i pri tom izvoljeva diktirati (sic!) uvjete eventualnog suđenja.
Tko je ovdje lud?
Tvrdim da je ovo što Austrija čini, odnosno NE čini – sramota, ali i lukavo smišljeni igrokaz. Isto kao što je bila sramota ali i igrokaz pustiti Ašnera sve one silne godine (do 2004.te) da se nekažnjeno šeće po Hrvatskoj hineći da se za njegovu prošlost ne zna. Metenje prošlosti pod tepih uvijek je pogrešan ali nažalost i najčešći način rješavanja problema, kojeg očito ove dvije zemlje dijele. Interes i onaj pravi razlog zbog kojeg Austrija odbija isporučiti Ašnera možemo samo naslutiti, isto kao što možemo samo naslutiti razloge zbog kojeg Hrvatska daje otkaz policijskom djelatniku koji se usudi provoditi slovo zakona i privoditi nositelje nacističkih simbola. Možda Austrija želi izbjeći kompromitaciju u vlastitim redovima ako čovjek ima austrijsko državljanstvo, no u svakom slučaju ne izručujući ga - kompromitiraju sebe samo još i više. Etiketu nacizma i nakon pola stoljeća jako je teško ako ne i nemoguće izbrisati, što Hrvatska itekako dobro i sama zna.
Pokojni se Ben Gurion ili Golda Meir u ovakvim situacijama ne bi krzmali ni sekunde. Stari lisci bi automatski izdali tajnu zapovijed – Eichmanna dovući u Izrael! Bez puno priče i filozofije, po kratkom postupku - cap! Pa makar i s drugog kraja svijeta – onda s drugog kraja svijeta. I to bi bilo/jest učinjeno, uza sve eventualne prijepore koje bi u svijetu svojim postupkom izazvali - tajne službe bi dovukle Eichmanna. Izraelci su naprosto bili svjesni da preživjelim nacistima moraju poslati poruku – Niste sigurni ma gdje da ste! Lovit ćemo vas kao zvijeri što i jeste, lovit ćemo vas i uloviti! Nećemo imati milosti prema vama kao što je ni vi niste imali prema nama.
Izraelci su naprosto bili svjesni da im u onom poslijeratnom svijetu nitko neće dati pravde - ako je ne iščupaju sami. I zato su je čupali.
Stariji će se sjetiti da je Hrvatska već krajem 80ih sličnu situaciju doživjela sa slučajem Artuković. Ratni zločinac Artuković bio je u još gorem stanju nego Ašner kad je iz SADa isporučen tadašnjoj SRJ/SRHR (iz aviona je iznesen na nosilima). Uslijedilo je teatralno suđenje kojeg je taj na smrt bolesni starac vjerojatno bio polu-svjestan, te je na njemu zasluženo osuđen na doživotnu robiju. Iako je cijelo suđenje, ruku na srce, bila jedna velika predstava ondašnjih vlasti za oči svijeta – takve predstave su u ovakvim slučajevima uistinu neizbježne i potrebne baš kao što su to bila i suđenja preživjelim vodećim nacistima u Nurnbergu. Jer suđenja kao što je Nurnberg iznose istinu na lice pravde i pred lice svijeta te donose neophodnu katarzu koja nakon zločina takova opsega (Aushwitz, Treblinka, Mauthausen, Jasenovac…) mora uslijediti. Poruka za generacije koje dolaze mora biti jasna – takvi zločini neće proći nekažnjeno. Pravde mora biti!
Dakle – Ašnera pred sud! Nek´pred sudom dokaže svoju nevinost ako je nevin kao što tvrdi, a ako nevin nije onda - osuditi!

A ako se još uvijek pitate zašto, čemu sve to, Hemingway je to najbolje objasnio odgovorom na naslovno pitanje svog antifašističkog romana ´Kome zvona zvone?´
Ne pitaj kome zvone - TEBI zvone!
Uostalom pročitajte, pa će vam sve biti jasno.
- 20:17 - Reci da se čuje (26) - Isprintaj - #

14.06.2008., subota

Izdajice

Image Hosted by ImageShack.us


Dajte ljudi ko´ boga vas molim - pročitajte ovo kod kolege Oštrića! Pogledajte s čim ovaj narod ovdje živi, s kojim trovačima i zločincima, s kojom gamadi i šljamom ljudskim koji je spreman naše zdravlje i budućnost prodavati ko´da mu je ćaćina prćija burninmad
Ajmo nabrojati što sve u Pločama imamo i što nam zrakom i plućima leti: azbest, ugljen, antracit, umjetno gnojivo-urea, koks, glinica, sumpor... a sad još i ovo... truju nas kao piliće! Prave nas budalama!
Pa da barem grad ima kakve financijske koristi od toga, ali upravo suprotno - iz dana u dan ovaj grad propada i nazaduje! I to na očigled! Niti se išta gradi, niti se ulaže, posla nema, sve više sličimo na sivu, zanemarenu, propalu selendru.
Samo još čekam da počnu gradit i nuklearku. Adio pameti-zdravo tugo!

Eto tko su vam izdajice Hrvatske, eto tko vam pod krinkom domoljublja vlastitu zemlju prodaje za svoju korist namcor Kako nego izdajicom nazvati nekoga tko ovaj narod laže i truje zbog vlastitog profita. O zemljo moja silovana!
- 11:03 - Reci da se čuje (7) - Isprintaj - #

10.06.2008., utorak

U potrazi za serinemom

Image Hosted by ImageShack.us


U nedavno završenoj telenoveli postojao je lik starog crnca, bivšeg roba, koji je cijeli svoj život tražio nešto što ni on sam nije znao definirati. U njemu je postojao neki vječni nemir koji ga je tjerao na lutanja, neka nedefinirana čežnja (bijaše to čežnja za slobodom) za nečim onostranim što se valjda i traži cijeli ljudski vijek, pa je u svojoj priprostosti i dobroti taj svoj nepronađeni cilj -po narodnoj predaji i pričama svoga izmučenog naroda- nazvao pticom serinemom. Te je od tada uvijek u svojim neizbježnim životnim lutanjima rijetke uspjehe a češće promašaje tumačio činjenicom da još uvijek nije našao svoju serinemu.
Vjerojatno je ta galahadovska potraga za svetim gralom univerzalna ljudska osobina, koju u raskošnijem ili pak skromnijem pogledu svi mi posjedujemo dok više ili manje uspješno tragamo za nečim što nam igrom slučaja ili sudbine uvijek nekako neobjašnjivo izmiče, čak i onda kad nam se varljivo pričinja na dohvat ruke. Pa bilo to nešto intimnog, duhovnog ili pak materijalnog oblika.
Većini od nas naše tajne želje-gralovi i nisu toliko tajne već sasvim normalne i ljudske, kao što su recimo potraga za srećom, ljubavlju, osobnim ispunjenjem na profesionalnom i/ili obiteljskom planu. No ovaj put neću o tome, već ću o nekim svojim skromnijim, malim, gotovo svakodnevnim serinemama/stvarčicama koje sam dosta dugo manje-više uspješno tražila.
Što se glazbe tiče moja neuhvatljiva serinema je dugo bio soundtrack Posljednjeg Kristovog Iskušenja. Iako sam album Pasion, genijalan uradak Petera Gabriela, imala priliku slušati i zaželjeti, činilo se da mi nije bilo suđeno ujedno je i imati. Ma što god poduzela taj soundtrack nikako nije nalazio put do mojih ruku, sve do jednog dana kad mi je prijateljica znajući za moju upornu potragu uspjela nabaviti cd i poslati ga poštom. I već kad sam bila uvjerena da mi serinema ovaj put neće pobjeći uslijedilo je novo razočarenje – poštar je tog dana bio preumoran donijeti toliko željeni paketić na moja vrata pa ga je jednostavno u poštanski sandučić ugurao i - prelomio. Ptičica je ponovo odlepršala. I prošlo je još nekoliko godina, dok je konačno nisam ulovila (imam ga!) thumbup baš onda kad sam se tomu najmanje nadala.
No tada ju je zamijenila jedna druga, ponovo glazbena – album Felix, genijalnog violinista Felixa Lajka. Mislim da je to bilo na jednu Novu Godinu kad sam prvi put čula za ovog tipa. Na tv-u je mađarski nacionalni orkestar Roma maestralno prašio čardaše kad je u jednom trenutku na scenu izašao jedan neuredni, raščupani i po svemu sudeći poremećeni tip s violinom u ruci smijeh Bio je to Felix. Ono što je uslijedilo - dotaklo je samo nebo, jer Felix uistinu jest poremećen, ali pozitivno, kao što to samo genijalci mogu biti. Otada tražih taj album (i još ga tražim), no - bogu hvala na torrentiranju i onom tko ga je izmislio pa i taj Szeretni/To Love violinski solo koji mi se urezao u srce napokon ovih dana pronađoh!

Tako da mi je preostala još samo jedna neutažena filmska čežnja (ne, ne mislim na Clooneya) rofl samo jedna bajkovita ptica koja mi uporno bježi, preostao mi je - Le silence de la Mer/Silence of the Sea/Tišina mora – mali veliki intimni filmić francuskog sineasta Jean-Pierre Melvilla iz 1949-te. Komorna drama snimljena prema istoimenoj noveli Vercorsa, sa valjda više simbolike i značenja nego glumačke ljepote. Ali i takva, nebrušena i nespretna, osvojila me jedne davne noći u kasnom terminu kad su tv program pratili valjda samo vampiri, pivopije i ja party Francuzi su prije koju godinu snimili i novu verziju, čiji sam donekle promijenjeni kraj(!) imala prilike pogledati (a svi koji znaju o čemu se u noveli/filmu radi znaju zašto je sam kraj vrlo bitan i zašto je donekle svetogrđe taj kraj mijenjati). Naravno da bih voljela nabaviti i ovu verziju, kao i onu iz 80ih – no Melvillov original je ono što moje srce ište.
Valjda to tako mora biti, nešto uvijek ostane neuhvatljivo tako da naše srce ne zaboravi što je to čežnja wave
- 22:42 - Reci da se čuje (6) - Isprintaj - #

07.06.2008., subota

Združena braća

Image Hosted by ImageShack.us


Rafo nam je još jednom pronio ime našeg malog mista diljem Lijepe naše i osvojio još jedan veliki iznos u reality showu. Sinoć se u gradu pucalo i feštalo kao kad u tekmi Vatrenih protiv Engleza padne pobjednički gol. Ma što god mislili o njemu, sviđao vam se taj čudnovati (kljunaš) smijeh mladić ili ne, živcirao vas kreveljenjem ili vam jednostavno bio simpatičan, činjenica stoji da je Rafo rođen za ovakav tip televizijskog spektakla. Iz nekog razloga narod voli Rafu. A vole ga i sumještani, pogotovo naš svećenik, a kako i ne bi. Već drugi put Rafo u grad donosi veliku lovu, a prvi iznos od onog SuperStar ili kako-se-već-zvao showa - kompletno je dao za izgradnju nove crkve. Čak i sad najavljuje da će dio ove nagrade dati za kamen na crkvi da nam crkva bude još lipša. Mnogi će ga zato nazvati i budalom, ali priznajte – dati kompletnu nagradu nije mala stvar; uostalom bi li je vi dali? Ja priznajem da ne bih, sigurno ne sve, no ja je nisam ni osvojila. Zbog Rafe se nadam da će ovaj put malo mudrije ostaviti nešto i za sebe, uložiti u nešto pametno, svoju budućnost, jer znate kako kažu ´Pobrini se za sebe pa će se i On pobrinuti za tebe´.
U svakom slučaju, lijepo je kad pri spomenu na tvoj grad prve asocijacije vezane za njega budu pozitivne. Možeš živjeti u ne znam kako malom mistu i bilo gdje, ali ponositi se njime i voljeti ga s poštovanjem treba. Pohvale nikad nisu naodmet, a ni kritike - kad se daju iz ljubavi, jer se tako radi na poboljšanju svoje okoline.
Najveću ulogu u tome imaju ljudi, ljudi koji pronose određenu sliku o sebi i svome kraju (kako bi onaj ispred NE Krškog duhovito rekao: ozračje) smijeh Eto stvarno mogu reći da je u zadnje vrijeme naše malo misto imalo dosta sreće, prvo sa Rafom, pa sa onom malom smišnicom Valentinom koja je bila u Top Modelu (iako takve monstruozne sado-mazo eksperimente uopće ne odobravam, niti bih svome djetetu ikad dopustila da u nečemu takvom sudjeluje), uglavnom ostao je jedan jako lijepi dojam, što nije uvijek bio slučaj, dapače. Stoga im hvala. Netko bi sad pitao pa što je to u toj pločanskoj vodi (o tome dalje u tekstu). Ne znam hoće li im vodstvo grada ikako zahvaliti, ali eto zahvaljujem i čestitam im ja. Sritno im i berićetno u životu bilo party Mali smo, al´nas ima.
Što se kritike tiče, iz Njemačke su stigle i preostale bačve za zbrinjavanje kancerogenog azbesta iz kruga bivše tvornice Azbest. No iskreno ću vam reći, iako je bilo kakav pomak uistinu dobra stvar, ovo sa bačvama je samo jedno veliko mazanje očiju. Baš zato jer će se ´stručno´ sanirati samo azbestni otpad iz kruga bivše tvornice. Novi vlasnici pogona će u krugu tvornice malo začeprkati i zaprpati kao mačka iza sebe, čisto zbog javnosti i zakona EUa. A svi oni nelegalni deponiji u okolici za koje se i zna i ne zna (na groblju, pored gradskog izvora /eto kakvu vodu pijemo namcor u lokalnim maslinicima, u podmorju, na Baćinskim jezerima i tko zna sve još gdje) i koji su se nekontrolirano i kriomice bacali kroz 40 godina tvorničke aktivnosti – i dalje ostaju kao smrtonosna žarišta, kao rak rana ovog kraja. I svi od toga peru ruke, jer bože moj, nitko nije spreman pljunuti grande lovu za sanaciju. Situacija je potpuno ista kao u Vranjicu i Solinu.
Nedavno sam čitala neke blago rečeno bedaste komentare u stilu - kako se lokalno stanovništvo nema što buniti jer ako im azbest (i slični zagađivači) nije smetao tada, što im ima smetati sada!? dead Ma slušajte, oduvijek su se najveći svjetski zagađivači, petrokemijske i ine (pogotovo zapadne) industrije sakrivale na rubovima civilizacije, daleko od očiju, zakona i znanja. Nećete petrokemijske kugle ili nuklearku naći ni na jednom glavnom trgu, usred Londona, Pariza ili New Yorka. Uvijek se nastojalo takvog zagađivača utrpati u neku siromašnu pripizdinu i vukojebinu gdje su ljudi sirotinja, neinformirani i žedni posla (!) i gdje nitko neće praviti probleme ili postavljati suvišna pitanja. Zato se recimo i tragedija u Bhopalu dogodila u Indiji, a ne u Hollywoodu Kalifornija. I upravo tako i upravo zato nekadašnji je Azbest mogao osvanuti u našem malom mistu (i Obrovcu i Bakru i Vranjicu i…), a nije mogao u Beču, Rimu ili Beogradu. Ljudi na terenu nisu znali te su pored neznanja imali još jednu fatalnu ´manu´ - bili su gladni kruha! Netko dijaboličan i željan profita taj im je kruh i ponudio, ali ih nije upoznao sa visokom cijenom koju će vrlo brzo unutar generacije platiti i oni i njihova djeca i djeca njihove djece. Onaj tko je trebao znati – jest znao, uvjeravam vas, i baš zato što je znao tu je i gradio burninmad
Slušajte, tu se po meni radi o čistom zločinu, čistom kao suza: svjesno obmanjivanje stanovništva i dovođenje istoga u smrtonosnu situaciju (pravnici bi to znali bolje formulirati). Čak je i vrlo dokazivo i pred zakonom procesuabilno. Ali hoće li za njega itko ikada odgovarati i biti procesuiran?! Pokojni bi Račan rekao: Ma hajte hajte molim vas…

A HRT je počeo reprizirati Združenu braću/Band of Brothers thumbup doduše u kasnom terminu i samo zbog popunjavanja isprazne ´ljetne sheme´ (prije bih rekla – treme), ali bez obzira o kojim se razlozima radilo – HVALA im party Uistinu osjećam zahvalnost, sinoć sam ´pravo guštala u prvoj epizodi. Združena braća su nešto najbolje na temu Drugog Svjetskog što je Spielberg s ekipom osmislio, istražio, realizirao, a televizija ikad vidjela. Serija je vrhunska u svemu, u produkciji, priči, glumi, realnosti, ljudskosti, plemenitosti, edukativnosti, ma svemu. Kao dušu dalo za današnju dječicu koja pojma nemaju o II.svjetskom, a od škole i povijesti bježe ko´vrag od tamjana. Ako niste gledali, obavezno pogledajte.
- 14:31 - Reci da se čuje (21) - Isprintaj - #

05.06.2008., četvrtak

Znak

mala knjižica uputa za ponašanje u slučaju nuklearne katastrofe (za listanje koje ćete imati napretek vremena dok se atomska gljiva nad vama uzdiže) Jednog ranog ranog jutra u Banskim dvorima…

Premijer: Šta da radim?! Šta da radim čovječe!?! Voda je došla do grla, ne bih Te gnjavio znaš da Te ne bih gnjavio, ali ne znam šta da radim..
ON: E? A šta je sad?
Premijer: Joooou men, a gdje da počnem?! Gdje da počnem!? Stislo, stislo sa svih strana čovječe!!!
ON: Pa baš stislo?
Premijer: Nikad gore - nikad gore!! Svijet popizdija, cijene nafte divljaju, Seve dere gas-gas - pa je nebi Bo… pardon.. ovaj.. e.
ON: E?
Premijer: I nema šanse da bude bolje.. samo će na gore ma znaš..
ON: I ništa nisi moga?
Premijer: A šta san moga kad me drže za da prostiš..
ON: Ok-ok, ne trebaš u detalje. A alternativna rješenja?
Premijer: Ma zajebi to, mi smo premali, kasno je za sve, jer i Arapi drže Amere za.. jeli..
ON: Za ´da prostiš´?
Premijer: Tako je, za ´da prostiš´! I eto u tome je moj problem!
ON: U čemu? Nije valjda da se Mirjana žali!?
Premijer: Ma ne to! Ne TO! Nego energenti kužiš?! Energenti! Šta da radim čovječe!?!
ON: A što ti se nudi?
Premijer: Pa.. ovisi.. šta TI nudiš? Jer ako ne bi nudio.. sve mi se čini.. da ću biti prisiljen.. potpisat ugovor sa Tvojim.. jeli.. khm-khm.. konkurentom.. osim ako Ti nešto ne poduzmeš u vezi toga.. prije toga..
ON: Sa mojim konkurentom? A kako si to točno zamislio?
Premijer: Pa.. vraćam Ruse u igru.. Družba Adria i tako.. Putin je sad faca i.. pa.. vraćam i nuklearke.. no da.. uglavnom – prodao bih hrvatsku dušu.. jeli.. Njemu.
ON: I ti bi stvarno potpisao ugovor s mojom konkurencijom?! Prodao bi dušu Hrvatske Njemu!?! Ivo sine razmetni, jel´ se to meni čini il´ ti to mene kao ono totalno – ucjenjuješ?
Premijer: Ko? Ja? Timesačuvaj!
ON: Sad još i zajebaješ jeli?!
Premijer: Ma ne shvaćaj to osobno jebiga, shvati to kao pravovremenu prevenciju, takva su vremena – stislo, stislo velim Ti! Zato Ti i kažem da pomagaš – govori šta da radimo, oćemo li bušit ili.. ili stvarno ODOH KONKURENCIJI! Ja i cila Hrvatska sa mnom!
ON: Pravovremena prevencija jeli?
Premijer: Ajde, ka Tebe te molim! Evo sve ću učinit, traži od mene šta god hoćeš samo pomagaj!
ON: A jesi ti Ivo dobro promislija šta tražiš od mene? Sve se vraća sve se plaća, znaš? Jesi TI spreman platit tu cijenu?
Premijer: Jao Tebe pa znaš mene!
ON: Zato te i pitam jer te znam.
Premijer: Šta se brineš! Hrvatski narod je uvijek spreman platit cijenu! Evo da Ti dokažem – sutra zoven HEP i dižen 56 posto!
ON: 56? Toliko ti ne bi prošlo ni u Vatikanu.
Premijer: Ok-ok, 50? 40?? 30??? Ok - 27 posto!!
ON: Hm, tvoja je vjera u spremnost hrvatskog naroda upravo.. ganutljiva, no da.. uvijek sam govorio da ste vi Izabrani narod.
Premijer: Zar to nisu Žid..?
ON: Ne cjepidlači! Oćeš´ moju pomoć ili ne?
Premijer: Pa naravno, naravno o Uzvišeni! Evo klečin isprid Tebe! Bacan se u proskinezu prid Tebe! Ljubin Ti stopala o Najsvjetliji o Veličanstveni o….
ON: Skrati, žurim u Tiranu.
Premijer: POMOZI BOŽE BOŽE POMOZI POMAGAJ BOŽE MOLIMO TE – POŠALJI NAM ZNAK OĆEMO LI BUŠIT ILI NE!
BOG: Ne znam koji vam je svima kuac, prije trideset godina svi tražili hašiš a danas bi naftu.
Premijer: POMOZI POMOZI POMOZI POMOZI…
BOG: Ok-ok, ne trebaš dramatizirat, lijepo molim bilo bi dovoljno. Znači tražiš znak? E pa zapamti - sam si to tražio. Tvoja želja - meni zapovijed!

Premijer: Hvala hvala hvala hvala o HVALA o Milostivi! Aaaaaaa.. nego.. nije da želim bit´ nevjerna pizda.. ali možeš li mi aproksimativno reći kad da ga očekujemo.. mislim.. taj Znak?
BOG: Kako dirljivo, tvoja vas je vjera opet upropasti.. pardon.. spasila. Ne brini Ivo, brzo, vrlo brzo Hrvati će dobiti znak. I Ivo..
Premijer: Reci ljubljeni Gospode?
BOG: Shvati to kao pravovremenu prevenciju. Aj Ja! mah

Samo malo kasnije.. u 17h38min…
Image Hosted by ImageShack.us

KVAR U NUKLEARCI KRŠKO

P.S. Ovaj me današnji biser hrvatskog novinarstva do suza nasmijao:
Novinar iz studija zove kolegu na terenu pred NE Krško i pita ga - Kolega, kakvo je ozračje? rofl
Hmmmmm, paaaaaa, ček´da pogodim - radioaktivno? dead

- 16:36 - Reci da se čuje (4) - Isprintaj - #

01.06.2008., nedjelja

Čemu čuđenje

Zaista (se) pitam, čemu čuđenje? Svi se čude kako su se prekogranični Srbi opet uzjogunili i povampirili, i kako to da jedan Jeremić usred Zagreba (ej! Zagreba!) budalama Hrvatima soli pamet i dijeli lekcije, i kako to da neandertalski primitivčina Dodik opet usred Hrvatske jebe budale Hrvate u mozak i pri tom mu cijela dvorana skandira (ej!).. Ali recite vi meni - tko ih je ikad pošteno verbalno popičkarao po lažljivim labrnjama?! Tko?! Jel` ih uopće itko verbalno popičkarao?
I tko je onda kriv šta su braća digla repicu i ponovo raširila krila. Pa nisu ih nikad ni skupila! Gubitak Kosova razdivljao ih je do te mjere da bacaju pjenu na usta, Rusija ih potpaljuje, pobjeda na Eurosongu napumpala lažnim osjećajem svemoći i evo rezultata… podivljali pas grize sve oko sebe, a prvo one na kraju kratkog lanca – susjede. I jesmo budale, uistinu jesmo, jer smo sami krivi za njihovu brzopoteznu jezičinu u vlastitoj kući!
Ova se dijagnoza mlakosti (bljedolikosti) hrvatske vanjske politike može gotovo filmski pratiti preko vanjskopolitičkih karijera svih srpskih Vukova, još tamo od onog četnika Draškovića (ma i onog mitološkog) pa do ovog Jeremića, ta nemoć hrvatske vanjske politike da bezobraznu bahatost srpskih političara automatski sreže na licu mjesta! Da im začepi gubicu.
Laprdali su svašta i laprdaju još uvijek. A mi kenjkavo, piškit ću-kakit ću.

I tko je onda veća budala, Dodik ili onaj tko ga je u Hrvatsku zvao? I uostalom koga taj idiot ovdje predstavlja? Kome je on ovdje došao? Šta on radi ovdje? Šta on ima raditi ovdje? Tko ga je uopće preko granice pustio u Hrvatsku? Tko ga je zvao? lud Budala ga je zvala – eto tko. E Pupovče, fakat, što ti je to trebalo. Tko je onomad Tadića zvao u Knin? No što uopće Tadić ima raditi u Kninu? Kome je on kao srpski predsjednik tamo išao? Koga oni u Hrvatskoj predstavljaju ili misle da predstavljaju, i tko su ti koji misle da ih ovi kreteni predstavljaju?
E da je muda kao što već jednoć davno napisah, ali sve je to jedan sveopći preserans kao što jednoć napisah... Je_ala R.Downey Juniora šta san pametna bila rofl i ostala.
- 23:39 - Reci da se čuje (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>