............ Izvadak iz knjige M. M. Stojadinovića: U Hofburg-u pali su mi u oči divni, stasiti vojnici, obučeni u plavo odelo sa crvenim fesovima na glavi. Govorili su srpski među sobom, što me je iznenadilo. Kako to da austrijski vojnici govore srpski? I to kakav divan izgovor! Bili su to bosansko – hercegovački muslimani. Tu, oko njih, vrzmali su se prodavači raznih sitnica, muštikli, češljeva, ogledala, nožića i drugih stvarčica, sa štapom preko ruke. To su bili Dalmatinci i Ličani, torbari, koji su sa svojom pokretnom trgovinom obilazili celo prostrano austro-ugarsko carstvo. I oni su, naravno, govorili srpski.
-I oni su naravno govorili srpski, ponovila je Vjera sarkastično.- Bosanci-muslimani su Srbi kao i naši Imoćani- torbari, čisti Hrvati, ali ne za Stojadinovića svi su oni Srbi. Znaš li tko je bio Stojadinović i kad je to napisano. Bio je predsjednik Jugoslavenske vlade između dva svjetska rata prošlog stoljeća, a te je rečenice zapisao 1906 u Beču gdje ga je otac poslao kad je maturirao. 1906 još se nije ni slutio savez južnih Slavena- Jugoslavija, ali već tada su za njega svi ti ljudi bili Srbi. Moraš pročitati njegovu knjigu ‘Ni rat ni pakt’, pa će ti puno toga biti jasnije. ..........
Sve ovo više nikoga ne zanima. Šutimo, šutimo a kad nam prekipi onda je zločin, ružan, nepotreban. A da sve to znamo rješaviti u miru bilo bi puno bole. Ali svi bježe od tih tema u glupoj nadi da se neće ponavljati. Eto, nažalost, hoće jer priča ne miruje. Tu si u puno stvari u pravu.
02.06.2008. (20:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
barba
povjest se ponavlja, a 'rvati nikako da isprave jedinicu.
02.06.2008. (01:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starac bez mora
Ovi put smo izabrali budalu da govori u naše ime, nismo baš puno pametniji od Srba.
02.06.2008. (02:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
............
Izvadak iz knjige M. M. Stojadinovića: U Hofburg-u pali su mi u oči divni, stasiti vojnici, obučeni u plavo odelo sa crvenim fesovima na glavi. Govorili su srpski među sobom, što me je iznenadilo. Kako to da austrijski vojnici govore srpski? I to kakav divan izgovor! Bili su to bosansko – hercegovački muslimani. Tu, oko njih, vrzmali su se prodavači raznih sitnica, muštikli, češljeva, ogledala, nožića i drugih stvarčica, sa štapom preko ruke. To su bili Dalmatinci i Ličani, torbari, koji su sa svojom pokretnom trgovinom obilazili celo prostrano austro-ugarsko carstvo. I oni su, naravno, govorili srpski.
-I oni su naravno govorili srpski, ponovila je Vjera sarkastično.- Bosanci-muslimani su Srbi kao i naši Imoćani- torbari, čisti Hrvati, ali ne za Stojadinovića svi su oni Srbi. Znaš li tko je bio Stojadinović i kad je to napisano. Bio je predsjednik Jugoslavenske vlade između dva svjetska rata prošlog stoljeća, a te je rečenice zapisao 1906 u Beču gdje ga je otac poslao kad je maturirao. 1906 još se nije ni slutio savez južnih Slavena- Jugoslavija, ali već tada su za njega svi ti ljudi bili Srbi. Moraš pročitati njegovu knjigu ‘Ni rat ni pakt’, pa će ti puno toga biti jasnije.
..........
Sve ovo više nikoga ne zanima. Šutimo, šutimo a kad nam prekipi onda je zločin, ružan, nepotreban.
A da sve to znamo rješaviti u miru bilo bi puno bole. Ali svi bježe od tih tema u glupoj nadi da se neće ponavljati. Eto, nažalost, hoće jer priča ne miruje. Tu si u puno stvari u pravu.
02.06.2008. (20:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...