< | prosinac, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
OJ HRVATSKA MATI NEMOJ TUGOVATI ZOVI SAMO ZOVI SVI ĆE SOKOLOVI U HAAGU ZIMOVATI... Negdje u bespućima hrvatske gluposti: -Ps-ps Markač?! Markač čuješ ti mene, tamo se nešto miče, miče se! -Tiše Ivice dušo i ovdje se nešto miče, da nije vepar?! Ili još bolje da nisu – dva vepra!? -Markač srce, premračno je, ali može biti, može biti – krupno je! -Ivice dušo, da nisu kapitalci?! -Markaču hani, ne vidim ništa, ali može biti svašta, može biti svašta – rokće i smrdi! -Ivice bejbe, veliš da rokće?! -Markaču kolačiću - i smrdi! I smrdi! -Pa Ivice koko, kad kažem ´upucaj ga sad´ – upucaj ga tad! -Markač pile, da ga upucam sad ili da ga upucam tad? -Kirine oko babino – kad kažem ´upucaj ga sad´ upucaj ga tad! -Markaču kokošo didova, to te i pitam, da li da ga upucam sad ili da ga upucam tad - KAD DA GA UPUCAM??? -Ivice jaje ti osmuđeno, pa kažem ti da ga upucaš kad ti kažem upucaj ga sad!!! -Markač milo moje, znači da ga upucam? -UPUCAJ GA GUZICU MU UPUCANU! UPUCAJ GA SAD!! SAD GA UPUCAJ!!! UPUCAJ GAAAAAAAAAA!!! BUM! BUUM!! BUUUM!!! -Kirin dušo? -Reci Markaču? -Ivice dušo, jesi ti to njega upucao sad? -Jesam Markač, jesam - upucao sam ga! -Kirine dikobrazova goljenice, nisi ga upucao. -Ali, ali Markaču hani.. rekao si mi da ga upucam sad i.. i.. i.. ja sam ga upucao! -Kirine stonogo krivonoga, nisi ga upucao. -Ali Markaču kolačiću… -Ivice ćosava nogo ćoravo ti oko - NISI GA UPUCAO BUDALETINO JEDNA - MENE SI UPUCAO MAMLAZU ĆORAVI! A JESAM TI LIJEPO REKAO DA GA UPUCAŠ TEK TAD KAD TI KAŽEM UPUCAJ GA SAD!!! -Da ga upucam tad?! -NE TAD NEGO SAD – UPUCAJ GA SAD, SAD, SAAAD!!! UPUCAJ GA SAAAAAAAD!!! BUM! BUUM!! BUUUUM!!! -Markaču pilence moje –jesam li ga sad upucao? Markač? Markač hani?? Markač milo moje?!? Markač dušo!?! P.S. Kod Juhija pročitajte kako se u našem malom dalmatinskom gradiću: -vatreno slavi Božić -griju budale -razum oprašta sa pameću -Smoje okreće u grobu (što od smijeha što od muke) |
Ptičica piše pismo iza brave i šalje ga Pukiju navrh glave. A što u pismu ojađeni Petrač piše: Stipe, DrIvo ne volim vas viš… Joj, pardon – to je TAJNA! Štoviše, u množini kažu - Petračeve TAJNE. Poslušajte tu riječ uz fanfare: TAJNE! Vau! Dakle tajne koje, ni manje ni više, čak treba čitati s ključem, da bi ih se kao navodno razumilo Ma zamisli ti to. S ključem! Doduše ne znam kojim, violinskim ili francuskim, ali eto kako su puno bitne te.. te.. ta-ta-ta-taaaaa - T-A-J-N-E!!! Apćiha!!! I tada mi se upali´ štedno rasvjetno tijelo! E pa kad je imaju i Oprah i Petrač, mislim se ja, nisam ni ja zadnji seljo da nemam TAJNU! Jer ako Oprah kaže da treba čitati TAJNU jer je ona ključ apsolutnog uspjeha u životu, ne časih ni časa nego se po Oprahinim uputama ravno s kauča uputih na prvi kiosk u potragu za tim famoznim ključem svačijeg uspjeha – u potragu za TAJNOM!!! Ako može svaki šmrkljo, zašto ne bih i ja malo poradila na vlastitom uspjehu? Ljubazna me kiosk-teta na moj žarki upit: Imate li TAJNU!? -usplahireno pogledala i prošaptala sve se osvrćući: Zašto, što ste čuli!?! Pa Oprah je ima, a i osuđeni otmičar Hrvoje Petrač! -odgovorim joj ja, na što kiosk-teti osmjeh razumijevanja ozari lice te mi reče: A tuuu TAJNUUU! Na što usplahireno sad ja pogledah nju - Pa zar i vi znate TAJNU?! Jetrenti žabu, svi imaju TAJNU osim mene!!! –razočarano se pljesnem posred čele. TAJNA vam košta 150kuna –doda teta, na što moj prazni džepovi zaključiše da je ključ za aposlutni uspjeh u životu skuplji nego što su računali i da je autoru TAJNE njegov apsolutni uspjeh u životu uveliko olakšalo naših 150kuna, što je već u startu nepoštena prednost. Stoga se doma vratih bez TAJNE zaključivši da nam se epistolarno da prostite reproduciraju u mozak, pa recipročno tomu - i nas za tog ratno-profitersko-kriminalno-ucjenjivačko-petračevskog cvilidretu i njegove TAJNE da prostite – treba bolit´ reproduktivni organ. I to nije tajna Uostalom, kakva je to jadna TAJNA, pitam vas ja, kad ga je smjestila iza brave? Pih! Snaga te tajne po Richteru bi bila ravna - nuli. A na ovom svijetu ima takovih nerazriješenih misterija, od kojih bi sami sebi -na sam njihov spomen- od užasa iskopali sopstvene oči! Na ovom svijetu ima takovih nerazjašnjenih pojava od kojih bi se i ćelavima dizala kosa na glavi!! Na ovom svijetu ima takovih TAJNI da ih ni sam Arthur C.Clark, glavom i bradom, nikad nije prokljuvio a kamoli opisao!!! E onda znate kako su tajnovite i jezovito razorne te tajne. Jer znate li vi što je prava TAJNA? Pazite, od sada čitate na vlastiti rizik! Jedna od tih jezovitih i nikad razriješenih tajni je recimo… o bože, ne usuđujem se ni izgovoriti… dakle jedna od tih tajni je – SANDI CENOV! AAAAAAA!!!!!!!!! Jeste se sledili od užasa kao i ja?!? Vjerujem da jeste, i to s pravom, jer je izvor prihoda ovog bljuzgavca, bića, brokule, pjevača(?) - jedna od najvećih tajni u povijesti čovječanstva! Raznorazna nagađanja i pretpostavke postoje, npr: -dila li ovaj mladić halucinogena sredstva? -prodaje li svoje tijelo postarijim dobro stojećim gospođama? -postarijoj dobro stojećoj gospodi? -možda obatroje istodobno? Nepoznato je! Sigurno je samo jedno – kruh na njegov stol ne donosi glazbeni talent, kao uostalom ni Frani Lasiću glumački (od nedostatka istih već odavno bi odapeli). Da, da - TAJNA je to koja sva nagađanja baca u prostor nepotvrđenih spekulacija! A još jedna od tih jezovitih i nikad razriješenih tajni… o bože, ne usuđujem se ni pomisliti… dakle još jedna od tih tajni je.. je.. je svrha postojanja - DEZODORANSA S JOGURTOM!!! Zamislite samo koliko se neodgovorenih misterija svijeta na ovom problemu otvara, naprimjer: -Spada li ovaj proizvod u kozmetičke ili prehrambene proizvode? -Kome je ovaj proizvod pao na pamet? -Ima li taj čovjek sikičkih problema? -Kako je testiran ovaj proizvod? -Kome je namijenjen? -Tko stavlja jogurt pod pazuho? -Zašto netko ima potrebu jogurt staviti pod pazuho? -A ako već iz nekog nedokučivog razloga i želim staviti jogurt pod pazuho, što me spriječava da ne kupim i pod pazuho stavim čistu esenciju jogurta tj. - oriđiđi jogurt u buki? E to ja zovem TAJNOM! Gotovo ko´ pjesmicu br.2. Pjesmica br.2 Gdje si brate baš te nema, već me za te hvata trema, rime su mi koma stih u desetercu, umjesto u petoj pičim u rikvercu. |
I Bog reče... IMAMO MANDATARA!!! DrMojsije silazi s planine Pantovčak i izabranom narodu rvackom nosi Sporazum ...Idi i ne griješi više! |
drug Mao Europa nam prijeti zbog ZERPA! Da ga ne smimo ni primirisat a kamoli proglasit. A Slovenija samo šta ne upali svoj jedini tenk. Drugim riječima – bezobrazno nas ucjenjuju Ali ne! Ajmo mi malo obrnut uloge! ONI su ti koji ne kuže S KIM imaju posla! Ne znaju oni jadni - da su ONI ti koji tribaju drćat od straha! Ne zna Europa za naše tajno oružje! Čekaj samo čekaj! Čekaj da im MI pošaljemo - Antu Batinovića – e jebali su mrkvu! Ako je Ante moga zaskočit 50Centa da je ovaj sve plaćući i proklinjući odjeba iz Hrvatske – e pa šta nam ko više može?! A ako ni to ne upali, poslat ćemo na njih - konačno rješenje. Poslat ćemo na njih oružje za koje nitko živ na svijetu ljudskom nema objašnjenja! Poslat ćemo na njih oružje toliko užasno da svojim moćima već prelazi u parapsihologiju i nadnaravno! Poslat ćemo na njih oružje toliko neobjašnjivo da je nedokučivo i bogu i vragu! Poslat ćemo na njih oružje toliko gadno da i sam pogled na njegove hipnotizirajući-zastrašujuće uzdignute nozdrve - momentalno paralizira neprijatelja! Poslat ćemo na njih.. poslat ćemo na njih… (osjetljiviji među vama neka pokriju oči jer ovo je preužasno moćno oružje koje ledi krv u žilama).. poslat ćemo im - Franu Lasića!!! AAAAAAAAAAAAAAAA!!!!!! Pojašnjenje: Toliko sam užasnuta da tučem glavom u tastaturu. (Ali fakat kad pogledaš, to je.. pa to je MISTERIJA SVIJETA! Kojeg vraga u tom ofucano-očerupanom jebivjetru te silne ženske vide? To naprosto nije golim okom vidljivo. Hm. Ili je vidljivo tek kad je gol? Kužim) A nije lako biti Kinez. Ne, nikako. Evo neki dan, usred Konzuma, taman prid frižiderom sa voćnim jogurtima, motaju se njih tri-četiri mornara, gledaju pudingiće i tako (jer pretovar u luci obično traje koji dan pa ubijaju vrime). Kad eto - Dida. Na njemu očale od pivske boce, šareni đemper, siva jakna, u korpi kruv i manistra. Ma čim je on njih ugleda, ma čim je on njih ugleda ispalija je ko iz topa: MAO CE TUNG!!! i pravo na njih! Unija se čoviku u facu, upire prston i sve od sriće ponavlja: MAO CE TUNG-MAO CE TUNG!!! – ko da mu je pokojni Tung/Dong ćaća bio. A ovaj Kinez/Koreanac/Japanac? složija facu kima glavom sve ne zna di bi gledo i ništa mu nije jasno: Jel´to možda neki zapadnjački običaj, štoli? Ne zna on da su to preživjeli Nesvrstani. I sad kad ti pogledaš, čovik je doslovno preplovija po zemaljske kugle, doša s onog kraja svita, proša Scilu i Haridbu, nosija glavu u torbi kroz oceane i oluje - da bi ga tamo negdi pred mliječnim i suhomesnatim proizvodima neki opićeni domorodac nazvao Mao Ce Tungom E jesenti život. Inače, u Rvata ništa novo, sve mi nekako bljutavo. I politika i estrada. Nema tu više soli, sve je to već odavno progutano, prožvakano i probavljeno. Sve je to – Sve po starome, Ništa nova, Pokvareno do srži i Premazano svim mastima. Ukratko, bljutavo, bljutavo i bljutavo. Nemam ih živaca više ni komentirat jer bi svaki komentar bio ponavljanje same sebe. Koji izbori koji rezultati, koje što, koješta. A je, je, malo mi je Čičak diga tlak sa onim hitnim skakanjem u NATO (Čičko bi reka: Da-da, ne-ne, da-ne, ne-da (?); Cezar bi reka: Zar i ti sine Bljute!?; Mod bi rekla: Serem ti se ja NA-TO!;) pa me malo Gadafi nasmija sa onim čergama sred Pariza, pa malo ovo pa malo ono.. sve u svemu fali mi – Quintana. Đe si brate, šo´ te nema? Srce mi se para, cevanica me cepa! Blog bez tebe ko fažol bez pasulja, Vrati se, vrati - šta je kvasina bez ulja?! |