PRIJEDLOG SMRTI 3 - SMRTONOSNA SMRT
Current mood: Smrtna
Ovako, postoji prijedlog zakona o elektronickim medijima. Prijedlog cija je namjera dokinuti nasilni i seksualni sadržaj prije ponoci...
Uvijek mi je smiješno kako nasilje i seks trpaju u isti koš. Kao da se radi o istoj stvari. Kao da je ubiti i stvoriti covjeka jedno te isto. Skupina ljudi koja ne vidi veliku razliku izmedu te dvije pojave ne bi trebala donositi prijedloge zakona tog tipa jer postoji kratki spoj koji ih ocito onemogucava da donose racionalne odluke. Donekle bih se složila s ovom zabranom kada bi netko javno promovirao stav "Prvo cu te jebati, a onda ubiti"... Ili "nedajbože" vice versa!
Doima se kao da se radi o istoj skupini koja je u istu košaru puknula silovanje i rukovanje...
Nadalje, vec me lagano živcira sva ta halabuka oko nasilja u filmovima i prakticna primjena naucenog. Vrlo je jednostavno, televizija i filmovi ne stvaraju serijske ubojice i manijake. Stvaraju ih roditelji i loš odgoj. Ako si napravio neke kardinalne zajebe u odgoju tada koristeci se istim kriterijem možemo reci da reklame za motorne pile ili shogun noževe tvore serijskog ubojicu... To je linija manjeg otpora.
Americke tajne službe prate posudivanje "obilježenih" naslova u amerckim knjižnicama ne bi li tako lakše došli do ubojica ili u novije vrijeme terorista. Zašto vlada jednostavno ne zabrani sumnjive knjige? Zato jer praksa pokazuje da ubojice postaju ubojice daleko prije no što procitaju odredeni naslov. To nalaže i logika...
Jednim dijelom cu se složiti sa tim da nismo svi isti i da graficko nasilje na sve nema isti ucinak. Naravno, neki su osjetljiviji od drugih. Ali i za to postoji rješenje...
Imam jednu pricu...
Kada sam bila klinka, bojala sam se Freddy Kruegera.
Nisam ga gledala...
Toliko je jednostavno.
Lijeni ljudi sa sklonošcu da za svoje greške okrive nekog drugog vrlo ce brzo pristati na lako, brzo i servirano rješenje da je za njihovu ludu djecu kriva televizija, društvo i nasilni program. Ako ti je dijete pogledalo Reservoir Dogs i drugom djetetu "cvaknulo uho", tada krivnja za zlocin vecinski ne leži na Tarantinu koji je manijaka prikazao, vec vama jer svog malog manijaka niste naucili jednu od osnovnih životnih lekcija : "Nije normalno uokolo sakatiti ostalu djecu".
U krajnjem slucaju mogao je vidjeti macku kako sjekirom pokušava zveknuti miša i tada bi došli do zakljucka da su Tarantino, Hanna i Barbera u istom košu...
Sjecam se da smo kao klinci došli u posjed piratske kazete talijnskog eksploatacijskog drlježa nazvanog "Cannibal Ferox" koji je daleko eksplicitnije sranje nego jedan "Reservoir Dogs", ali se nismo odvažili na sakacenje lubanja. Bili smo svjesni da se radi o bolesnom i "ispod pulta" filmu kojeg nije normalno reskonstruirati u stvarnost, ali smo ga pogledali.
Bio nam je li-la film, a mi smo otkidali na Gooniese BMX Bandite. I da, htjeli smo otkriti gusarsko blago, vozili smo BMX-e i mogli smo nastradati. Baš kao i da smo se verali uz drvo, igrali Petra Pana ili vozili Rogovim Ponijima.
Ustvari, da smo na idilicnom ladanju jahali prekrasne ponije mogli smo završiti kao Christopher Reeve. Zašto? Zato jer djeca ne paze. Zato su tu odrasli da ih konstantno upozoravaju i usmjeravaju.
Necete valjda za to kriviti Supermana?
BLJAK!
Current mood: Zgrožena!
Možete mi govoriti do kraja vremena da je to samo posao i da je to cisti profesionalizam u pristupu materiji, ali jebeno mi se gade lešinari koji su se sjatili oko Racana i izvještavaju o njegovoj smrti kao da prenose utakmicu.
"Evo ga, evo ga... Ma, je li to moguceeeeee....
Ljudiiii, je li to moguceeeeee???
Pa kako on fino umireeeee!!!
Od raka ljudiiii, od rakaaaa"...
Voljela bih da mogu smisliti neku bolju usporedbu od lešinara, ali "lešinar" je tako savršena živina za taj soj. Jedno je izvjestiti o tome, ali drugo je u takvoj situaciji lebdjeti nad umirucim covjekom cekajuci priliku za izvještaj. I znam da su glavni urednici ti koji ce ih poslati na teren i da sam novinar vrlo vjerojatno ni ne želi izvještavati baš o tome, ali ipak...
Ni najzajebaniji novinar ne može poreci da to sranje nije ispravno...
Nemam namjeru prozivati novinare jer to bi bilo glupo, ali prozivam ljude koji to sranje forsaju...
I ako mi netko kaže da je izvještavanje iz sata u sat o smrti predsjednika jedne stranke nešto što svatko od nas mora znati, pljunut cu mu u lice jer samo grobari, doktori i morbidni kreteni mogu pronaci interes u vijestima tog tipa i tolike ucestalosti...
No, ono što još više tjera na povracanje leži u ekipi potencijalnih racanovih nasljednika koji baš u ovakvim trenucima pokazuju svoja prava lica... Koja se, uzgred receno, nisu ni trudili sakriti pa smo mogli gledati neprimjereni cerek Željke Antunovic kada se njena možebitna kandidatura pojavila na horizontu. Drugi su se pretendenti isto tako zdušno potrudili najaviti svoje nove pozicije. Svaki normalan covjek sa zakonskim minimumom dobrog ukusa na takvo ce novinarsko pitanje odgovoriti : "Loš tajming, madafaka... Loš tajming"!
Politicari ste, ali možete fingirati barem lagani, film-nanos, ljudskosti...
------------------------------------------------------------------------------------------------------------
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
I JOS NESTO DANAS ,NEPOVEZANO TEMOM, POSVECENO NEKOME ....EVO LE PIAF
She calls out to the man on the street
sir, can you help me?
Its cold and Ive nowhere to sleep,
Is there somewhere you can tell me?
He walks on, doesnt look back
He pretends he cant hear her
Starts to whistle as he crosses the street
Seems embarrassed to be there
Oh think twice, its another day for
You and me in paradise
Oh think twice, its just another day for you,
You and me in paradise
She calls out to the man on the street
He can see shes been crying
Shes got blisters on the soles of her feet
Cant walk but shes trying
Oh think twice...
Oh lord, is there nothing more anybody can do
Oh lord, there must be something you can say
You can tell from the lines on her face
You can see that shes been there
Probably been moved on from every place
cos she didnt fit in there
Oh think twice...
DI SU VNAGO???
Current mood: Nesita
Da li je zbilja toliko teško funkcionirati balansirajuci izmedu ekstrema?
Živimo u vremenu nevjerovatno apsurdnih krajnosti. S jedne strane imamo gladan kontinent i zemlje u kojima ljudi umiru od gladi, dok s druge strane imamo debeli kontinent na kojem pojedinci umiru od izgladnjivanja iako žive u izobilju.
Jelena Oreškovic bila je "na rubu" anoreksije?
Jel to postalo nešto kao "tužna prica za idiote"? Prije je bilo super reci da si surlao bijelo, a danas je apsolutno in ispricati pricu o tome kako neko vrijeme nisi žderao.
Možda je gladovala, ali sada jede govna.
I što uopce znaci biti "na rubu anoreksije"? Može li se uopce biti umjereno anoreksican? Nije li to kao imam ili nemam? Nije da sam ikad cuo da je netko rekao "poprilicno sam HIV pozitivan, ali bolje mi je nego Zdenku, on ima HIV-cinu i pol. HIV-cina ko kuca". Nevjerojatno je s kakvim glupostima morbidnjaci poput Jelene O. pokušavaju doci do naslovnica.
Znam da je to psihicki poremecaj i vjerovatno je rezultat pritiska okoline i znam da zvucim hladno, ali ne osjecam ni trunku sažaljenja prema manekenkama. Ni onim mladim ni ovim ocvalim. Kada djeca pocnu s tim sranjem, žao mi je. Ne zbog anoreksije kao takve, vec zbog toga jer mi je teško gledati bolesnu djecu. Bolesna djeca mi mogu izvuci novac iz džepova i natjerati me da ga uplacujem na razne žiro-racune.
I ne smatram tragicnim kada se neka od mnogobrojnih manekenki izgladni do smrti. Ne žalim ni bombaše samoubojice. Gledam da je to njihov izbor i rezultat njihovog lajfstajla. Profesionalna deformacija. Traže se mršave djevojke koje ce kosturski klackati po pisti noseci nenosive kreacije svojih dokonih dizajnera.
Ova kreacija sastoji se od mrtve djece. Savršena za izlazak u kazalište ili cocktail barove!
Bila mi je zanimljiva ova nedavna hajka protiv anoreksicnih manekenki... Novinari su se popalili da mršave manekenke ostanu bez posla kao da nisu prvi koji ce sadisticki udarati po manekenkama kada uoce da imaju malo celulita. Banc of dildous! Ne moraš biti posebno perceptivan da bi zamjetio da u takvom ponašanju postoji nešto izrazito maliciozno i licemjerno...
Tako da se i neki novinari znaju "napapati dreka"!
Eto...
Toliko od mene za ovaj tjedan. Imat cu izrazito naporan vikend koji je poceo još danas.
Znate što...
Bit cu na rubu anoreksije!
