PRAVO NA...???
Current mood: Neispravna
Fuckin' vikend...
No, ovaj puta necu o vikendu i kako sam ga provela. Tjedan cu zapoceti jednom temom o kojoj vec dulje vrijeme razmišljam, ali nisam bila sigurna kako joj pristupiti. Naime, radi se u desetljetnoj egalitarnoj propagandi koju imam prilike cuti svaki puta kada na tapetu dodu muško-ženski odnosi po pitanju seksualnih sloboda...
Naime, radi se o ovoj prici : "Kada muškarac ima više žena, on je frajer. Kada žena ima više partnera, ona je kurva".
Naravno da se radi o apsurdu koji zastupaju oni nazadniji medu nama, ali po mom mišljenju nisam sigurna ni da respektiram one koje se otimaju za ostvarenjem svog nedosanjanog sna o jebacini s kim god stignu.
Za pocetak, s kim i s koliko se ljudi netko jebe ostaje u "jebackom opusu" svakog od nas. To je pravo koje svatko od nas ima, bez obzira radilo se o ženi, muškarcu ili Deenu. Svatko ima pravo ispasti kurva ili frajer/ica. No, nadimo jebenu sredinu. Ako tjedno mijenjaš gro partnera, tada za tebe necu reci ni da si "faca" ni da si kurva vec cu konstatirati da imaš ozbiljnih problema u sferi "meduljudskih odnosa i zbližavanja". To nije ništa definitivno ili negativno, vec se jednostavno radi o tome da imaš problema na tom podrucju.
Kakvih?
Who da fuck knows?
Muškarci koji mijenjaju partnerice kao što netko drugi mijenja sijalice (one sjebane, od par kuna, koje "vrisnu" svakih mjesec dana) u gotovo 100% slucajeva, pokazali su se kao emocionalno nezrele osobe koje fukcioniraju na nivou srednjoškolaca. Iskreno, radi se o zabavnim ljudima koji ce se do odredene faze svog života izvanredno zabaviti i stvoriti zavidni fundus zanimljivih prica koje ce, najcešce, pricati svojim, u alkoholizmu ogrezlim, prijateljima u lokalnoj birtiji. Neki od njih ce se oženiti, neki ne. Neki od njih se mijenjaju, ali uglavnom ostaju isti ljudi s jednom razlikom...
Oronulim tijelima cija se poželjnost smanjila pa su bili primorani "ubrložiti" neku jadnicu koja ce trpjeti njihova sranja, vrlo vjerojatno, do kraja svog mizernog života.
Kod žena je situacija gotovo identicna. Razlika je ta da ce, nakon svoje "jebacke karijere", partnera pronaci malo teže jer živimo u zemlji gdje svatko zna svakog i svaka je sredina premalena za "seksualni dosije" koji je dostupan svakome s funkcionalnim slušnim organom, a muškarci ce se na ovom podrucju ionako uvijek dijeliti na dvije skupine :
1. Oni koji ne vole "potrošene" žene jer misle da su takve žene kurve...
2. Oni koji ne vole "potrošene" žene jer misle da su takvi ljudi kurve...
U mladosti se takvi muškarci i žene koriste kao "igracke" i baš kako to i inace biva s igrackama, igra postane dosadna i covjek ih nadraste. Svatko koga sam imala prilike upoznati ispod svoje maske (ukoliko je nosi) teži smislenoj vezi. Bez obzira na to koliko voljeli ili mrzili ljubavne filmove i price. Bez obzira na to voljeli i vjerovali vi u bajke ili ne.
Nisam imala prilike upasti u svijet "one-night standova" pa cu si to pokušati približiti ovako... Prvi seks je uvijek lošiji od onog u kojeg se razvije kasnije. Od onog u kojem su partneri opušteni i upoznati sa svojim "to-to-to!!!" mjestima. Dakle, cini mi se da je konstantno mijenjanje partnera osuda vlastitog seksualnog života na "prvi seks"... + Seksualno iskustvo ne ovisi o razlicitosti partnera vec o kolicni upražnjenog seksa.
No, spremna sam prihvatiti cinjenicu da ne znam "go' kurac" o "van najt stendovima" i da se možda radi o fantasticnom i magicnom svijetu kao iz price. Spremna sam isto tako prihvatiti protuargument da ceš promjenom partnera jednog dana doci do onog kompatibilnog, ali zanimljivo je da "vannajtstenderi" postanu ovisni o promjeni i ne vežu se za nikog sve do trenutka kad sat zazvoni "5 do impotencije/menopaze".
No, kao što rekoh. Spremna sam promijeniti mišljenje kada upoznam nekog tko ce me uvjeriti u suprotno...
Pritom ne mislim da su svi koji se nalaze u vezama dobri i stabilni ljudi niti da veza podrazumijeva da je netko kvalitetan. Ne. Govorim da krajnosti nikada ne funkcioniraju dobro.
S jedne strane imamo ljude koji odbijaju seks jer ga smatraju prljavim ili "štovecne", a s druge strane imamo ljude koji smatraju da je mijenjanje partnera njihova životna misija. Što se mene tice, ne želim biti osoba koju je "prejašila" 66 Bojna i nekoliko nogometnih momcadi, niti zelim imati kraj sebe osobu zbog koje moram prihvatiti cinjenicu da je izjebao svaku sportašicu s "Najveceg dosad turnira u ženskom dvoranskom nogometu - Križevci 2003."
Možda je cudno i nekima teško prihvatljivo, ali mora se ženama dati sloboda da budu jednako plitke i jednodimenzionalne kao i muskarci. Ali nemojmo si srat' i govoriti da se ovdje radi o pravu za koje se vrijedi boriti i osnivati odrede sufražetkinja jer bojim se da Emmeline Pankhurst nije mislila na "ovo". Ne radi se o glasovanju i ne radi se o jednakim placama ili jednakom pravu na zapošljavanje. Radi se o pravu da budeš "istrošen" (kako god si to preveli). Zanima me kako bi vam izgledali transparenti...
Poslije svega me zanima nekoliko stvari. Želite li uistinu takvu slobodu? Želite li tu vrstu jednakosti? Budite uvjereni da istu vec debelo imate. Nažalost.
Jer...
Ova dimenzija funkcionira na hrpetini odredenih pravila i temelja. Jedno od tih pravila jest da svatko, ali baš svatko, neovisno o spolu, seksualnoj orijentaciji, dobi ili rasi ima neotudivo pravo da bude jadan.
FOLLOW THE YELLOW PRESS ROAD
Current mood: Žuta
Nikada nisam prikrivala podatak da prezirem Vlatku Pokos i njenu ulogu u Hrvatskom društvu i svakodnevici.
Kada je dan uistinu lijep, kada ptice pjevaju i potok žubori, spremna sam preci i preko njene uljepšane varijante „karanja za novac" utjelovljene u eufemizmu „oportunistica" i reci da se svatko snalazi kako najbolje zna i umije. Ali to nikako ne mijenja cinjenicu da se ovdje radi o „tucanju za vulu". Radi se o društvenoj toleranciji onog što mnoge države zakonski sankcioniraju.
No, isto tako – valja povuci granicu izmedu onog što je uistinu relevantno i onog što bi trebalo egzistirati na samim marginama društvenog interesa. Osobno sam pobornica legalizacije prostitucije pa tako nemam ni nekih prevelikih zamjerki najstarijem zanatu kojime se Vlatka bavi. S druge strane imam gro zamjerki na racun uljepšavanja i estetskih zahvata na terminologiji. Ja sam zena koja voli reci popu „hej pope" i bobu „kaj ima Bobe?"
Ono na što ciljam jest pridavanje bilo kakve važnosti njenom razvodu od mecene, sponzora i njenog vodica kroz „high-society" svijet kojeg znamo pod kodnim imenom Dikan. I složit cu se s Tatjanom Juric koja tvrdi da je uvjerenja kako je novinarstvo doseglo svoje dno baveci se necim toliko trivijalnim. Sama cinjenica da na ovom svijetu financijski opstaju „gubavci" ciji umovi smišljaju naslove u rangu „što poznati kažu o razvodu Pokos-Radeljak" zastrašujuca je.
Vec sam pisala o tome koliko se i zašto zgražam nad tim trivijalnim sranjem. Živjela sam u uvjerenju da smo takvim glupostima bombardirani tek posljednjih 10ak godina. Daleko od toga da sam bila uvjerenja kako je interes za tudim životima nešto što je na snazi dobilo tek nedavno, ali fascinirala me kolicina žutila koje se pojavilo u svakodnevnim medijima.
Bila sam u krivu.
Naišla sam na ime Gaj Svetonije Trankvil. Naime, radi se o rimskom piscu koji je svoje ime upisao u povijest tako što je piskarao o životima rimskih careva dok se mnogo toga što je „švrljao" baziralo na tracevima. Mnogi su mu kasniji autori zamjerali na fascinaciji intrigama i preuvelicavanju hedonistickih sklonosti tadašnjih „selebritija". Svetonije je na kraju završio upleten u neke dvorske intrige i povjesnicari su mišljenja da ga je skoncala kombinacija radoznalosti i sklonost „traceraju"…
Upoznata sam ja i sa žutilom koje je tu otkad je i tiska, ali bilo mi je zanimljivo pronaci informaciju da otkad je covjeka i žutila je. Sa sigurnošcu mogu tvrditi da se u prvim spiljama sigurno mogao pronaci i neki crtež koji prikazuje vlasnika najvece spilje u kraju u kompromitirajucim situacijama. Što dovodi i do mog konacnog zakljucka.
Trebat ce neka jebenija sila da dokine sav taj cirkus. Ljudi su, oduvijek voljeli traceve i pikanterije iz života „boljih". Oduvijek su uživali citajuci o patnjama bogataša što je dovelo do procvata na tržištu morbidno neprofesionalnih tiskovina koje se ne bave nicim relevantnim. Procvat su doživjeli i showbiz magazini koje vode iritantne starlete i novinarski cirkusi. Ljudi su pronašli izlaz u umjetnicki nebitnim filmovima i serijalima koji govore o usponima i padovima kraljeva, bogataša, magnata i mocnika svake vrste. Granicni su se slucajevi žutila ukorijenili u književnosti i stvorili remek djela, a tvorce istih utkali u tapiseriju povijesti.
I naravno da toliki interes za žutilom nije dobar i da iz toga korist izvlace samo oni koji serviraju te bljuvotine, ali moramo se pomiriti sa cinjenicom da ce uvijek postojati skupina koja ce ljudima servirati ono što žele a ne ono što trebaju…
Ne opterecuje, zabavno je, to traže, to se prodaje… Dobro je. Možda ne za konzumenta, ali…
