Current mood: Smrtna
Ovako, postoji prijedlog zakona o elektronickim medijima. Prijedlog cija je namjera dokinuti nasilni i seksualni sadržaj prije ponoci...
Uvijek mi je smiješno kako nasilje i seks trpaju u isti koš. Kao da se radi o istoj stvari. Kao da je ubiti i stvoriti covjeka jedno te isto. Skupina ljudi koja ne vidi veliku razliku izmedu te dvije pojave ne bi trebala donositi prijedloge zakona tog tipa jer postoji kratki spoj koji ih ocito onemogucava da donose racionalne odluke. Donekle bih se složila s ovom zabranom kada bi netko javno promovirao stav "Prvo cu te jebati, a onda ubiti"... Ili "nedajbože" vice versa!
Doima se kao da se radi o istoj skupini koja je u istu košaru puknula silovanje i rukovanje...
Nadalje, vec me lagano živcira sva ta halabuka oko nasilja u filmovima i prakticna primjena naucenog. Vrlo je jednostavno, televizija i filmovi ne stvaraju serijske ubojice i manijake. Stvaraju ih roditelji i loš odgoj. Ako si napravio neke kardinalne zajebe u odgoju tada koristeci se istim kriterijem možemo reci da reklame za motorne pile ili shogun noževe tvore serijskog ubojicu... To je linija manjeg otpora.
Americke tajne službe prate posudivanje "obilježenih" naslova u amerckim knjižnicama ne bi li tako lakše došli do ubojica ili u novije vrijeme terorista. Zašto vlada jednostavno ne zabrani sumnjive knjige? Zato jer praksa pokazuje da ubojice postaju ubojice daleko prije no što procitaju odredeni naslov. To nalaže i logika...
Jednim dijelom cu se složiti sa tim da nismo svi isti i da graficko nasilje na sve nema isti ucinak. Naravno, neki su osjetljiviji od drugih. Ali i za to postoji rješenje...
Imam jednu pricu...
Kada sam bila klinka, bojala sam se Freddy Kruegera.
Nisam ga gledala...
Toliko je jednostavno.
Lijeni ljudi sa sklonošcu da za svoje greške okrive nekog drugog vrlo ce brzo pristati na lako, brzo i servirano rješenje da je za njihovu ludu djecu kriva televizija, društvo i nasilni program. Ako ti je dijete pogledalo Reservoir Dogs i drugom djetetu "cvaknulo uho", tada krivnja za zlocin vecinski ne leži na Tarantinu koji je manijaka prikazao, vec vama jer svog malog manijaka niste naucili jednu od osnovnih životnih lekcija : "Nije normalno uokolo sakatiti ostalu djecu".
U krajnjem slucaju mogao je vidjeti macku kako sjekirom pokušava zveknuti miša i tada bi došli do zakljucka da su Tarantino, Hanna i Barbera u istom košu...
Sjecam se da smo kao klinci došli u posjed piratske kazete talijnskog eksploatacijskog drlježa nazvanog "Cannibal Ferox" koji je daleko eksplicitnije sranje nego jedan "Reservoir Dogs", ali se nismo odvažili na sakacenje lubanja. Bili smo svjesni da se radi o bolesnom i "ispod pulta" filmu kojeg nije normalno reskonstruirati u stvarnost, ali smo ga pogledali.
Bio nam je li-la film, a mi smo otkidali na Gooniese BMX Bandite. I da, htjeli smo otkriti gusarsko blago, vozili smo BMX-e i mogli smo nastradati. Baš kao i da smo se verali uz drvo, igrali Petra Pana ili vozili Rogovim Ponijima.
Ustvari, da smo na idilicnom ladanju jahali prekrasne ponije mogli smo završiti kao Christopher Reeve. Zašto? Zato jer djeca ne paze. Zato su tu odrasli da ih konstantno upozoravaju i usmjeravaju.
Necete valjda za to kriviti Supermana?
Post je objavljen 18.04.2007. u 21:35 sati.