MISLI I PRIMISLI
petak, 07.05.2021.
spužva metla krpa
Spužva, metla, krpa
Ne postoje beskonačna sutra
i svaki novi dan
samo je dan manje .
Zato ću danas posvetiti sebi.
Izmislila sam
tisuću dvadest i sedam sitnih poslova po kući.
Vrijeme što ga danima
uzalud
trošim s tobom
osvećuje mi se kroz nered i kaos
i kuća već pomalo zaudara.
Uistinu,
bilo je važnije
nestajati u Tvom pogledu na svijet ,
plesti mrežu opasnih blizina
(u koju sam se zapetljala kao Prvoškolka)
nego ribati podove
i izoštravati prozirnost stakla na prozorima.
Danas ću sve nadoknaditi.
Spužva, krpa i metla,
moj provjeren tim za hitne intervencije,
vratit će me k sebi.
Suočit će me
( nježno kao sestra)
s nedostatkom vlastitog razuma
i Tvojom pobjedom
nad Mojim
a glumila sam tako dobro, neosvojivim
srcem.
Ulaštila sam parkete
idealnim omjerom suza i ljepljive tekućine
od suza se jače sjaje
bodrile su me sestre u samoobrani
i pokušaju da tugu umjesto u srce
utrljam u drvo.
Natjerale su me da se zavučem
duboko
u nedostupne prostore između namještaja i zidova
i prebrišem zaborav koji se nataložio u debelim slojevima.
Zavukla sam se u dno ormara.
Tamo sam
pod hrpom zgužvanih tkanina
( kojima sam sastavljala svoj lik
po tvojim uputama )
dugo tražila sebe.
Moram biti negdje.
Gdje li sam se zakopala?
Pogledaj u što se pretvorio Moj Svijet ! -
plakala sam paucima što su se ugnijezdili
u kutovima soba,
nemoćno tražila tragove vlastitosti ,
a pronalazila samo prašinu.
U nju sam zabijala glavu
želeći je nanijeti na sjećanje .
Spužva, metla i krpa
Moj provjeren tim za hitne intervencije
Prebrisat će svaku mrlju
i pomesti svaku mrvicu
s mog postojanja.
A mrvica znači moju suvišnost
moju ništavnost
i moju smrt.
Jer ne postoje beskonačna sutra,
treba živjeti iznova
a svaki novi dan
samo je dan manje .
četvrtak, 06.05.2021.
pitanje traži odgovore
kako biste vi reagirali da vam netko kaže da mu se sviđa vaša poezija ali da se ustvari u njoj previše otkrivate ?
Da nema potrebe da se toliko otkrivaš i da je to ustvari mana ?
nek su me komentari od mojih prijateljica naime pogodili. Pa se pitam je li to i takvo viđenje neki primitivizam, jer pisanje pjesama je duboko intimna valjda stvar.
eto zanima me vaše viđenje .hvala.
srijeda, 05.05.2021.
SVRŠETAK- pjesma
Utopila sam te
sinoć u kadi.
Tebe, koja si patnju proglasila
sestrom i uzvišenom suputnicom.
Voda se prelijevala preko ruba
kao vodopad,
kao što si se i ti nekada
prelijevala
preko svojih rubova.
Utopila sam te
promatrajući
kako ti razočaranje i nevjerica preplavljuju
kožu.
Nisi se tome nadala.
Ti – vječita budala.
A kako te i ne bih željela poništiti?
Kako te i ne bih željela
lišiti postojanja
Kad si se, ne iz straha,
ne iz prijetnji,
- iz ljubavi!
prostrla pod tuđim nogama.
Što si zapravo mislila postići
kad si odlučila postati - trava?
Umekšati korake okrutnih osvajača?
Spriječiti potrese
i od podzemnih urušavanja
sačuvati mrave i krtice
u bezazlenim igrama?
Zar si zaista mislila da će to
- što si od sebe napravila tepih -
imati ikakvu važnost
za vojnike sebičnosti i za one
na koje su krenuli
svojim hladnim čizmama
?
Prevarili su te.
Rekli su
da će bez tvojih žrtvovanja
plakati mali medvjedi u šumama,
da će se svijet rasuti kao umorno jesenje lišće
a pitke vode zaustaviti tok.
Nikada nisi mogla stisnuti srce
i pustiti da zemlja proguta svoja izgubljena
stada.
A sada je kraj.
Oduvijek sam prezirala tvoje otupljele
zamagljene oči.
Njima je trebalo sijevati,
žariti i gorjeti
A ne postajati ustajala močvara.
Uronila sam Ti glavu ispod površine,
nije bilo potrebno duboko.
Ruka mi je bila odlučna i snažna.
Iznenadilo me
što se nisi previše opirala.
Je li i Tebi bilo dosta
Tebe,
tvojih perzistentnih promašaja?
utorak, 04.05.2021.
pseći izmet- nastavak obrisanog posta
Ostala sam dužna ovaj obrisani post. O psećem izmetu, da se, ajde, izrazim ipak malo kulturnije. Temi je vrlo aktualna i oko nje se koplja lome u dva velika tabora ( slično kao u slučaju vakseri/ antivakseri) a to su vlasnici psa i oni koji to nisu.
Pisala sam o razlozima zbog kojeg smo uzeli psa- kaučara ( ne linja se, ugodan za stan , djeca uspjela izvršiti dovoljan pritisak , iako smo svi znali da će njihovo miiiiiiićemo se brinuti , miiiiii ćemo ga šetati, miiiiiii ćemo davati svoj đeparac za hranu, miiiiii ćemo sve ćemo miiiiiiii, završiti na kraju na mojim leđima.)
I tako su prije 4 godine počele moje svakodnevne dva –put- dnevno-šetnje , ujutro i uvečer , na radost i veselje mog kaučara. Eh , da! Da ne biste googlali koja li je sad to pasmina kaučar, moram reći da to nije nikakva pasmina. Kaučar je naziv za pse malih pasmina ( nebitno koje) koji stalno leže po kaučima, sofama i foteljama i tamo fino nunaju i hrču velik dio svog pasjeg života, i tom svojom osobinom se razlikuju od tzv „pravih“ pasa, tj. onih koji imaju i druge nagone. Dakle zato- kaučar!
Kad sam tek počela izvoditi u šetnju tu svoju novu obavezicu, bila sam od onih odgovornih vlasnika kojima nikad i nipošto ne bi palo napamet ne pokupiti za svojim psom. Uredno sam kupila i mislila kako sam super jer zadovoljavam propise i standarde i kako je sve ok. S ponosom sam kupila izmet svojeg psa i priželjkivala kako će me netko od mojih susjeda vidjeti i pomisliti : gle kako odgovorna i bržna cura! ( Imam neku potrebu da me se pohvali i prizna kad radim nešto dobro. Ne znam odakle mi to sranje. ) Još sam ja odgovorna, ali moram priznati da mi se u posljednje vrijeme i omakne. A sad ću vam reći i zašto.
Prvo, ide mi na živce što ljudi koje srećem u šetnji kvartom , ne da se ne obaziru na mene kad stavljam govno u vreću, nego me suprotno tome i van svih očekivanja krivo pogledavaju, onako mrko ispod oka , sa pritajenom psovkom na usnama. Na moje ljubazno dobro jutro promrmljalju nešto kao kvragu ti i pas . Ne svi, naravno. Neki ljudi su takvi generalizatori, pa su mene i mog psa psovali u sebi ili na poluglas, a neki čak i na sav glas, samo zato što postojimo. Ja i moje fino okupano mirišljavo pseto, iza kojeg uredno kupim i brižljivo ga hranim da mu govance uvijek bude konzistentno i lakokupljivo bili smo postovjećeni s onim neodgovornim vlasnicima čiji psi naveliko gnoje gradske parkove i livade! Postoje takvi ljudi kojima su psi i mačke suvišne životinje. Ne daju ni meso ni mlijeko , samo eto seru i pišaju i smrdre i njihovo govno je živi smrad i užas, nije to ono lipo govno ko od krave ili ovce, korisno, mirisno! E kad takve sretnem, a na licima im odmah vidiš koji su, e takvima u inat nekad ne pokupim. Kad ne razlikuju sovu od sjenice, eto im na! Isprva se nisam obazirala na takva ekstravagantna razmišljanja , ali onda me počelo smetati. Mislila sam da su ljudi razumna bića i da će naprosto vidjeti da sam ja ok, da je moj pas ok, da smo mi ok! Ali avaj! Nisam ja kriva što kod nas ne postoje kazne ni propisi kojima bi se sve oko ovog problema kupljenja izmeta za kućnim ( beskorisnim) ljubimcem moglo vrlo elegantno urediti kao u nekim božemoj naprednim europskim i svjetskim državama. Nema! Sve je tvoja vlastita volja i želja! Oš pokupit il neš. Kao i volja ostatka građana da te mrze što imaš psa ili jednostavno okrenu glavu na cesti kad te vide jer ih ne interesiraš ni ti ni tvoj pas.
Drugi razlog zašto mi katkad dođe da ne pokupim za svojim kaučarom je to da je kod nas nekultura postala kultura. Tj. ako pokupiš za ljubimcem ustvari si pizda, ako ne pokupiš držiš do sebe, jer što ćeš ti kupit govna, ti si iznad toga! Ovu uvrnutu logiku većinski podržavaju vlasnici pasa, dok suprotni tabor zahtjeva bezrezervno kupljenje vlasnikovom vlastitom rukom, po mogućnosti s odlaganjem izmeta u vlastiti kompost doma , da se izbjegne zagađivanje i smrad iz javnih kontenjera i ionako pretrpanih kanta sa smećem.
Pričam o ovome. Pas šeta, njuška, istražuje. Nađe neko misto, samo njemu znano zašto izabrano, namisti se u onu svoju smiješnu pozu i pu- pu, ka- ka. Pokaka govno. Govno malih pasmina je zaista tako malo, da više okoliša zasigurno zagadi plastična vrećica kojom ga skupim i koja će se razgrađivati 100 godina, nego to govance – posrance koje bi se razgradilo za par dana. Ali red je red, mora se to, pa ja odmah , nebudi mi teško, sagnem se , koji put moram razgrnuti i travu i onda ugledam taj prizor! Na tlu, gdje se moj pas upravo pokakao još najmanje 10 komada mina ili ti ga psećih bombi, od kojih su neke, onih velikih pasmina, jedno 10 puta veće i snažnije od ovog mog kaučerovog. Prvo što moram proučiti koje je od tih svih govana, govno mojeg psa!Moram obraćati pažnju na svježinu, boju, konzistenciju, a nije da je baš posao iz snova. Potom se osjetim prilično glupo jer sad već nakon 4 godine sličnih iskustava postajem buntovna. Znači ja pizda da kupim, a vidi koliko egomanijaka živi na visokoj nozi! Ja pizda! Moram još jednu stvar reći a to je da sam u početku, nebud mi teško, znala pokupiti i govno koje nije naše, ono do našeg ! To je bilo u najmanju ruku kršćanski i plemenito od mene jer ja sam takva, plemenita i dobra kršćanka. Ko tebe kamenom, ti njega kruvom. Ko ti opali jedan šamar, namjesti mu se i za drugi. Ponizi se i bit ćeš uzvišen! Umjesto jednog govna, ti pokupi sve na koje naiđeš! Zemlja će ti biti zahvalna! Ma priroda će ti biti zahvalna! Svi će ti biti zahvalni osim ljudi! Za ljude nećeš biti samo pizda koja kupi, nego pizda na kvadrat , jer kupiš i tuđe. Osim ovima koji nemaju pse, kojima s pravom smetaju pseća govna po parkovima, i koji u psima vide izvore zaraze. Njima da pokupiš sve , i ne znam što napraviš nećeš bit po volji jer spadaš u tabor “ držim psa u stanu i šetam ga gradskim ulicama“.
Svakako je ono što sam htjela reći da sam nakon 4 godine shvćam da uopće nije dovoljno da je jedan vlasnik psa odgovoran , ako njih 10 drugih nije, da nisi ništa napravio ako si između deset mina, pokupio samo onu svojeg psa, i da mi lagano i samoj postaje dosta biti pizdekom i da sam jutros tako među deset drugih mina s gađenjem i oduškom stavila i onu moga kaučara! Da i ja malo vidim kako je na visokoj nozi.
ponedjeljak, 03.05.2021.
brinem se...
svaki put kad idem objaviti novi post
zastanem zaplašena
pred sigurnosnim pitanjem
ne znam majkemi al sve su teža i teža
pa se pitam
koliko ću još dugo uspijevati na njih dati odgovor
evo počelo je i s matematikom !
pita nešto četdreset od sto posto
devetnaest plus deset
sad mi treba i digitron
ajme
LUK I STRIJELA
U ruke ti svakog dana
oružje meću
nude bombe, revolvere
ko djetetu čokoladu,
zvečku.
( A ti pružaš ruke cvijeću!
Ti bi leptire, bubamare
i ptice
da ti na ramena slijeću! )
Ako se već moramo
svakodnevno igrati vatrom
daj da te naučim nečem
dijete moje slatko:
Taj pištolj
Tu sablju
Taj luk i strijelu
okreni
da ne izraniš
sebe
cijelu.
nedjelja, 02.05.2021.
kostur u ormaru
Nema mi gore stvari nego otvoriti moj ormar i potražiti komad robe za obući se. U trenu me uhvati , ne panika, ne tjeskoba, nešto još gore i strašnije od tjeskobe i panike, uhvati me bezvolja za životom.
Mislim da imam golemu krizu identiteta, sudeći prema stanju mojih odjevnih kombinacija, i vrlo slabo perceptivan čovjek uočio bi da se sve nekako tražim, ali da se nikako ne pronalazim. Što je naprosto strašno za osobu mojih godina koja bi , budimo realni, već trebala imati izgrađen nekakav stil i stav.
U mom ormaru ima svega, a nema ničega. Znaaaam to se svima nama, damama, tako čini, ali ja to doživljavam , kako odmiču godine, sve tragičnije. Dok sam bila mlađa, nikad me nije bilo briga kako izgledam, patike, rebe i tenisice i gotova priča! Ne znam što mi se danas dogadja da me to što želim NEKAKO IZGLEDATI, dovodi naprosto do ludila!
Evo zadnje što sam kupila , misleći da sam top pogodila , bile su neke ogromne , široke ljetne suknja hlače visokog struka, boje crvene cigle. Svidilo mi se naravno na lutki, kad sam probala učinilo mi se ok. Međutim kad sam ih obukla doma potpuno druga priča! Ne da mi ne stoje , nego nikako nisu za mene! Djeca su me pitala gdje sam našla tako preširoke hlače , a muž je rekao da ga sramotim i da su totalno antiseksi. Ma lako bih ja za njihove komentare, ali se ni sama nisam dobro u njima osjećala. Nemam više struk, imam golemo dupe, nisam više zgodna i atraktivna kao nekad. A vjerojatno više nikad neću ni biti! Jer sam udana ( čitaj; ne tražim nikog) i volim jesti. Jako volim fino papati, a što drugo da radim kad sam 50% vremena u kuhinji. Ne stoji mi visoki struk, ne stoji mi široko, ma ne stoji mi ni usko, ne stoji mi apsolutno ništa.
Od odlaska u shopping imam noćne more. Prvo iz razloga što se ne pronalazim među ovim novim krojevima, ništa ja to ne razumin, oversise, mom, boyfriend, push up , push down, ništa to nije za mene. U skupe dućane ne ulazim, jer mi je glupo trošiti puno kn na neki komad robe, iako se to uvijek na kraju čini kao najbolja i najispravnija odluka i investicija. Ali nekako gledam proći jeftinije. Uglavnom znam da ću se odlaskom u shopping samo dodatno ucrnjačiti , jer ću se morati suočiti sa činjenicom da sam stara baba u 40 tima , da mi se tijelo deformiralo, da nisam više zgodnaaaa, da ne želim nositi obleku za babe, ali da mi ipak topići , uskići i sve one divne leprđšave seksi stvarčice moraju reći zbogom.
