MISLI I PRIMISLI
srijeda, 05.05.2021.
SVRŠETAK- pjesma
Utopila sam te
sinoć u kadi.
Tebe, koja si patnju proglasila
sestrom i uzvišenom suputnicom.
Voda se prelijevala preko ruba
kao vodopad,
kao što si se i ti nekada
prelijevala
preko svojih rubova.
Utopila sam te
promatrajući
kako ti razočaranje i nevjerica preplavljuju
kožu.
Nisi se tome nadala.
Ti – vječita budala.
A kako te i ne bih željela poništiti?
Kako te i ne bih željela
lišiti postojanja
Kad si se, ne iz straha,
ne iz prijetnji,
- iz ljubavi!
prostrla pod tuđim nogama.
Što si zapravo mislila postići
kad si odlučila postati - trava?
Umekšati korake okrutnih osvajača?
Spriječiti potrese
i od podzemnih urušavanja
sačuvati mrave i krtice
u bezazlenim igrama?
Zar si zaista mislila da će to
- što si od sebe napravila tepih -
imati ikakvu važnost
za vojnike sebičnosti i za one
na koje su krenuli
svojim hladnim čizmama
?
Prevarili su te.
Rekli su
da će bez tvojih žrtvovanja
plakati mali medvjedi u šumama,
da će se svijet rasuti kao umorno jesenje lišće
a pitke vode zaustaviti tok.
Nikada nisi mogla stisnuti srce
i pustiti da zemlja proguta svoja izgubljena
stada.
A sada je kraj.
Oduvijek sam prezirala tvoje otupljele
zamagljene oči.
Njima je trebalo sijevati,
žariti i gorjeti
A ne postajati ustajala močvara.
Uronila sam Ti glavu ispod površine,
nije bilo potrebno duboko.
Ruka mi je bila odlučna i snažna.
Iznenadilo me
što se nisi previše opirala.
Je li i Tebi bilo dosta
Tebe,
tvojih perzistentnih promašaja?
