MISLI I PRIMISLI
utorak, 04.05.2021.
pseći izmet- nastavak obrisanog posta
Ostala sam dužna ovaj obrisani post. O psećem izmetu, da se, ajde, izrazim ipak malo kulturnije. Temi je vrlo aktualna i oko nje se koplja lome u dva velika tabora ( slično kao u slučaju vakseri/ antivakseri) a to su vlasnici psa i oni koji to nisu.
Pisala sam o razlozima zbog kojeg smo uzeli psa- kaučara ( ne linja se, ugodan za stan , djeca uspjela izvršiti dovoljan pritisak , iako smo svi znali da će njihovo miiiiiiićemo se brinuti , miiiiii ćemo ga šetati, miiiiiii ćemo davati svoj đeparac za hranu, miiiiii ćemo sve ćemo miiiiiiii, završiti na kraju na mojim leđima.)
I tako su prije 4 godine počele moje svakodnevne dva –put- dnevno-šetnje , ujutro i uvečer , na radost i veselje mog kaučara. Eh , da! Da ne biste googlali koja li je sad to pasmina kaučar, moram reći da to nije nikakva pasmina. Kaučar je naziv za pse malih pasmina ( nebitno koje) koji stalno leže po kaučima, sofama i foteljama i tamo fino nunaju i hrču velik dio svog pasjeg života, i tom svojom osobinom se razlikuju od tzv „pravih“ pasa, tj. onih koji imaju i druge nagone. Dakle zato- kaučar!
Kad sam tek počela izvoditi u šetnju tu svoju novu obavezicu, bila sam od onih odgovornih vlasnika kojima nikad i nipošto ne bi palo napamet ne pokupiti za svojim psom. Uredno sam kupila i mislila kako sam super jer zadovoljavam propise i standarde i kako je sve ok. S ponosom sam kupila izmet svojeg psa i priželjkivala kako će me netko od mojih susjeda vidjeti i pomisliti : gle kako odgovorna i bržna cura! ( Imam neku potrebu da me se pohvali i prizna kad radim nešto dobro. Ne znam odakle mi to sranje. ) Još sam ja odgovorna, ali moram priznati da mi se u posljednje vrijeme i omakne. A sad ću vam reći i zašto.
Prvo, ide mi na živce što ljudi koje srećem u šetnji kvartom , ne da se ne obaziru na mene kad stavljam govno u vreću, nego me suprotno tome i van svih očekivanja krivo pogledavaju, onako mrko ispod oka , sa pritajenom psovkom na usnama. Na moje ljubazno dobro jutro promrmljalju nešto kao kvragu ti i pas . Ne svi, naravno. Neki ljudi su takvi generalizatori, pa su mene i mog psa psovali u sebi ili na poluglas, a neki čak i na sav glas, samo zato što postojimo. Ja i moje fino okupano mirišljavo pseto, iza kojeg uredno kupim i brižljivo ga hranim da mu govance uvijek bude konzistentno i lakokupljivo bili smo postovjećeni s onim neodgovornim vlasnicima čiji psi naveliko gnoje gradske parkove i livade! Postoje takvi ljudi kojima su psi i mačke suvišne životinje. Ne daju ni meso ni mlijeko , samo eto seru i pišaju i smrdre i njihovo govno je živi smrad i užas, nije to ono lipo govno ko od krave ili ovce, korisno, mirisno! E kad takve sretnem, a na licima im odmah vidiš koji su, e takvima u inat nekad ne pokupim. Kad ne razlikuju sovu od sjenice, eto im na! Isprva se nisam obazirala na takva ekstravagantna razmišljanja , ali onda me počelo smetati. Mislila sam da su ljudi razumna bića i da će naprosto vidjeti da sam ja ok, da je moj pas ok, da smo mi ok! Ali avaj! Nisam ja kriva što kod nas ne postoje kazne ni propisi kojima bi se sve oko ovog problema kupljenja izmeta za kućnim ( beskorisnim) ljubimcem moglo vrlo elegantno urediti kao u nekim božemoj naprednim europskim i svjetskim državama. Nema! Sve je tvoja vlastita volja i želja! Oš pokupit il neš. Kao i volja ostatka građana da te mrze što imaš psa ili jednostavno okrenu glavu na cesti kad te vide jer ih ne interesiraš ni ti ni tvoj pas.
Drugi razlog zašto mi katkad dođe da ne pokupim za svojim kaučarom je to da je kod nas nekultura postala kultura. Tj. ako pokupiš za ljubimcem ustvari si pizda, ako ne pokupiš držiš do sebe, jer što ćeš ti kupit govna, ti si iznad toga! Ovu uvrnutu logiku većinski podržavaju vlasnici pasa, dok suprotni tabor zahtjeva bezrezervno kupljenje vlasnikovom vlastitom rukom, po mogućnosti s odlaganjem izmeta u vlastiti kompost doma , da se izbjegne zagađivanje i smrad iz javnih kontenjera i ionako pretrpanih kanta sa smećem.
Pričam o ovome. Pas šeta, njuška, istražuje. Nađe neko misto, samo njemu znano zašto izabrano, namisti se u onu svoju smiješnu pozu i pu- pu, ka- ka. Pokaka govno. Govno malih pasmina je zaista tako malo, da više okoliša zasigurno zagadi plastična vrećica kojom ga skupim i koja će se razgrađivati 100 godina, nego to govance – posrance koje bi se razgradilo za par dana. Ali red je red, mora se to, pa ja odmah , nebudi mi teško, sagnem se , koji put moram razgrnuti i travu i onda ugledam taj prizor! Na tlu, gdje se moj pas upravo pokakao još najmanje 10 komada mina ili ti ga psećih bombi, od kojih su neke, onih velikih pasmina, jedno 10 puta veće i snažnije od ovog mog kaučerovog. Prvo što moram proučiti koje je od tih svih govana, govno mojeg psa!Moram obraćati pažnju na svježinu, boju, konzistenciju, a nije da je baš posao iz snova. Potom se osjetim prilično glupo jer sad već nakon 4 godine sličnih iskustava postajem buntovna. Znači ja pizda da kupim, a vidi koliko egomanijaka živi na visokoj nozi! Ja pizda! Moram još jednu stvar reći a to je da sam u početku, nebud mi teško, znala pokupiti i govno koje nije naše, ono do našeg ! To je bilo u najmanju ruku kršćanski i plemenito od mene jer ja sam takva, plemenita i dobra kršćanka. Ko tebe kamenom, ti njega kruvom. Ko ti opali jedan šamar, namjesti mu se i za drugi. Ponizi se i bit ćeš uzvišen! Umjesto jednog govna, ti pokupi sve na koje naiđeš! Zemlja će ti biti zahvalna! Ma priroda će ti biti zahvalna! Svi će ti biti zahvalni osim ljudi! Za ljude nećeš biti samo pizda koja kupi, nego pizda na kvadrat , jer kupiš i tuđe. Osim ovima koji nemaju pse, kojima s pravom smetaju pseća govna po parkovima, i koji u psima vide izvore zaraze. Njima da pokupiš sve , i ne znam što napraviš nećeš bit po volji jer spadaš u tabor “ držim psa u stanu i šetam ga gradskim ulicama“.
Svakako je ono što sam htjela reći da sam nakon 4 godine shvćam da uopće nije dovoljno da je jedan vlasnik psa odgovoran , ako njih 10 drugih nije, da nisi ništa napravio ako si između deset mina, pokupio samo onu svojeg psa, i da mi lagano i samoj postaje dosta biti pizdekom i da sam jutros tako među deset drugih mina s gađenjem i oduškom stavila i onu moga kaučara! Da i ja malo vidim kako je na visokoj nozi.
