![](("http://i404.photobucket.com/albums/pp130/Loricus2008/Njuskavac1-1.jpg)")
25.06.2023., nedjelja
Izjutra
|
Izjutra Nisam siguran što me probudilo: je li to bila sunčeva zraka koja je neumoljivo sijala kroz širom otvoren prozor, ili silna žeđ koju sam osjećao u hrapavom grlu? Uglavnom, probudio sam se, nisam više uživao u zaboravu sna i znao sam, ako samo malo skrenem pogled ulijevo, vidjeti ću Katinu crnu kosu prošaranu sjedinama, a koju sam pamtio crnu poput gavranovog krila. Nisam želio pomaknuti glavu sa jastuka, nisam je želio vidjeti. Ta je misao visjela iznad mene, iznad nas, našeg bračnog kreveta, gore visoko, odmah ispod stropa i njihala se prijeteći nad našim zajedničkim životom. Buljio sam u strop, odgađajući trenutak odluke, trenutak ustajanja, trenutak napuštanja bračnog gnijezda, a onda, bijesan na samog sebe zbog oklijevanja, slabosti koje sam se stidio, odbacio sam plahtu sa svog golog tijela, djelomično otkrivši tim pokretom i Katu i odmah je brzo pokrivši: neka spava, što duže, to bolje. Jutarnji mi je mir neprocjenjiv oduvijek. U kupaonici, dok sam prao zube, prije toga pohlepno popivši dvije čaše ledene vode, bljesne mi sjećanje od prošle večeri, kad sam polupijan zakoračio u dnevnu sobu: Kate je polugola, ne zato da bi me mamila svojom ocvalom ljepotom, već zbog nesnosne vrućine, ležala na kauču: televizor je nešto blebetao, a Kate je samo na trenutak skrenula pogled sa blještavila ekrana koji je prodavao snove i prezrivo me ošinula onim svojim crnim kao najdublja noć pogledom. - Pijan si k'o svinja – rekla je prezrivo i odmah zatim pogled vratila na blještavilo ekrana: nije me željela gledati. - Samo pripit – miroljubivo sam rekao: još sam se, blesan kakav već jesam, nadao da se večer neće pretvoriti u noćnu moru. - To ti tako zoveš – posprdno je Kate rekla, ošinula me crnilom pogleda još jednom i kunem vam se, osjetio sam bol u grudima, baš kao da me umjesto njenog crnog pogleda ošinuo bič. – Normalan svijet to zove pijanstvom. Nije to bilo prvi put da je tako nešto Kate rekla, moja Kate, koju sam nekad bezgranično volio i koju, moram priznati, volim još i sad, ovog trenutka, dok se prisjećam njenog vrijeđanja, ali koju isto tako i prezirem: ja sam prihvatio njenu neizbježnu promjenu od vitke djevojke u debelu sredovječnu domaćicu, pa zašto ona ne prihvaća moju promjenu; od mladića punog životne radosti do sredovječnog muškarca koji uživa u piću? U kuhinji, dok sam čekao da zakuha voda za kavu, gledao kroz prozor: pogled mi bludio po sidrištu, dva su broda mirno ležala na plavoj prostirki, dan se tek počeo buditi, a u meni se probudio demon, pa sam otvorio hladnjak i iz njega izvukao ledenu limenku piva: možda ću se osjećati bolje? Misao mi pobjegla, daleko u prošlost, u sretnu prošlost i bilo mi teško povjerovati da pripada meni, mom životu, pripada Kati, njenom životu i ono najčudnije, pripada NAŠEM životu. Bilo je isto ovakvo vruće ljetno jutro i ja se probudio u njenom krevetu, a Kate je budna već tko zna od kada, sjedila obučena samo u svijetlo-plave gaćice na krevetu pored mene i stidljivo me gledala onim svojim krupnim plamtećim crnim očima: bilo je to poslije naše prve zajedničke noći. A danas? U što se to naš život pretvorio? I pretvara se i dan danas? Gdje je nestala ljubav, gdje je nestao zanos, gdje smo se izgubili i zašto smo se izgubili na Putu Života. Žalost me preplavila, tuga mi parala grudi, u glavi mi bučalo i znao sam da to nije samo zbog sinoćnjeg uživanja u piću, bilo je to iz protesta ovakvog i takvog života, jer nisam ga takvog želio, a siguran sam, da ga ni Kate nije takvog zamišljala, još manje željela i nikako mu se nije nadala. Odbacio sam ispijenu limenku piva, otvorio hladnjak i izvukao iz njegove ledene utrobe hladnu i orošenu kapljicama bocu votke: malo žestice ublažiti će mi osjećaj beznađa, osjećaj tuge, osjećaj … I baš u tom trenutku evo Kate, trlja još uvijek pospane oči, spavaćica joj se uvija oko popriličnog trbuha, kosa joj neuredna i gleda me prezrivo, a sunčeve zrake obasjavaju obiteljski prizor. - Bravo! – sikće ona zmijskim jezikom, ona koju sam nekad nježno volio i koja je voljela mene. – Jučerašnja se glupost ponosno nastavlja jutros. Kunem se, uopće nisam bio svjestan svojih misli, svojih osjećaja, svojih postupaka, samo znam da sam odjednom osjetio hladnoću kakvu nikad prije osjetio nisam: čitavog me prožela, hladnoća, sve je zamrlo u meni, baš sve, osim jedne jedine neumoljive misli koja se pretvorila u zapovijed. Mirno sam ustao, odložio hladnu i orošenu kapljicama bocu votke na stol, dohvatio velik kuhinjski nož, zakoračio prema Kati, a ona me sa iščekivanjem i podrugljivo gledala i u njenom sam pogledu čitao prezir i ono neizrecivo: „Nećeš se usuditi, prevelika si kukavica“. Usudio sam se. Zatim sam sjeo i gledao kako krklja i krvari dok ju je život napuštao ležeći na podu i nisam posegao prema boci votki: ravnodušnost, čista, besprijekorna ravnodušnost me obavijala i uživao sam u njoj, konačno dočekavši mir, duboki mir čemu sa čeznuo. Copyright © 2023. by misko- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora Oznake: alkohol i alkoholičari |
- 15:03 - Budi (2) - Iskren - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga:
Priče iz života o životu...  photo gallery A R H I V A 2005 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2006 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2007 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2008 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2009 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2010 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2011 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2012 1 2 3 4 5 6 7 - 9 10 11 12 2013 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2014 1 2 3 4 5 6 9 10 2015 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2016 1 3 4 5 - 7 8 9 10 11 2017 1 4 7 8 10 12 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||